Gledišta

bi predstavljao puki instrument evidentiranja troškova. 4 ) Model takve privrede prilično je vjerno ostvaren u Sovjetskom Savezu i nekim drugim zemIjama. ETATISTICKA ROBNA PROIZVODNJA: FETIŠIZAM CINA Staljinistički privredni model po svojim organizacionim oblicima nesumnjivo odgovara predodžbama Marxa i Engelsa o organizaciji socijalističke privrede. Međutim, isto je tako nesumnjivo da je društveni sadržaj tog modela dijametralno suprotan očekivanjima Marxa i Engeisa. Očigledno je_da nešto nije bilo u redu s izvršenorn analizom. U pogledu najvažnijeg uslova za ukidanje robne proizvodnje, klasne eksploatacije i alijenacije privatnog vlasništva pogreška se sastojala u nedovoljno jasnom razlikovanju nužnog i dovoljnog uslovajTTJkidanje privatnog vlasništva na sredstviraa za proizvodnju kojima se pod komandom vlasnika zapošljavaju drugi članovi društvene zajednice nužan je, ali ne i dovoljan uslov za realizaciju socijalističkog društva. Drugim riječima, nesocijalistička društva moguća su i bez privatnog vlasništva. 5 ) Što se tiče ostalih uslova novca, kredita i tržišta njihovu ulogu razmotrit ćemo dalje u tekstu. Jkidanje privatnog vlasništva u staljinističkim sistemima koje ću, radi izbjegavanja emocionalnih konotacija odsad zvati etatističkim dovelo je do zamjenjivanja privatnog vlasništva državnim. Time što su mnogobrojni individualni vlasnici privatni kapitalisti odnosno njihovi predstavnici sada zamijenjeni mnogobrojnim činovnicima kao predstavnicima jednog vlasnika idržave osnovni klasni odnos između najamnog radnika i gospodara nije se u

*) Relevantni stavovi Marxa i Engelsa obrađeni su u mojoj knjizi Ek onomska nauka i narodna privreda, ' Naprijed", Zagreb, 1968, pogl. 10. r ) U vezi s tim od interesa je navesti jedan komentar H. Marcusea, kojim se skreće pažnja na to da je Marx, za razliku od svojih epigona, bio f svjestan te raogućnosti: "Od najveće je važnosti da se primijeti kako u ukidanju prvatne svojine Marx u potpunosti vidi sredstvo za ukidanje otuđenog rada, a ne cilj za sebe. Socijalizacija sredstava za proizvodnju, kao takva, puka je ekonomska činjenica, kao i svaka druga ekonomska ustano- I va. Njezina pretenzija da bude početak društvenog poretka za\dsi od onoga sto čovjek čini sa socijaliziranim sredst\dma za proizvodnju. Ako se ova ne iskorištavaju za razvijanje i zadovoljavanje slobodnog pojedinca, ona će samo biti novi oblik podjarmljivanja pojedinaca hipostaziranoj općenitosti. Ukidanje privatne svojine uvodi bitno nov društveni sistem samo ako bodni pojedinci, a ne ,društyo', postanu gospodarima podruštvljenih sredstava proizvodnje. Marx izričito opominje na još jedno takvo ,postvarenje društva': ~Potrebno je iznad svega izbjeći to da se ,dru§tvo' ponovno postavi kao apstrakcija koja je suprotstavljena pojedincu. Pojedinac i est društvena bit. Izraz njegova života. . . je zato izraz i verifikacija zivota dru štva." ", . . Dakle, slobodni pojedinci, a ne novi sistem prcizvodnje, jesu ono što pokazuie činjenicu da su se sjedinili posebni i zajednički interes. Cilj je pojedinac. Ova .dndividualistička' tendencija bitna je kao jedna interesantnost marksističke teorije." (Um i revolucija, op. cit., str. 254).

1323

SOCIJALISTICKA ROBNA PROIZVODNJA