Jugoslovenski Rotar

Taj značaj nije iserpljen ni samim duhom kulturnog stvaranja, koji se je toliko snažno izrazio ne samo u tragovima jedne temeljito izgrađene civilizacije visokog stepena, nego i u bogatim djelima dubrovačkih sinova, koja su djela postala prvim temeljem sveukupne umjetne književnosti i nauke našeg naroda.

Konačno, Dubrovnik nije samo ni ono prirodno bogastvo, koje blagošću podneblja, bujnom vegetacijom i vječnom igrom morskih talasa nadahnjuje, liječi i krijepi sve one, koji mu danas dolaze sa svih strana svijeta da na njegovom pragu osjete veličanstvo ljepote.

Po svim tim svojim osebinama, Dubrovnik se zaista odvaja i u SVOjoj okolini i u vremenu, kada su one dolazile do svojeg punog izražaja, pa bi svaka od njih bila dovoljna da njegovo ime obilježi jednim posebnim značajem. Ali prava vrijednost Dubrovnika je baš u tome, što on u sebi ujedinjuje sve te osebine, što ih je istodobno i zasebno razvijao i sve skupa međusobno povezivao. Postoji zato Dubrovnik, koji nije samo jedan plodni period, ili jedna jaka generacija, ili jedan privlačiv kut, ili jedna dublja misao ili jedan uzvišeni napor, nego koji je sve to skupa povezano u unutrašnji sklad, pa je zato njegovo djelo trajno, njegova vrijednost opća, njegovo ime vječno.

Ovo je ujedno i jedini ispravni način gledanja, kada je u pitanju i savremeni Dubrovnik, njegove želje, osjećaji i potrebe.

Veličina i značenje starog Dubrovnika ne treba nikoga da plaši ni kada se radi o sadanjem Dubrovniku. On ima prava i uslove za bolji život i za puni razvoj i bez obzira na svoju prošlost, pa je već samo to dovoljno da opravda zahtjeve, koji se u tom pravcu ističu. A Dubrovnik je u tom pogledu dosada bio toliko skroman, da su mu se mogla događati i poniženja, koja su teža sa gledišta naše opće svijesti o vlastitoj vrijednosti, nego sa gledišta posebnih interesa Dubrovnika kao takovih. Ali treba biti sasvim na čistu da problem Dubrovnika nije u ono njegovih desetak hiljada stanovnika, koji danas žive gore ili bolje nego ostali građani ove zemlje, jer bilo bi i previše sitno kada bi se ovaj mali broj ljudi i njihove dnevne brige i potrebe postavilo kao neko mjerilo dubrovačke snage i vrijednosti.

Dubrovnik je iznad takove male današnjice, njegov je značaj Siri i trajniji. Na ovom malom komadičku zemlje održala se je šaka našeg naroda već preko hiljadu godina. I sam goli život ovdje je više puta tražio posebne napore, jer je bio uslovljen svim mogućim poteškoćama i promjenama, ali on se nije ugasio. Šta više u takovim prilikama jače se je oštrila snaga duha, koji je ovdje izgradivao i odavle raznosio visoki smisao za sve Sto je lijepo i veliko. Dubrovnik nije nikada prekinuo nit svoga razvoja u tome pravcu, a u duhu ove tradicije, koja znači potstrek i stvaranje, otvorene su i sada široke mogućnosti novog: ovog starog grada.

Da nije ničeg drugog, zar sam stari državni arhiv ne bi bio dovoljan, da svojim zakopanim blagom iz prošlosti našeg, balkanskih i u opće sredozemnih naroda i država okupi u jedan visoki institut naučne istraživače, da ga u cjelini otkriju i obrade pa da takovim svojim radom označe kontinuitet uloge Dubrovnika u općoj kulturnoj saradnji?

Zar ne bi bilo dovoljno bogastvo onih umjetničkih spomenika, kroz koje vijekovi govore, te onih prirodnih ljepota, po kojima je u našoj

7