Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

sposobna da mu stoji na čelu, ona ne može više da bude izraz historijskih želja ı potreba naroda: ona ne može više da određuje njegovu budućnost po svom biću. Ta zadaća prešla je na radničku klasu koja se razvija u zemlji.

Uspon radničke klase na vodstvo naroda, uzdipnuće radništva za zastupnika naroda, prelaz nacionalne hegemonije iz ruku kapitalističke klase u ruke radničke klase — to Je centralna ı odlučna činjenica u socijalnoj povijesti evropskih naroda u naše doba. Nije u svakoj zemlji došla radnička klasa do gospodstva. U nekim Joj Je zemljama istrgnuta moć, koju je na neko izvjesno vrijeme zadobila. No ı u zemljama, u kojima građanstvo Još ı sad vlada, ne osniva se njegova vlada, kao u prijašnje vrijeme, ma Osnovno krivom mišljenju koje je kroz dugo vremena bilo ukorijenjeno u narodu: da je građanstvo ı narod Jedno te isto. Radnička klasa potiskuje svye više ı više, ı uvijek jasnije, građanstvo u stanje manjine, Jer građanstvo tlači, ı njegovi interesi stoje u otvorenoj protivnosti s potrebama potlaćene većine. Nasuprot tome pretvara se radnički pokret sve više unarodni pokrex Na mjesto prađanstva, koje je kroz generacije veći dio siojeva naroda koncentriralo oko sebe, uspijeva radničkoj klasi u sve većoj mjeri, da okupi široke mase pod svojom zastavom, što više ı one koji baš nisu njezini klasni drugovi. Od ·

odijeljene ı osamljene klase — kako je nastupila u počecima radničkog pokreta — razvila se do centralnog činioca naroda. Kulturno težište u ma-

ıodu prelazi od građanstva k radništvu. Radnik se ćuti odgovornim za budućnost cjelokupnog naroda. Osvojenje političke moći samo je jedna od stepenica na ljestvi mirnog ı trajnog uspona radničke klase. No pred političkimpreokretomdelaziunutarnji preokret. Taj se preokret provodi lagano no neprestano u svijesti naroda ı u njemu leži ı najsigurnija, ı najpouzdanija garancija za politički preokret.

Uspon židovske radničke klase u galutu sreo je dvije zapreke koje mu zatvoriše put prema gore: nestašica vlastitog državnog Života i privredne baze. Usprkos revolucionarnom patosu Žžidovskog radničkog pokreta, usprkos njegovoj velikoj organizacionoj snazi — nije mu uspjelo da zadobijć u Životu naroda neki centralni stav ı da utisne svoj žig u nacionalnu misao i nacionalnu društvenost. U galutu je zauzimao i zauzima još ı danas rad nevažnu i jadnu ulogu u životu naroda. Najbitnije radne grane — poljoprivreda ı industrija — Žžidovskom su narodu skoro sasvim zatvorene. Židovski je rad ograničen na obrt i na neke grane industrije. Jadno stanje rada nužno je oslabilo stav radnika i ograničilo njegov vidokrug. Samo u Americi. gdje je uslijed imigracije u masama nastupilo proletarizovanje u masama, uspjelo je židovskom radniku da si osigura važan, skoro centralni položaj, ı u Židovskom društvu i štampi. Ali ı tamo počinje taj položaj da slabi sve više uslijed deproletarizovanja koje prestajanjem imigracione struje VcOmi raste.

U istočnim zemljama nije uspjelo židovskom radniku ni jedan jedini put da postane nacionalnom silom. Katkad, u revolucioniin periodama, ispunjavao je židovski radnik važnu pionirsku zadaću usred sveopćeg radničkom

172