Gledišta

i svojim tekućim radom) ostvare što veći dohodak (neto-produkt). Oni moraju biti inspirisani stalnom težnjom za što većom masom dohotka, tj. nastojanjera da ga maksimaliziraju jer od toga zavisi i mogućnost njihove tekuće potrošnje i mogućnost akumulacije, kao sredstva kojim se njihova lična potrošnja može povećavati u budućnosti. Ova njihova težnja nalazi izraz i u pokazateiju rentabilnosti kojim se oni moraju služiti kao robni proizvođači. Poznato je, naime, da je kapitalista uvek nastojao da obezbedi što veći stepen oplodnje svoga kapitaia, te je u skladu s tim uvek nastojao da ostvari što veću masu profita, odnosno on se rukovodio principom maksimalizacije profita. To je moralo naći izraza u pokazatelju rentabilnosti kojim se on služio, tj. u profitnoj stopi 20 ), koja je u svoj brojitelj upravo i uključivala masu realizovanog profita (m) čijem povećanju teži svaki kapitalist. Nasuprot ovome, celina odnosa proizvodnje u kojima deluje radni kolektiv kao socijalistički robni proizvođač objektivno ih prinuđava da stalno teže maksimalizaciji dohotka, odnosno neto-proizvoda, a ne samo jednog njegovog dela, koji je kao m (višak vrednosti) uključen u brojitelj profitne stope u kapitalizmu. Otuda i pokazatelj rentabilnosti socijalističkog preduzeća kojim upravija radni kolektiv kao robni proizvođač mora u svom brojitelju imati masu realizovanog dohotka (D), a ne samo jedan njegov deo (tj, samo m), kao što je to slučaj sa profitnom stopom. Pored ovoga ne treba zaboraviti da u kapitalizmu sredstva za proizvodnju postaju kapital a radna snaga roba. Saglasno tome profitna stopa u imenitelju svoje formule, uključuje postojani (c) i promenijivi (v) kapital, koji predstavljaju kapitalistov predujam u kupovinu sredstava za proizvodnju i radna snaga, a istovremeno i novčani izraz vrednosti angažovanih sredstava za proizvodnju i vrednosti angažovane radne snage, tj. plaćenog rada najamnih radnika. Nasuprot tome, u sistemu socijalističke robne proizvodnje, sredstva za proizvodnju nisu kapital, a radna snaga nije roba. Naime, društvena svojina pretvara sredstva za proizvodnju u prostu materijalnu pretpostavku proizvodnje i isključuje mogućnost da ma ko upravlja njima ili prisvaja rezultate rada po osnovu svojine na njima. Stoga sredstva za proizvodnju u ovim uslovima ne mogu funkcionisati kao kapital. Pa ni radni kolektivi koji deluju kao socijalistički robni proizvođači ne učestvuju u raspodeli društve-

>) Koja je po Marksovom definisanju imala sledeći oblik: .. m pf = c + v

1310

DR MILADIM KORAC