Jugoslovenski Rotar
Srdačno pozdravljam guvernera Zabu, koji je na svojem visokom i časnom položaju znao da proširi ı organizuje, za vrijeme svoga djelovanja, niz novih rotarskih žarišta u 66. distriktu.
Osobitim zadovoljstvom podvlačim uspješan i plodan rad čehoslovačkih rotarskih klubova, koji razvijaju zamjeran rad na polju rotarskih ideja.
Nosim pozdrav Vama, braćo rotari, u ime sviju rotara svijeta, koji su danas i duhom i zeljama s nama sjedinjeni, jer sve rotare svijeta veze ljubav, koja se očituje u sluzenju svojoj braći, svom narodu ı svemu ¢ovjecanstvu: ovo Je kako svi znate temelj ı osnov svega rotarskoga rada i nastojanja. Za to su potrebni visoki moralni 1 etički kvaliteti, čak i jači nego veze krvi i jezika. — Pa ni pred Bogom ni pred vjerskim zapovijedima nema grijeha, kad Je ta služba čista ı nesebična.
Dozvolite da navedem Jedan sjajan primjer službe nevoljnima iz nase narodne pjesme. — Djakon je Stevan uranio u nedjelju prije Jarkog sunca. On ne ide u crkvu nego u polje da sije pšenicu. Naidju dva stara putnika pa ga kore, zašto ore u nedjelju? Zašto gazi božju ı crkvenu zapovijed?
„Nevolja mi Je“, kaže djakon Stevan. „U mene kod kuće imade devet slijepih ı devet nijemih. Ja ih ı žena moja hranimo.“
I odoše putnici kući StevanovojJ, a kad tamo, žena mu čini pšenicu. Vide da je djakon pravo govorio. Zatraže od majke da zakolju njena jedinca sina, nejako čedo u koljevci, pa će nijemi progovoriti ı slijepi progledati.
Ali misli djakonova ljuba
Ona misli misli svakojako
Dok je mlada na jedno smislila
Pa im dade čedo iz koljevke
Krvlju dječjom škropiše po kući
Što Je nijemo, progovorilo Je
Sto je slijepo, sve je progledalo. Odoše putnici ı kad je majka pogledala u kolijevku:
Evo čedo sjedi u koljevci
I sigra se Jabukom od zlata.
Evo kako priprosta narodna duša shvata svetost služenja ı pomaganja gdje pomoći treba pa i uz najveće Žrtve. Pa ı mi rotari, koji smo uzeli kao svoj najviši ideal služenje iznad svega, treba da se što više približimo gornjoj narodnoj pjesmi, jer služeći tome idealu služimo najvećim idealima Соујеkovim i ispoljavamo najljepše strane svojih duša. — I ako znam ı vidim iz Vašeg rada da težite tome visokom cilju, ipak sam slobodan da ı ovom zgo-
ЕН ит : dom podvučem ı naglasim: Služite!
Ne treba biti pesimista, da se utvrdi žalostna činjenica, da je nastala pometnja medju narodima, da je nastala poremećenost svih moralnih ı materijalnih vrednota; da se na nebu sakupljaju crni oblaci ı da niko pravo nezna, hoće li ponovno prokapati krvlju, ili će dobar genij roda ljudskoga
6