Jugoslovenski Rotar

imamo osJećaj, da je doba pred svjetski rat bila pravi raj u uporedjenju sa današnjim poremećenim prilikama. Spremni moramo biti dakle na sve. A ako bi takav požar ponova zaplamsao našim kontinentom, kakav bi bio rat, koji nam prijeti?

Isti Dante sa svojim infernom mora se sakriti pred strahotama, sto nam se nagovjestaju. Odlucivati nece vise junastvo, odlucivat Ce tehnika i kemija. Vele, da се nas otrovnim plinovima, bombama i — horribile dictu et scriptu bakterijama poubijati kao miševe i pacove i to ne samo borce, već i mirno civilno, nenaoružano stanovništvo: marljive, oko doma starajuće se, dojenčad njeguyuce zene, za oruzje nesposobne ljude kod mirnoga rada, slabe starce i starice te nevinu djecu kod igre! Sve to trebalo bi da se poubija po volji suludih fanati¢ara. Ne sledjuje li nam se mozak, kad vidimo, da se je u ljudskim mozdjanima mogla rediti paklena zamisao, da se kao ratno sredstvo upotrijebe bakterije! Na ruglo dugogodišnjem naporu medicinske znanosti čitavoga svijeta trebali bi da se unište pronalasci naučenjaka ı plodovi napretka higijene samo zato, da se udovolji ratnom furoru pobješnjelih rasa.

Šta da učinimo proti ovakvih nečovječnih nakana? Da mirno gledamo i čekamo na smrt?

Države doduše upozoruju i opominju stanovništvo na Opasnost i razmišljaju o preventivnim mjerama protiv ovoga suludog rada. I „Crveni krst“ vrši pohvalan ı intenzivan rad u tom pravcu. A država namjerava privući čitavo vatrogastvo, da ga uvježba za obranu od napada iz vazduha ı napada otrovnim plinovima. Vojska izdava upute za vladanje civilnog stanovništva prilikom takvih napada, priprema stanice za osmatranje, zaštitne naprave, skloništa ı kaverne za zašutu stanovništva, upućuje stanovništvo O sastavu raznih otrovnih plinova ı o upotrebi zaštitnih maska itd., itd. Zahvalni moramo biti za tu brigu svim odnosnim činiocima. Ali pri tom se moramo pitati, možemo li od svih tih mjera očekivati pravu efikasnost, hoće li nam svim tim preventivnim mjerama odista biti zajamčena sigurnost cd spomenutih napada? I u tom pogledu moramo, žalibože, izreći svoju sumnju 1 izraziti svoje predmnijevanje, da, čak uvjerenje, da će sve te preventivne zaštitne mjere u ozbiljnom slučaju biti iluzorne. Uzalud će biti sav trud, uzalud sav rad, uzalud svi troškovi.

Bez obzira na to, da se u čovjeku odupire osjećaj dostojanstva, ako nam prijeti moderno trogloditstvo, da moramo u podzemnim špiljama, otvorima ı kavernama tražiti sklonište i zaštitu od podivljalog čovječanstva; bez obzira na to, da nas preovladjuje gadjenje i stid, ako vidimo Covjeka, koji je stvoren po božjojJ prilici, sa namještenim maskama. Bez obzira na sve to, opravdana Je sumnja, hoće li svim tim sredstvima biti zajamčena sigurnost civilnog stanovynistva. Šta dakle da radimo? Ako je idealnom Švajcareu Henriu Dunantu pošlo za rukom, da u čovjeku pobudi ljubav do bližnjega i samilost te da stvori nešto uzvišena, to jest, da se osnuje organizacija „Crvenog krsta“ te zaključila

6