Jugoslovenski Rotar

аКозагт gaziš povjerenje ı kršiš načela, po kojima tražiš svoje zadovoljstvo? Iz toga vidimo, da je kod normalnog razvoja stvari preduvjet svakog željenog etičnog uspjeha — idealizam, osnovan na mcdjusobnom povjerenju, a usko vezan s osjećajem odgovornosti. Povjerenje nas prati na svim putevima našega života, od početka do konca, poštenjaka bodri i diže, slaboga jača ı tako odredjuje naše djelovanje. Tko pak to powyerenje zlorabi ili ga pak uživa bez osjećaja odgovornosti, taj stupa krivim putem, koji vodi u propast. I tko ne pozna povjerenja i vjeruje samo samom sebi, ne priznavajući svojih obveza naprama drugima, taj ne može tvrditi, da je član ljudskoga društva, ne smije se čuditi, ako nadje kod drugih zatvorena srca, i ako ga, čim dodje, otpremimo kao nametljivog tudjinca. Mislim, da smo se već previše udaljili od načela i ideala, za kojima težimo, izvršujući svoju životnu zadaću, previše smo se odtu-djili od prirode, čiji smo sastavni dio. — Proljeće se vraća točno u svoje vrijeme, za njim ljeto, jesen, te zima. Vraćaju se lastavice, čim snijeg okopni, a odlaze, čim se priroda zaodjene raznobojnim jesenjim ruhom. Polje ti rodi zlatnim klasjem, tamna šuma rasiplje sjeme, da ponovno nikne i stvori nova bogatstva. Žuboreći izvor ne usahne, dapače napaja potoke i rijeke, da čovjeku služe. Jutro dolazi za jutrom u cijelom svom čaru prvih sunčanih zraka i zatim dan; i noč spokojno uljulja u san cijelu prirodu. Cijeli život ide sada kao i prije kroz tisuće godina svojim naravnim i stalno odredjenim putem, — godina za godinom, dan za danom, -— uvijek jedan te isti put od svoga početka do danas. Samo se čovjek udaljio od prirodnoga svog puta, koji mu je bio dosudjen. Zaboravio je, da ga um i Бе srca i misli uzdižu nad sva "ostala stvorenja, izgubio je idealizam, smisac za uzajamnost, osjećaj koji mu naredjuje zajednički život na istoj grudi. Letimičan pogled na obiteljski, poslovni ı javni život savremenoga čovjeka pokazuje nam zalosnu sliku današnjih prilika i tužne poglede u budućnost. Obiteljske su veze uzdrmane, jer se sklapaju bez premišljanja, samo od danas do sutra, a djeca gube takoreći svoje roditelje; vratolomna utakmica za materijalnim dobrima, nepotrebno i prekomjerno uplitanje u javne poslove, inače pak neograničeno podavanje strastima svake vrsti, — sve su to pojave, koje zadržavaju roditelje izvan doma, koje oduzimaju djeci ono, što im је пајроtrebnije — odgoj srca, kakav moze dati samo brižni otac i majka puna ljubavi. Djeca prepuštena tudjim ljudima ili samim sebi, — su ptičice bez gnjezda. U роslovnom životu sklapaju se pogodbe bez svijesti, da ih treba ispuniti, kod svakog posla moraš s velikim oprezom paziti na zamku, koja Ti je postavljena; svi žive 1 rade u uvjerenju, da se može u poslu zaraditi samo onda, ako ga izvršimo nesolidno. U sluzboynom odnosaju nedostaje svijesti da i sama Zivotinja vrace zahvalnošću Tvoj dobar postupak, da Ti je privrzena i usluzna, — to kako mne bi pic čovjek aaah ујегап 1 privrzen, — ako bi s njim postupao onako, kako hoćeš da drugi роstupaju s Tobom, — ako mu priznaš pravo na Život, pravo na rad i kruh, pravo na obiteljsku sreću. K zelenom stolu sjedaju državnici, a da ne bi htjeli priznati drugima ono, što zahtjevaju za sebe; sjedaju tamo bez dobre volje i bez poštovanja tudjih pravica i tudjega uvjerenja, s neciskrenim namjerama u srcu i maksimalnim programom na jeziku. Silom se ruše vjerski ideali priprostom čovjeku i kod toga nitko ne uvažuje, što će biti s narodom, kojemu je kod pomanjkanja druge etične naobrazbe povjerenje u nekc više piće i bojazax pred obračunom, jedino moralno uporište. Propadanjem idealizma i medjusobnog povjerenja propada ujedno i osje-

ćaj odgovornosti — 3odgovornsti naprama obitelji, naprarmna poslovnom drugu, naprama poslodavcu i namješteniku, te naprama bližnjemu, sobito zc pak gubi osjećaj odgovornosti naprama — vlastitoj savjesti, Čim smo pak došli nažalost do tak-

MEA OV TT O See E TS OI a Oe,

Hacrabah на следећој страни