Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

iste parcele. A ı da su zaista oduzele efendijama zemljište, bile bi ga, kako dokazuje primjer Bet Šeana, dale arapskim felasima i beduinima, tako da bi nam otkup bio još teži nego danas.

Pobiti se, dakle, ova spekulacija ne može; možemo je samo pobijati. Najjače su sredstvo za pobijanje spekulacije, svakako, Javna društva koja kupuju zemljišta ne da se obogate, nego da ga dadu uz što povoljnije uslove onima koji će na tome zemljištu ili podići zemljoradničko gospodarstvo ili zidati zgrade. Osim zemljišta treba da naseljenici u selu ili reflektanti u gradu dobiju i financijske potpore, jer je iskustvo pokazalo da dosad bogataši ne reflektiraju na zemljišta od javnih društava koja ih barem donekle ograničavaju u pravima, te da najveći broj sadašnjih reflektanata mahom neimućnih ili malo imućnih, i kad dobije zemljište, nema dosta sredstava da sagradi kuću ili da uredi gospodarstvo.

U Palestini imamo, u glavnom, dvije institucije koje ovakvim radom, bilo namjerno bilo samo neizravno pobijaju zemljišnu spekulaciju. Jedno je Rotšildova Pika, drugo je Keren kajemet lejisrael u zajednici s Keren hajesodom. Piha imade danas 374.000 dunama zemlje koja je gotovo sva otkupljena Još prije rata, a od veće česti Još u prvim počecima Žžidovske kolonizacije, u prošlome stoljeću. Nema sumnje da je Pika bila važan regulator u zemljišnoj politici; ona je rješavala naseljenike potrebe da kupuju zemljište i omogućivala im time, i davanjem obilnih zajmova, da se nasele i da pored sve čednosti vlastitih sredstava naskoro postanu samostalni a poslije i bogati kolonisti. No Pikin rad imade dvije pogreške: Do danas nije utvrđeno Je li zemljište u Pikinim kolonijama njeno ili pripada samim kolonistima. Istom u najnovijim naseljima, Pika pod utjecajem principa Keren kajemeta ostaje vlasnikom zemljišta dajući ga naseljeniku samo u zakup. Ovim neJasnim stanjem u starim Pikinim »Rotšildovim« kolonijama tumačimo i nesrećno »radničko pitanje«. Pika nije odredila kolonistima da se imadu služiti samo Žžidovskim radom. Oni su nevezani ı rade što hoće. Zasjeli su na zemlju za koju, barem djelomice, nisu ništa platili, za koju ne plaćaju ni zakupnine, a ipak je smatraju svojom, toliko svojom, te im se čini prirodnim da od svojih plantaža ubiru velike prihode, dok nezaposlen židovski radmik mora da gleda gladnim očima bogatoga židovskog »brata« gdje komandira za 30%. jeftinijemu arapskome felahu.

Kako vidimo, i Pika nije spriječila spekulaciju koja, doduše, nije posve gruba ı očita, ali je ipak prava spekulacija zemljištem, jer iskorišćuje monopol t. j. nezasluženo i neplaćeno pravo nad komadićem zemlje, na kojemu bi, najzad, isto tako mogao da sjedi ı onaj drugi Židov koji sada čak ne može ni da obrađivanjem ovoga zemljišta zasluži nasušni hljebac za prehranu porodice. Pika, dakle, nije potpuno onemogućila spekulaciju na svome zemljištu, ali je njenim djelovanjem ipak otežan porast cijena poljoprivrednog

20