Jugoslovenski Rotar
ihe ee
danju inače tako tačnog „Oxfordskog Riječnika” našao ovako definirano rotarstvo: „Američko i britansko udruženje sa mnogo ogranaka za medjunarodno služenje čovječanstvu, označeno po običaju klubova da se sastaju u rotaciji.” Dakako rotarstvo je jednako jugoslovensko i, recimo, španjolsko kao što je američko i britansko. Njegovo medjunarodno služenje je samo dio, jače vidljiv, ali nikakc pretežan dio rotarskog djelovanja, a sastanci klubova naizmjence kod pojedinih članova samo je daleka uspomena na skromne početke velikog pokreta. I baš ova činjenica, što je Jedna slučajnost, ı ako vrlo sretna, jer kotač njie samo znak rotacije, već svojim usredotočenim žbicama izmedju osovine i kola, svojim zupcima spremnim da se združe u zajedničkom radu sa drugim kotačima složene ljudske društvene mašinerije, simbolizuje rotarsku solidarnost izmedju svih njegovih dijelova i sa svime što teži istom cilju ljudskog dobra, dala ime cijeloj organizaciji, jeste dokaz, da formalna pitanja nisu nikako mučila prve totare. Pretsjednik Mead se je zadovoljio objašnjenjem oxfordskog uredništva da mu ni znatno različiti odgovori istaknutih rotara ni opaske rotarskih protivnika nisu mogli pružiti neke tačne definicije, pa je i on sam prestao da je traži. To ćemo učiniti i mi, bez ikakove stvarne štete za ispravno riješenje našeg zadatka. Ne ćemo se dugo zaostavljati ni na opisivanju čisto vanjskih značajka svjetske organizacije, koja se zove Rotary International. Centralna Uprava u Chicagu, koja je jugoslovenskom rotarstvu i Zagrebu iskazala rijetku počast da je svojim izaslanikom za ovu našu konferenciju odredila samog svog pretsjednika, uvaženog rotara John Nelsona, ustanova distriktnih guvernera, po mogućnosti uvijek u skladu sa teritorijalnom i nacionalnom grupacijom klubova, sekretarijat u Zirichu za što bolju vezu izmedju evropskih i prekomorskih rotarskih jedinica, brojni specijalni središnji odbori, sve je to samo okosnica i vrlo usavršeni, ali pomoćni mehanizam pokreta. Korjen i primarna snaga rotarstva je u pojedinim klubovima. Svakom narodu, svakom gradu rotarstvo daje samo ono što Je već u njima. Ono ne može da stvara socijalne niti ikakove druge vrijednosti, ono ih samo organizuje. I to ne odozgo nalozima, ili čak makar indirektnom bilo kakovom prisilom, nego samo poticajem, primjerom, te sabiranjem i izmjenom iskustva kako su izvjesne, pod suncem i gdjegod ima civilizovanih zajednica uvijek slične probleme općeg značaja, riješili ili nastojali riješavati drugi ljudi dobre volje. A uvijek u pravcu, O kojem i medju ljudima najrazličitijih transcendentalnih pogleda ne može da uopće bude spora. Nema kulturne države, nema vjere ni političke stranke, koja ne priznaje da je prijateljski osjećaj temelj civilizovanog ophodjenja medju ljudima, da
svijest odgovornosti prama drugome i cjelini, a to je i ništa drugo rotarsko „služenje”, ima da razlikuje privredu i zvanja od proste pljačke i da konačno u svim ljudskim odnosima, velikim ı malim, treba da vlada razum i solidarnost, a ne slijepi instikt varave časomične koristi. Druge ideologije, ni filozofije, ni etike rotarstvo ne poznaje. Ono se trudi da čisto pragmatički, onim energijama, koje mogu da sakupe pojedini klubovi, radi bez vike, ali uvijek potpuno javno i otvoreno, na praktičnom poboljšanju prilika oko sebe. Rotarstvo stoga ne može da dodje u sukob ni sa kime, ko zaista misli ı radi ono što javno ispovijeda. Rotary ipak ima neprijatelja. Ne treba se tome čuditi. Svaka ljudska stvar, i dobra i najbolja, uvijek će ih imati. Nije najveće zlo, kaže američka poslovica, u onom što ljudi пехћаји, педо u onom što misle da znaju, a ipak nije tako. Sumnjičenje, pomanjkanje vjere u čovjeka i dizanje besmislenih ograda medju ljudima ostaju činjenicama, i ako ih rotarstvo pobija. Da ih srećom u svijetu nema, protekli bi ponovno edenski med i mlijeko i slava Bozja bi se orila Sarom zemaljskim. Ovako pak 1 rotarima ne preostaje nego gledati svoga posla i strpljivo slijediti jedan zaista božanski nauk: čekati da ih se svagdje sudi po njihovim djelima.
ПОВЕДЕ. ПЦ ТИ НЕ НЕ 20 0