Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

pokreta, ali njegov utjecaj na ŽIVO židovskog naroda bio je uvijek slab ı neznatan. Utjecaj židovskog radnika jedva da je išao izvan okvira njegove partije i strukovne organizacije. |

Nacionalni horizont židovskog radničkog pokreta, kako se ispoljio u »Bund«-u — židovskom radničkom pokretu u masama u Istočnoj Evropi bio je i ostao preuzak i ograničen. I sada, poslije 30-godišnjeg opstanka, nije mu uspjelo da proširi horizont nad svoje ograničene interese, ı to U vrijeme kad su radnici susjednih naroda postali utjecajna, štoviše odlučna sila, gdje su iz osnova promijenili historijsku sudbinu svojih naroda.

Narodni renesansni pokret koji je u židovskom narodu zahvatio velike krugove nije·kroz duge godine uopće zahvatio židovskog radnika. Nesamo, da židovski radnik nije razumio da se stavi njemu na čelo, već mu nije ni uspjelo da se ustali u njemu i da zajedno s njim sebe sama podigne.

Usred naroda koji nema zemlje, kojemu su oduzeti vlastiti državni Život i čvrsta gospodarska osnova, nije mogao židovski radnik da se uzdigne na visinu mjerodavne klase. On nije dopro niti do stepena unutarnjeg ujedinjenja klase. Židovski radnički pokret u najvećem židovskom centru Istočne MKvrope — u Poljskoj — ostao je do danas ı rastrgan i rascijepljen na političkom kao i na strukovnorganizatornom području. Bez narodnog horizonta, bez historijske odgovornosti za sudbinu naroda, bez ozbiljne brige za budućnost, nije židovsko radništvo imalo potrebitu misaonu ı moralnu vezu da uzmogne doći do neke odlučne uloge. Misaona, politička ı društvena hegemonija u životu naroda i u galutu ostala je u ruci židovskog građanina. Nije ništa koristio radniku čitav njegov socijalni patos — ostao je osamljen ı odijeljen u uskom okviru svoje klase.

Cionizam je otvorio židovskome radu nove horizonte i promijenio Stav židovskog radnika u redovima narodnog života. Radu je dana glavna zadaća pri oslobađanju zemlje, izgradnji razgranjenog narodnog gospodarstva u gradu i na selu, pri stvaranju velikog samostalnog i sjedilačkog židovskog jišuva. Židovski je radnik u zemlji stupio iz uskog okvira svoje klase i stavio se na čelo duboke revolucije koju mora da rasplamti radni cionizam u Živyofil naroda. Po prviputu povijesti židovskog radničkog pokreta stavljen je židovski radnik pred svoju nac1onalnu historijskuodgovornost, pred zadaću izgradnje zemlje ipred vlastite ciljeve:

Sudbina radništva u Erec Jisraelu nije više sudbina slabe klase koja ne utječe na budućnost ostalog dijela naroda — kako je to slučaj u galutu, već je to sudbina cionizma samog. sudbina zemlje u svojoj izgradnji, sudbina naroda i njegova preporoda. Pitanje rada u Palestini nije samo neko klasno pitanje, već je to nacionalno pitanje. Privredni sadržaj cionističkog ostvarenja nije drugo nego osiguranje radnih mogućnosti masa židovskog naroda na teritorijalnoj, državnoj bazi. Gospodarska vrijednosi rada u renesansi naroda određuje društvenu vrijednost radnika u pokretu.

173