Jugoslovenski Rotar

ploviti, nego li raspremiti brodove, Trošak рако za ponovnu opremu broda raste progresivno sa starošću broda i trajanjem raspreme.

Može se mirne duše utvrditi, da dobar dio raspremljencg brodovlja neée nikad više ploviti. Ali i ono što preostaje daleko nadmašuje današnje potrebe. Razmatrajuci sve to moramo doći do zaključka, da su stari brodoyj osudjeni na propast jer u slobodnoj plovidbi neće moći konkurirati, a brodovlasnici su imperativno upuСеп! да se tih brodova na vreme gledaju reSiti te svoju flotu obnove i падорипе modernim jedinicama. To je ali, radi vrlo visoke nabavne cijene novih brodova teško, često nemoguće i potvrdjuje samo spoznaju, da su za uspješan rad u pomcrsivu роtrebni vrlo veliki kapitali. Svjetska će tonaža tim rešetanjem „doduše biti nešto olakšana, dali dovoljno. drugo. je pitanje, Pitanje je naime u kojoj će se mjeri gradit novi brodovi, ne moguée radi rentabilnosti istih, već nekoje države koje imadu Velika brogradilišta, sile nato bodovlasnike, participirajuć same, pružajuć jeftin i dugoročan kredit i odobravajuć razna druga olakšanja, da bi tako sačuvale od nezaposlenosti brojno radništvo brodogradilišta i mnogih industrija time u vezi. Često tu igra važnu ulogu i pitanje prestiža nacionalne zastave,

Nešto drukčije stoji stvar sa linijskom plovidbom. Pod linijskom plovidbom ili linijom razumjevamo redovito plovljenje iz odredjene luke u drugu ili druge odredjene luke, svakog odredjenog razdoblja vremena. Tu treba da izlučimo obalпи linijsku plovidbu unutar državnih granica, gdje je njom istom omogućen redovit saobraćaj putnika i prevoz robe, i koja tu vrši istu funkciju što i željeznice u unutraSnjosti zemlje. Pogledajmo si dakle medjudržavnu dugu linijsku plovidbu. Opazit ćemo odmah da je za življi trgovački promet medju pomorskim, a pogotovo sa prekomorskim zemljama, dobro uredjena linijska slažba neophodno potrebna. Gdje postoji linija trgovac zna sa sigurnošću kad i uz koje će uvjete moći otpremiti robu u stanovito mjesto, može dakle tečno kalkulirati i prodati. Vrlo je važno kod linijske plovidbe Sto se njom može krcati svaka proizvoljna, pa i najmanja, količina robe. Sem toga ti su brodovi obično uredjeni i za prevoz izvesnog broja putnika.

Linijska plovidba mora da u stanovitom razdoblju pristane u stanovite luke. Ta obaveza postoji i kad nema tereta, drugim riječima brod mora da plovi pa makar i prazan. Država nadalje redcvito trazi od subvencioniranog društva, da brodovi koji vrše linijsku službu, imadu stanovite osobine, kao izvjestan tip broda, stanovita minimalna brzina, mogućnost smještenja nekog broja putnika, gradnja ncvih jedinica u stanovitom razdoblju itd. Jasno je dakle da je takovoj plovidbi, osobito kroz prvo vreme, neophodno potrebna pripomoć sa strane države, koju se pripomoć običaje nazivati subvencijom. Osobito kroz prvo vreme, jer se linije u glavnom stvaraju medju mjestima i zemljama, sa kojima još nema življ» trgovine, ali gdje su svi preduvjeti za to dani. Dakako da je tu i sa strane države na mjestu oprez uz temeljito proučavanje. Kad se radi o pitanju: da li linija sledi trgovinu ili trgovina liniju, moramo ustvrditi, da je ovo potonje slučaj. Subvencija je za državu samo prividan teret, jer dok se na jednoj strani iskazuje taj izdatak, edje su sve one indirektne koristi, koje donaSa dobra linija u formi oZivljenja trgovine, saobraćaja putnika, a moguće s vremenom i tijesnije politiéke veze medju drzavama? Ti se dohodi i te koristi ne bilježe, a prečesto se preko njih uopće i prelazi,

Linijska je plovidba proizašla iz slobodne plovidbe, no promotrimo li njihov razvitak posldnjih decenija, opazit ćemo kako linijska plovidba sve više preuzima maha i oduzima posao slobodnoj plovidbi (riža iz Indije, pamuk iz U. S. A. itd) te možemo reći da budućnost pripdaa linijskoj plovidbi, dok će za slobodnu plovidbu ostati samo neka glomazna roba.

Sve što je napred rečeno za svetsko brodarstvo vredi i za našu mladu jugo-

|| ПРЕ PS TI RO BU eS 1 fo