Jugoslovenski Rotar

Ako samo te vidljive rezultate našeg rada pogledamo, rada Кој: је bio otvoren i bez ikakvih pretenzija na priznanje i slavu, možemo biti zadovoljni.

Kod toga poštivali smo vazda uvjerenje i Vjeru svakog.

Na§ rad je bio nacionalan, jer smo kao sinovi ove zemlje tim radom koristili našem narodu i cijenili naše narodne vrednote.

Naš rad nije mogao doći u suprotnost sa vjerskim principima, Jer imade u sebi etičke baze. To se općenito danas rotarima priznaje, a čini to i katolička štampa (koja nije tako vazda o nama sudila) kada kaže: „Rotari ne traže kakve nejasne nauke novoga ćudoredja, namjesto utvrdjenih religioznih ideala i priznatih etičkih zahtjeva. Rotar se ne protivi religijskom mišljenju, nego mu je zadaća, da dalje gradi na njegOvOJ OSnOVI.“

Možemo zato mirne duše kazati, načinom i vrijednošću našeg rada svladano je i ono nepovjerenje, kojim je naš pokret u izvjesnom djelu naše Javnosti prihvaćen, a članstvo naše je danas rotarskim idealima iskreno ı Jako povezano.

U rako uredjenom i sredjenom stanju imadem da preuzmem 1. jula vodstvo našeg distrikta.

Svaki od dosadanjih guvernera unio je u smjernice rada naših klubova izvjesnu ličnu notu. Što su bivši guverneri dali, kazao nam je naš današnji guverner dr. Krejči, što nam je on dao čutili smo iz svake njegove riječi, koja je odisala uzvišenim idealizmom, plemenitošću ı dubokim shvaćanjem prava i dužnosti čovjeka.

Naš brat Vasa Isajlović u duhovitom pozdravu novom guverneru, kazao je lani, da smo imali do sada guvernere „asketu“ — brata Markovića, „svjetskog čovjeka“ — brata Dra. Stojadinovića, sada „poetu“ — brata Dra. Krejčija. Brat Krejči tvrdi, da dobivamo sada „divljaka“* (nadam se, da mi Je taj epitet dao samo po mom kratkom parlamentarnom djelovanju).

Kao „divljaku“ nećete zamjeriti, ako ispoljim u mom radu ona moja primarna éuvstva, ljubav za djecu i ljubav za moj rodni kraj ı moje more. Pa Vas stoga molim, draga braćo, da u budućoj rotarskoj godini posvetimo naročitu brigu siromašnoj gradskoj djeci, koja su toliko potrebna pomoći, ı naročitu pažnju potrebama. našeg plavog Jadrana ı propagiranju njegovom.

Mi ćemo se buduće godine sastati na njem u ponosnom ı drevnom Dubrovniku na distriktnu konferencu; dodjimo tamo sa punom svJešću o vrijednosti mora za naš narod, sa sviješću pomorskog, naroda.

Sušak 6. maja 1935. Dr. Viktor Ružić.

* Zapravo Te je brat guverner Krejči nazvao „pirata“ a ne „divljaka“, a to samo radi poznate mu Tvoje velike ljubavi do sinjega mora i, naravno, iz iskrenoga bratskoga prijateljstva, moj dragi brate Ružiću! Zastalno nije želio da bi Ti ime „pirat“ ostalo, a još manje ime „divljak“, nego ćemo radije narednom prilikom pitati za savet brata Vasu Isajlovića, stručnjaka u takvim pitanjima, da za Te nadje bolji epiteton. — Harun al Rašid.

x

<