Jugoslavenski imenik bilja

Inde et liber crevit, dum ornare patriam et amplificare gaudemus.

Plinius l. 11. ep. 5.

iJa je hrvatski i srbski jezik u obće vrlo bogat, znalo se je i do sada; alto njegovo bogatstvo nije jošte osebce izkazano, jer neimamo rječnikah od pojedinib strukab. Zato će se mnogi začuditi, kad pogleda ovu ktijigu kolika je narasla, pa će lasno pomisliti, da to nije čist posao, da u ovom imeniku ima valjda pimo istom sada skovanih riečib: treba mi dakle ponajprije razložiti, kako je ovo djelo nastalo, postalo i naraslo —■ tim će se razprsiti svaka stmmja o autentičnosti njegova sadržaja.

Baveć se pomalo i o biljarstvu počeo sam već prije trideset godinah zapisivati brvatska imena bilja. Izprva sam to činio samo za svoju potrebu, i neslnteć da bi toga puno u narodu bilo. Nego sbirka ovakvib riečih rasla je svakom godinom, a posljednjili godinab narasla je od nje čitava knjiga, pošto mi je bila dobra sreća, te mi dopade rukuh više znamenitib rukopisak, koje malo niže nabrajam.

II to naidjem na ruski „EoTaniivceoKiii caonapi. H. AhhbhKona“, koji je već tri puta na sviet izdan. Videć da imam i ja od prilike onoliko gradje koliko Annenkov, pomislim, da bi onakov iječnik i po našu knjigu koristan bio. To me je ponukalo, te sam se posla primio i sada iznosim na vidjelo pomoću jugoslavenske akademije znanostik i umjetnostib plod svoga truda.

Već odavde će svatko razabrati, da u ovoj knjizi neima ni jedne od mene stvorene rieči, pa sam i sva onakva imena bilja izpnstio, na koja sam u novijib knjigab naišao, te mislim da su istom sada postala. Za dokaz tomu zabilježio sam kod svakoga imena, gdje se govori, od koga sam za njega doznao, ili odkuda sam ga izvadio.

Najstariji rukopis, u kojem ima hrvatskih nnenah bilja, čuva se u mletačkoj knjižnici sv. Marka (Class. VI, Codd. LIX. [C. IV. 30 ZZ. s]), naslov mu je „Liber de simplicibus Benedicti Rinij' 1 , pisan je god. 1415, a sastoji se iz prekrasnib slikah bilja, kojim