Gledišta

nuto kreditnom ekspanzijom favorizuje ekonomski interes nekih društvenih grupa na račun drugih tako da raspravljanje o monetarnoj politici ima i svoje jako značajne čisto političke implikacije. Formulisanje i sprovođenje monetarne politike nije uslovljeno samo težnjom i potrehom da se ostvare neki ekonomski efekti, nego je, istovremeno, i odraz jednog složenog političkog procesa, u kome se, na ovaj ili onaj način usklađuju interesi pojedinih velikih društvenih grupa. Konflikti između ciljeva monetame politike rezultat su nedovoljne mobilnosti i, posebno, nehomogenosti faktora proizvodnje kao i određenih strukturnih karakteristika privrede. Proces privrednog razvoja pokazuje, pored ostalog, i stalne promene u strukturi tražnje za faktorima proizvodnje, a te promene su funkcija brzine privrednog rasta. Kako nijedan faktor proizvodnje nije homogen, veoma lako se može desiti i stalno se dešava da je tražnja za nekim vidovima datog faktora mnogo veća od ponude dok se istovremeno drugi vidovi ne mogu u celosti angažovati u privrednim procesima. Tipična je u tom pogledu radna snaga pri čemu određene kvalifikacije predstavljaju bitne ograničavajuće faktore razvoja na mnogim sektorima privrede, dok u isto vreme velike mase nekvalifikovane radne snage ostaju nedovoljno zaposlene ili čak potpuno neuključene u proces industrijalizacije. Isto tako, zbog privrednog rasta menja se i struktura tražnje po sektorima, javIja se potreba da neki sektori, da bi zadovoljili tražnju, angažuju mnogo više proizvodnih činilaca nego drugi sektori, a to ne može da se ostvari jer se faktori proizvodnje teško prebacuju iz jednog zaposlenja u drugo. Mobilnost je umanjena zbog mnoštva razloga tehnološke i institucionalne prirode. Stoga je sasvim razumljiva koegzistencija sektora koji ne mogu da zadovolje višak tražnje i onih koji angažuju više privrednih resursa nego što je to u datoj privrednoj situaciji neophodno, i koji su, stoga, besperspektivni i staenantni. Na pojedinim punktovima u privrednom kompieksu javljaju se uska grla, kojih je utoliko više ukoliko je privredni razvoj brži. Sve su lo razlozi zbog kojih se na pojedinim sektorima javljaju inflatorne tendencije a s njima i tendencije porasta opšteg nivoa cena mnogo pre nego što je angažovan i pokrenut celokupni razvojni potencija! privrede. Tu se, zapravo, i javlja konflikt ciljeva; übrzanje proizvodnje i povećanje zaposlenosti izaziva manji ili veći porast cena, a stabilizacija cena implicira usporenje proizvodnje i smanjenje zaposlenosti. Međutim, u prethodnom odeljku pokazano je da je sistemom raspodele u našu privredu ugra-

816

DR LTUBOMIR MADŽA.R