Jugoslovenski Rotar

U međunarodnom poslovanju, kad god se dođe u dvoumicu, na raskrsnicu, kojim putem da se udari, molimo braću rotare svijeta, da djeluju koliko mogu, da se i nama onako sudi, kako je Jevrosima prosudila, a to je: „Ni po babu ni po stričevima“ — to jest, ne dijeleći narode na velike ı male, na kulturne i manje kulturne, nego imajući za sve narode jedno mjerilo, kako je uistinu kod rotara.

Ni vrijeme ni mjesto ne dozvoljava mi, da ulazim dublje u ova razmatranja. Zadržao sam se samo na onom, što je najbitnije u čovjeku, u cijelome društvu.

Iznio sam nekolike potvrde o visoko etičkom shvatanju u poslu ı zvanju našega čovjeka, izražene u našoj narodnoj pjesmi, što ı mi svi rotari ističemo kao jedan od glavnih naših ciljeva. A nije ovo samo jedno, gdje se dodiraju rotari ı Jugoslaveni. Ima još mnogo dodirnih strana. Tu Je na prvome mjestu duboko ukorenjena zadružna svijest Jugoslavena. Zadruga, a ne familija, osnov je izgradnji jugoslavenskih bratstava ı plemena.

I još smo mi Jugoslaveni sa rotarima u Jednom 151.

Osnivač našeg rotarskog pokreta, mnogo uvaženi brat Pavle Haris, u svojoj poslanici Kongresu rotara u Čikagu među ostalim preporučuje:

„Rotarstvo je bilo oaza u socijalnoj pustinji velikog grada (Čikaga). U borbi izmedu ,ne moze‘ i ,moze‘ u rotarstvu ono ,ne moze’ ne dobi nikad pobjedu u mome saznanju. Široke vizije, plemeniti ciljevi uvijek su pobjedivali.“ I Jugoslavenstvo bilo je do jučer samo san njegovih najboljih, najumnijih sinova, koji nikad ne posumnjaše u pobjedu svoje široke vizije. Naše, Jugoslavensko „može“ značilo je cijelu našu borbu do pobjede naše misli, da smo i mi dostojni Živjeti svojim slobodnim životom ı da među narodima svijeta i mi imamo pravo na malo slobodna neba nad svojom kućom.

Velika je ı teška to borba bila, ı ono naše „može“ stavljeno Je vijekovima u iskušenje, za to Je prekaljeno ı očeličeno.

Dozvolićete mi još samo da napomenem, da nas Jugoslavene vi rotari zadobijate prvom svojom riječi, kojom jedan drugog oslovljavate.

Mi osjećamo duboko, koliko ljepote ima ta riječ, koliko topline struji ı ız Vaše riječi — brate — kad oslovljavate jedan drugoga. Jer to Je naša riječ —

5 naš naziv.

Već ova prva riječ, braćo rotari, veže vas odmah s našim srcima.

Nazivi: građani, drugovi, gospodo, nije ni Jedan naš jugoslavenski naziv. Svi ti nazivi označavali su ı označavaju pretežno klase. Samo naziv „braćo“ Jedini Je opšti, Jedini on veže sve klase, sve vjere, sva plemena, narode i rase.

A to Je Jedino naš naziv, naš toliko, da se ı naši kraljevi obraćaju tom riječi, kad govore s narodom.

Jugoslaveni ı rotari u toJ riječi, u tom osjećaju, Jedno su.

Tom riječi, kojom bi želio dati Vam svega sebe ı završavam:

Braćo rotari, zahvaljujem Vam na pažnji, koju ste mi iskazali!