Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije, 15. 09. 1928., str. 224

ASKEZA II VESELJE.

Mesijanskoca pokreta niie nikad bilo bez askeze i bez TaZuzdanosti. Dok su jedmi kaijali griiele postom i traplieniem tijela, da bi im duša bila dostoina oslobodenia, dotle ie za druze prošlo doba muka, vaniskoga tlačenia i vlade viersko narodnih zakona, pa su se predali raspuštenom veseliu, pijankama i spolnom ludovaniu.

I danas nam treba i askeze i veselia. ne ćemo li, da nam rad ostane samo filantropska pomoć biiednoi braći. Kojigod u dubini osjeti, da cionizam ima dovesti do geule, do oslobodenia židovskoga duha. a ne tek do iayvnim pravom osiguranoga skloništa za nevoljnike, on će n sebi otkriti dva pola: askezu odricania i razuzdano veselie.

Odricanie: Zaboravio sam na vaniski sviiet, na uživanie. ma razonodu, na harmoniisko posmatranie sveca, što biva i što jest, U žilama mi bile samo iedna Žželia: koristiti izgradnii domaie. stati u red boraca gdiegod bilo. Ako razviiam tiielo, činim to zbog izgradnie; ako promatram sviiet, učim zbog izgradnjie: ako se odma– ram i razonoduiem, hoću da obnovim snagu zbog izgradnje.

To ice askeza cionističkoga muesilanizma. Niie tmurna, nile traplienie, neco ie Životna, pozitivna. Jer se s niom veže mesijansko veselic: .

Skinuti su okovi galuta, krv nam se burka nu novome ritmu. Žalost ie iščezla u nedogled. Vedrina ie u nama. vedrina mladoga dana. Filistarstvo, oprez. boiazan i briga leže u prahu iza nas. Pred nama sviće zora novoga židovskog čovieštva. Lomimo zakonske ploče, trgamo stare svitke, ier ie pred nama dan.

Cionist ie u dubini samo onal., koli ie razapeo čitavoga sebe izmedu ova dva pola, između askeze i veselia.

VJERNIK I! BUNTOVNIK.

Jednima su usta puna blagoslova, blagzosti. viere ı mira. Blagša im ie duša: ruke im blagosivliain puk, um im ie miran, STCe DpTcpuno viere, Nad miima ie Bog razapeo milost i zakon, okružio ih andelima ı pravednicima. obdario ih liubavliu.

A duboko nezgdie ı krvi kopka crv i ruie i muči pitanie: Niie li svako smirenie podlo poniženie pred onim, što ie izvan nas. Zar Tiie kukavičluk padati pred onim, što stavliamo izmad nas, samo ier ie izvan nas?!

Drugima su usta puna kletve i bune, neviere ı nemira. U niimxn viečan boli: zgrčene im pesti pozivaiu narod na bunu: o. borbi snuie um, preokret Želi bliesno srce. Nad nima praznina, nebo bez zviiezda; drugovi im klatež i nestalna čeliad: svagdie siiu buntovnii mržniu. :

A duboko nezdie u krvi šumi tihana piesma. Niie li ova buna samo čežnia za onim, Što ie izvan nas. Zar se ne borimo protiv onoga, što ie izvan nas, samo da postane diielom samih mas.

Blagoslov ı ustima, blagoslov rukom. anđeli oko glave — 3 u krvi ruie CTV.

224