Gledišta

radničke klase i privredne ađministracije. Socijalnu bazu ovih odnosa čini društvena podjela rada i način proizvodnje materijalnog života pomoću udruženog rada i obavljanja društveno korisnih funkcija u raznim oblastima života. Stečeno iskustvo opravdava da se sa više razumijevanja gleda na strah anarhista od vladavine državnog birokratskog aparata. Premda se odlučno borio protiv svih varijanti anarhizma, Marx je i sam strahovao od mogućnosti da se odvoje, osamostale i osile opunomoćenici radničke klase koji, inače, za neko vrijeme nužno moraju da obavljaju državne funkcije u oblasti privrede, uprave i politike. Poznato je dobro kakve je sve mjere predostrožnosti on predviđao da ne bi došlo do takvih tendencija i pojava. Pored zahtjeva za odumiranjem države važne su još njegove preporuke o izbornosti i smenjivosti društvene administracije, o ukidanju svih izdataka za reprezentaciju, o svođenju svih društvenih dohodaka na radničku nadnicu, o sve većoj deprofesionalizaciji upravnih i političkih funkcija itd. Marx ponekad ide čak tako daleko da dopušta mogućnost da udruženi proizvođači tretiraju službenike i razne stručnjake kao svoje najamne radnike i da ih kao takve koriste. Nije se te preporuke moglo odmah do kraja realizirati, pa nakon pobjede politička avangarda radničke klase preuzima i profesionalno obavlja rukovodeće funkcije. Stvara se čvrsta i strogo zatvorena personalna unija između privredne, upravne i političke administracije društva. Staviše, ključni odnos proizvodnje materijalnog života društva, odnos između radničke klase i privredne administracije, tako se formirai razvija da u tom odnosu radnička klasa faktički ima podređen položaj koji će nešto kasnije biti ocijenjen kao položaj najamnog rada. Na svim područjima društvenog života vlada stroga centralizacija odluka i sredstava. Radnikov višak rada u cijelosti pripada drugima, a privredna administracija suvereno odlučuje o visini radnikova dohotka, o njegovim društvenim obavezama i o akumulaciji što je radnik stvara. U političkim zbivanjima vlada strogi monopolizam odlučivanja i politički se život uglavnom svodi na potvrđivanje i ostvarivanje unaprijed kreiranih odluka i rješenja, a toj je dominaciji uglavnom podređeno i kulturno stvaralaštvo. Ta nam je struktura odnosa omogućila da u veoma kratkom roku iziđemo iz zaostalosti i da stvorimo materijalne i socijalne pretpostavke za dalekosežnije i dosljednije socijalističke preobražaje, pa, prema tome, i za daljnju afirmaciju Marxove životne poruke. U toj poruci je jasno i nedvosmisleno izraženo Marxovo uvjerenje da se socijalizam može realizirati i uspješno razvijati samo pod pretpostavkom da je rad-

1073

KARL MARX I SUVREMENA ETAPA NASE REVOLUCUE