Jugoslavenski imenik bilja
su dodata imena u razbčitih jezicih, pak i u brvatskom. Hrvatska su imena vrlo stara, kao što to dokaznje sastav i obbk nekojih riečib ; n. p. zvončac, dubčac, žuitenica, podsolnac (sada podsunac), mačur, oralj-nokat (sada orlovi nokti), pasje ndiče (češki mliči), tkunja (tunja, gunja), volči bob, telsti koren, vulče jabolka (vučje jabuke) itd. Eiečim ; jutrocel, oćun, ovanj-oćas, opaš neima vile traga u današnjem brvatskom jeziku, al jim nalazimo pi'emce u jeziku češkom, naime: ocoun, jitrocel, ocas (= rep), a ima jib opet dosta, na koje nisam nigdje naišao do u ovom rukopisn, kao što n. p. j avo mica, zornica, mrtovnica, riboslip i diaige.
Odavde se razabire, da je bio onaj, koji je ta imena pokupio, vrlo vješt brvatskomu jeziku; tim nevjeitiji pako bm je pisar, koji je toga sila izopačio tako, da se čo-vjek više putali jedva domišlja, kako da što pročita; tako n. p. ermang (rman), petecboda noga (petebova noga), te sanadrivi (resa na drivi), stivansco sebe (svetoivansko zelje), strupalo (stupalo), vsatac (ušatac), neuer (neven), nifuica (metvica), sazenica (šću-enica), gelegnisaicb (jelenji zaikjezik), oxima<j (ozimac), orbic od indie (oidb od Indije) itd. Ima jib nekoliko i takvib, da jib nisam nikako umio odgonetnuti; evo jib: bosapesgan, cintb et lasvla, siilcec, lupiicb, koren od metal. Za to jib opet ima koja stotina onakvib, kakve i dan danas rabe. Sve ovo dokaznje dovoljno, da je to najstariji, a podjedno i najdragocjeniji rukopis za brvatski imenik bilja.
bHadje je drago rakopisno vrelo, što mi ga uzajmi častni otac Ivan Knzmić u Dnbrovniku, naime „Erbario babano-illirico“, t. j. tabjansko-brvatski imenik bilja; sastavio ga je na izmakn prošloga stoljeća otac Mattei, isnsovac, iz četiri stara rukopisa, koje poimence nabraja. Jedan od njib da je pisan prije 250 godinab, a drugi je prepisan u početku 18. vieka iz staroga Mattiola franjevacah u Kreševu (u Bosni).
Neće biti puno mladji niti drugi izvori, navedeni malo niže u popisn vrielah pod Dur., Visv., Sinj., Prč., Sal.
Ondje su abecednim redoni poredani, ter odenjeui i ostali mladji i najmladji rukopisi, kao što i sve kujige, iz kojib sam više manje riečib za ovo djelo crpio.
Ovako se je prikupilo oveliko množtvo gradje; alje to bila od cesti samo „indigesta moles“. U svib starijib vrebb dodato je bilo brvatskomu imenu kakvo starinsko tabjansko ili latinsko ime, ib njib više, i to kadšto posve čuduovato i uerazumljivo (n. p. stranfrison, jusverde, gripanmn, quandetremxda, aminoni, baaras, petu-