Gledišta

KASIM SULJEVIĆ; Radnička demokracija u konceptu De Leonova unionizma; RADOVAN VUKADINOVIČ: Pregled nastanka evropskih socijalističkdh država; LEONID A. SUJARKO: SSSR zaštitnik prijateljstva naroda; itd. IVO BRKLJACIĆ; Povijesna uvjetovanost i perspektive reforme kao suvremene etape j ugoslovenske soci j alis tičke revoluoije. U svojoj raspravi o daljoj izgradnji našeg privrednog sistema Ivo Brkljačić postavlja jedno zanimljivo pitauje: Daliu trećoj godini od njenog formalnog inauguriranja pod pojmom 'reforma’ mislimo na iste razvojne putove i ciljeve kojima teži naše društvo? Naime, reforma je od početka najavljena kao nova etapa jugoslovenske ’socijalne revolucije'. Međutim, ako se i letimično uporedi što jedni znanstveni i javni radnici misle za razliku od drugih o socijalnim ciljevima reforme, moguće je, kao i u povodu rasprava o reorganizaciji Saveza komunista Jugoslavije, konstatirati svu aktuelnost Marxove riječi đa se u ocjenjivanju istih kategorija i tendencija u društvenom razvitku jedne teorije neiijetko odnose preraa drugima ’otprilike kao bilježničke takse, cikle i muzika’." Nasuprot danas tipičnoj forrnulaciji da je suština reforme u intenzivnijem i efikasnijem privredivanju kako bi se dostigla mogućnost da se možemo upoređivati sa razvijenim zemljama, Brkljačić pledira na to da se takvo doslignuće za sada označd samo kao jedan od ciljeva reforme zasad dosta dalek i zajednički svim socijalističkim zemIjama. Tu „ ... po pravilu ostaje nejasno sa kojim ’razvijenim’ zemljama se možemo i kako mjeriti, bez obzira na zantjev da ’najveoi' dio nacionalnog dohotka ’treba’ ostati privredi za lične dohotke i fondove.” ~Ne potcjenjujući važnost visoke ’produktivnosti', koja se kod nas i suviše često brka s ’intenzivnošću’ fizičkog rada neposrednih proizvođača, očito je da je, bez obzira na relativno visoki stan-

dard koji je radnička klasa izborila u najrazvijenijim kapitalističkim zemljama socijalizam od Lenjino-. vog dekreta o osamsatnom radnom danu naovamo bio i ostao za nju privlačan prije svega po nizu svojih drugih odlika kojima mora od prvog dana svoje egzistencije svjedočiti svoju nadmoćnost nad starim klasnim svijetom 'bez; duše’. Intenzivno privređivanje o kojemu tako mnogo govore oni: koji ne rade u privredi, što je, u jednoj prilici s naj\dšeg mje; sta ocijenjeno kao stalno ,ra-: übovanje' industrije i nevjerii ca u radinost radničke klase; nije samo sebi cilj niti se pos,; tiže preko noći golim rukamts. ... s radničkim samouprav? Ijanjem inkopatibilna je ’rodfc bertusovska’ vizija ,prosvjeće3 nog’ kastinskog socijalizmas pa stoga treba jasno istaći istdcati: uz puno ekonomsko; korištenje proizvodnih izvon i sredstava, naročito radrnc snage, üblažavanje i postupno: smanjivanje razllka u dohocio ma dmštvenih pripadnika, kc: je se postiže širenjem polit«;: hndčkog obrazovanja i borc bom radničke klase protin svih oblika monopola i iskor:: štavanja tuđeg rada, predstit vlja jednako važne, ako ne.s važnije, ciljeve reforme. Teorije koje su poslednjih g§ dina kod nas u velikoj modi.i. prema kojima; samo ’u poči tku’ socijalističke izgradnn treba da 'brže raste potrošnn bivših ’najdonjih slojeva drttJ štva’, dovode pod upitnik sa b smisao socijalizma. Jer, zbtc čega ova ’zakonitost’ ne bi v žila u svim etapama socijati stičkog preobražaja društv; Ne treba biti ekonomista i p znavalac sensimonističke M ncepcije ’socijalističke’ rasjp djele, da bi se shvatilo: ako < vši ili novi ’višd slojeTO’ u ftd kciji ’generala’ industrije i !; ministracije odnose kroz ri podjelu ’prema radu’ onoli kolika je poduzetnička dbo umanjena za akumulaoijuu kapitalistioki organiziranr privredi, ostaje posve nejas;r u čemu bi takav kastinski f. stem bio sa stanovišta raćoj čke klase uc>pće progresivi i socijalistički? Ekonomsksj:

1260