Gledišta

U osnovi tog nastojanja bila je težnja da se ,giaš doajen u nauci o finansijama” prikaže kao genije, a kritičar žigoše kao čovek čije mišljenje nije vredno pažnje. Dr Pavao Domančić sebi dozvoljava da mi uputi teške primedbe po izrazima, ali bez dovoljnog poznavanja činjenica i zato njegove primedbe nemaju naučne vrednosti. Zbog toga nje-i gova kritika našeg prikaza nije ozbiljna kritika, to čak nije uopšte kritika; to je etiketiranje čiji je cilj da a priori diskvalifikuje pisca prikaza. U svojoj knjizi dr Vučković polazi od shvatanja da „predmet finansija u socijalizmu povezuje u jednu celinu tri finansijske discipline: prvu, koja izučava novac i kredit, dragu, koja se bavi problematikom finansiranja javnih službi i, treću, koja opisuje i objašnjava način sprovođenja konkretnih finansijskih mera putem bankarskog sistema” (645). Prema njemu, u socijalističkim zemljama prvi put se tinansijske grane, finansijski poslovi međusobno organizaciono povezuju tako da formiraju jedinstven finansijski sistem. Jer je tamo sva privreda javna i planska, pa i finansije, Zato su i poslovne finansije u isto vreme javne i planske. Otuda predmet finansija u socijalizmu povezuje u jednu jedinstvenu celinu četiri finansijske discipline: dažbinske finansije (finansije državne uprave, društvenih organizacija, javnih fondova i samoupravnih organa), investicione finansije (uglavnom finansije novčanih zavoda), aleotome finansija (pre svega, finansije osiguravajućih zavoda), i finansije preduzeća. Mislim da ovi navodi dovoljno pokazuju na kakvim se dogmatskim shvatanjima zasniva čitava knjiga. Jer, sudeći po mnoštvu pojava, toga jedinstva i skladnosti na području finansija u nas nema ili je u znatnoj meri poremećeno. Pri tom problematika koja proizlazi iz ove osnovne premise, ne leži toliko u karakteru svojinskog kompleksa, tj. pretvaranja državne svojine u društvenu svojinu, koliko u sistemu samoupravljanja, u njegovom prilagođavanju novom kvalitetu svojine. Kao što je poznato, decentralizaoij a u sadašnjim okvirima samoupravljanja jača suprotnost interesa između privrednih organizacija, privrednih grana i zajednice, kao između političkoteritorijalnih skupina. Potencira lokahstičke tendencije i otežava sprovođenje jedne jeđinstvene ekonomske i finansijske politike. Zbog toga u našoj zemlji finansijske pojave kao takve nisu povezane u nacionalno-privrednu celinu, veo se pojedine finansijske grane javljaju samostalno i više ili manje nezavisno jedna od druge, Zato u našoj zemlji i ne postoji jedinstvena finansijska nauka koja bi proučavala sve finansijske pojave kao celinu, već posebne nauke za pojedine finansijske grane, ili se izvesne finansijske pojave razmatraju u okvira drugih ekonomskih nauka. Za svaku se granu pokušava da nađe posebna naučna osnova i samostalna povezanost sa celokupnim zbivanjima u nacionalnoj privredi. Dr Domančić u svome odgovoru akceptira stav dra Vučkovića: „Čini nam se da ovde nije potrebno posebno isticati specifični karakter socijalističkih banaka, ■ —• to da su u društ-

999

POVODOM KRITIKE PRIKAZA KNIIGE DRA MILOŠA VUCKOVICA