Gledišta

đen jedan mnogo dublji konflikt između ciljeva monetarne politike i da bi zbog toga konflikt postojao čak i kada ne bi bilo upravo opisanih strukturnih neusklađenosti, koje se, inače, tretiraju kao klasični uzročnik nemogućnosti simultanog obezbeđenja privredne ekspanzije i privredne stabilnosti. Ako se zbog sistema raspodele sistematski povećava jedna tako važna komponenta troškova kao što su lični dohoci onda se dati rast proizvodnje i dati obim zaposlenosti mogu ostvariti samo po cenu mnogo snažnijih inflatomih tendencija nego što bi to bio slučaj u odsustvu deformacija u raspodeli. Važi i obmuto: određeni stepen stabilnosti cena može se obezbediti samo uz mnogo veće usporavanje proizvodnje i odgovarajuće povećanje nezaposlenosti. Zato se kao najpreči zadatak u daljem usavršavanju našeg privrednog sistema postavlja eliminisanje te institucionalne determinante konflikta između ciljeva ekonomske politike. U ovom kontekstu institucionalni faktori nemaju objektivan karakter u onom smislu u kom ga imaju stmkturne neusklađenosti. Defekti u raspodeli otežavaju proces stabilizacije cena čak i kad se sprovodi izrazito restriktivna monetama politika. To je zbog toga što dolazi do promena u funkcijama troškova (već opisano pomeranje krivulja ponude na dijagramu 1), koje ne samo što veličinu dmštvenog porizvoda i obim zanoslenosti smanjuju na nivo koji je ispod potencijalno raogućeg već, isto tako.smanjuju i stepen korišćenja kapaciteta. U onim sektorima gde je stepen korišćenja kapaciteta izrazito nizak i gde masa fiksnih troškova raste u odnosu na masu varijabilnih troškova, jedinični troškovi nisu više rastuća, nego opadajuća funkcija veličine proizvodnje. To znači da jača monetama restrikcija ne samo što deluje na smanjenje proizvodnje i zaposlenosti već zbog porasta troškova po jedinici proizvoda vrši pritisak u pravcu povećanja cena! Sledi da su mogućne iako, možda, ne i tipične one pomalo čudne situacije u kojima orijentacija na restriktivnu monetamo-kreditnu politiku daje samo negativne efekte, bez ijednog pozitivnog rezultata. Naša tekuća privredna kretanja daju dovoljno razloga za zaključak da takvi efekti monetarne restrikcije dolaze delimično i kod nas do izražaja; kao što ističe prof. Vučković (16, str. 206), pored opadanja rasta proizvodnje i zaposlenosti (može se, štaviše, govoriti i o apsolutnom smanjenju) u našoj privredi, još uvek raste opšti nivo cena. Monetarna restrikcija je najlakši način borbe protiv povećanja cena; mnogo je jednostavnije smanjiti količinu novca nego eliminisati stmkturae, pa čak i institucionalne determinante inflatornog impulsa. Međutim, terapija može da bude gora od bolesti, kao što to doduše, u jednom nešto dmkčijem kontek-

817

REALNE I MONETARNE KOMPONENTE INFLATORNOG MEHANIZMA