Jugoslavenski imenik bilja

VII

pentapbjllum, goreć = Bitterwurz, ostrožka = sperouella itd. Zato je već slavni Linne napućivao biljare, neka kupe i dodaju opisanomu bilju i narodna imena. 1

S istoga razloga dodao sam i tiidjinke, baš i one, za koje imamo pravik narodnik imenah, u. p. krap = broć, arćis (narcissus) = sunovrat itd. Ja sam to učinio prvo zato, da se vidi, kako naš narod prekraja i usvaja tudje rieči; drugo zato, jer je mnogomu (n. p. Ijekaru) za tim stalo, da znade, kako gdje narod koju biljku zove, ma bilo joj ime narodno ili tudje.

Zapaziv, da u narodu živi puno imenah bilja, za koja naša knjiga do sada neznade; zamolio sam našince, da takva imena skupljaju i meni dojave. Ovoj molbi odazvaše se nmogi rodoljubi, na čelu jim preč. gosp. kanonik, onda gružki župnik, Matija Vodopić, koji, budući sam izvrstan biljar, posla množinu imenak bilja pokupljenik iz ustijuh naroda u dubrovačkom okružju. Gosp. kapelan Jakov Volčić, stari istarski rodoljub, zatim vrla gospodična Pavla Kadićeva u Grospiću, gosp. Andi'e Linardić, posjednik na Cresu, priposlaše mi ovelike sbirke bilja dodavši jim krvatska imena, kako su za nje doznali od travaricak ili seljakali. Mnoga druga gospoda, kojim su imena malo niže popisana, poduproše me manjimi prilozi.

Kao što rekoh, sva imena bilja u ovom djelu navedena il su povadjena iz knjigak i rukopisah, ii pokupljena iz ustijuh naroda; al ja nisam kod svakog imena sve izvore nabrojio. Kad se dakle kod kojeg imena pozivam na ovoga ili onoga pisca, na ovu ili onu okolicu, nemoj odtuda izvoditi, da to ime samo navedeni od mene pisae upotrebljava, da se samo u spomenutoj od mene okolici govori. Da sam kod svakog imena sve pisce i okolice na broj nabrojio, bila bi knjiga bez potrebe znatno narasla; zato sam onda samo naveo više izvorah, kad rieč tako glasi, da bi se moglo posumnjati o njezinoj istinosti, ili kad ju sva vrela netumače jednako.

Tko razgleda ovu knjigu, spazit će, da, kao što malo ne svaka biljka ima više imenah, tako se opet više putah nadieva isto ime različitomu bilju, ne samo u rukopisih, nego i u narodu. Uzrok tomu treba tražiti u slabu razvitku botanike onda, kad su sastavIjani izvori iz kojih sam crpao. Sve do Linnda nije bilo bilje precizno označeno, već su se biljke, koje se dan danas poznaju kao različiti rodovi, istim imenom zvale. Ovakva nestašica tačnosti postoji jošt i sada u prostom narodu, koji obično drži biljke na oko

1 Nomina vernacula in floris specialibus multum lucis accendunt, cum vulgi nomine saepius ingenioso natura plantae innotescat.