Jugoslovenski Rotar
razbježali, a mnogi su i izginuli. Vojska je opljačkala i spalila varoš, a na povratku je povela u ropstvo muslinane i jevreje, koliko ih je mogla pohvatati. Pravoslavne i katolike je povela sa sobom, da ih nastani u hrvatskim i ugarskim krajevima.
Predviđajući da bi tuđa vojska mogla još koji put doći do Sarajeva, a sarajevska mala tvrđava ne bi mogla primiti u zaklon sve bjegunce iz varoši, riješeno je, da se obim sarajevske tvrđave poveća. S tim poslom se počelo 1729 god., a dovršen je docnijih godina. Opasan je zidom veliki prostor sa kućama i bašćama. Na zidu su mjestimice podignuti bastioni i sagrađene kapije. Novo utvrđenje je imalo obim i izgled, kakav je današnji sarajevski grad.
18 vijek, naročito njegova srednja decenija, nemiran je. U varoši se događaju međusobne svađe i borbe građana i građana sa vezirima, koji sada reziduju u Travniku. Gotovo svi sarajevski muslimani su janjičari. Upisali su se u tu vojničku organizaciju, koja je bila toliko moćna, da je svojim članovima mogla dati zaštitu i kada su činili izgrede i nasilja. Janjičari su vrlo često prkosili i naredbama bosanskih vezira, jer su ovi često bili nemoćni, da održe nasilnike u pokornosti.
U 19 vijeku, kada su sultani izvodili reforme, u Bosni i Hercegovini nije bilo razumijevanja i volje za to. Šta više Bosna je spadala među one provincije turskoga carstva, koje su se najjače odupirale reformama, a Sarajevo je davalo direktive i predvodilo renitentne elemente. Kada je 1826 sultan Mahmud rasturio janjičarsku vojsku i zaveo novu, evropski organizovanu, u Sarajevu je nastala buna. Sultan je poslao Abdurrahmanpasu, koji je bunu krvavo ugušio. Ubijao je kroz cijeli mjesec ramazan 1827 svaku noć po 15—20 buntovnika. :
No Sarajevo nije ostalo zadugo mirno. Već godinu dana kasnije Sarajlije se pobuniše protiv Abdurrahmana i protjeraše ga iz varoši.
Sarajevo je i 1831 bilo uz buntovnike, kada se Husejin kapetan Gradaščević odmetnuo od sultana. A bunilo se i poslije nekoliko puta sve do 1850 god. Da bi se definitivno slomio otpor Bosanaca 1 Негсесоуаса protiv reforama poslan bude 1850 Omerpaša Latas sa znatnom vojskom i velikim ovlaštenjima. Za dvije godine ratovanja s buntovnicima u Krajini, Posavini i Hercegovini smiri Omerpaša i Sarajevo i ostale krajeve. Mnogo je buntovnika platilo glavom i mnoge su kolovođe, članovi najuglednijih begovskih porodica, poslane u progonstvo. Poslije se već niko nije bunio protiv reforama. U Sarajevo se god. 1850 preselio i vezir iz Travnika.
Najintenzivniji rad na reformama pada u doba vezirovanja Tapal-OsmanpaSe (1861—1869). I Sarajevo, kao provincijsko glavno mjesto i sjedište vezirovo, uzivalo je znatnu vezirovu paznju. Napredovali su zanati i trgovina, otvarane su Skole, podizane bolnice, gradene velike drzavne zgrade, otvorena je državna štamparija i izdavan sluzbeni list »Bosna« na turskom i srpskohrvatskom jeziku. Društveni život je bio vrlo živ, jer je i vezir volio veselje i gozbe, na koje je pozivao velike činovnike, ugledne građane i konzule stranih sila, kojih je tada u Sarajevu bilo šest.
Sedamdesetih godina potresale su Bosnom i Hercegovinom bune, koje su nastale u Hercegovini i Bosanskoj Krajini, a zatim ratovanja Srbije, Crne Gore i Rusije. Sarajevo, koje je bilo daleko od bojnih polja, nije osjećalo svih ratnih tegoba, ali je patila njegova privreda. Trgovačko poslovanje je bilo ukočeno, kreditnim obvezama se nije moglo odgovarati. Zato su trgovci trpjeli znatne gubitke, a više ih je potpuno upropašteno.
16