Iz večnoga izvora : stihovi

DUBINA BESKRAJNA.

Mari li more, što se davi ladja? I oblak crni, što smrt njivi nosi? Žali li kosa cvetiće kad kosi?

Zna li radost našu sunce kad se radja?

Ladja, kada tone, kune burno more, Nabubrelo klasje od oblaka strepi, Neumitnu kosu cvčti kunu lepi, Blagosilja srce liupki osmeh zore.

Bore se vseljenski zakoni u nama —

Ko pronaći može, gde je Božja tajna? ... Razgonetku skriva dubina beskrajna.

* Q5 *