Jugoslovenski Rotar

Pastguverner Dr. Viljem Krejči nastavlja:

Bratu pretsedniku domaćinskog kluba u prvom redu toplo zahvaljujem na njegovim pozdravnim i ljubaznim riječima; neka bude uvjeren, da smo svi koji prisustvujemo današnjem zborovanju vrlo rado došli u Dubrovnik.

Nakon što smo obavili prve 3 distriktne konferencije u tri prestonice naše zemlje i time dokumentovali ravnopravnost, a opet nerazdruživu i usku povezanost triju djelova našeg naroda, odlučili smo, da održimo našu četvrtu distriktnu konferenciju u Dubrovniku, kod najjužnijeg kluba našeg distrikta na našem sinjem Jadranu. Tom gestom htjeli smo dokumentovati novu činjenicu, koja nije samo internog, već i vanjskog značaja. Ovdje na našem plavom Jadranu nema državnih granica — tu stojimo na morskoj obali, a na njoj nema graničnih kamena, tu je samo pučina našega mora, koja se širi daleko preko granica našeg horizonta, te veže sve narode i sve držve. Tu je progovorila priroda — tu nije govorilo ljudsko delo! Granice i granične kamene postavio je čovjek, a more je priroda, i ta veže i spaja sve narode i sve zemlje, a ne razdvaja ih kako ih razdvajaju ljudsko delo i kako ih razdvajaju državne granice. Htjeli smo, da se sastanemo tu na moru i baš ovdje želimo, da kažemo cijelom svijetu, kojega more spaja u jednu samu veliku svijetsku zajednicu bratske ljubavi i čovječanstva, da za nama, za tim sinjim Jadranom, leži zavidno krasna zemlja, puna prirodnog bogatstva, a u njoj da obitava narod, koji je sposoban da stupi u isti red sa svim kulturnim narodima, narod koji je vrijedan po svojoj naobrazbi, a naročito vrijedan po svojim naravnim, fizičkim i moralnim sposobnostima. Baš ovdje, gdje nema granica, ni graničnog kamenja, htjeli smo, da kažemo cijelome svijetu, da i mi osjećamo kao ljudi, da hoćemo cijelom svijetu biti prijatelji i braća, da ne gajimo mržnje ni zavisti, već da isto toliko priznajemo drugima njihova, prava, kako god ta prava tražimo sami za sebe. Tu smo htjeli da kažemo cijelom svijetu, da poštujemo svaku narodnost, svaku vjeru i svaku državnu pripadnost i da nama nemože biti prijatelj onaj, koji ne ljubi svoju rodnu grudu, i koji ne poštuje običaje svojih otaca i jezika majčinog, da nam nemože biti prijatelj onaj, kome dobrobit domovine nije najviši postulat. Tu smo htjeli da kažemo cijelom svijetu, da i mi poštujemo svaki pošteni rad i svako korisno nastojanje, da priznajemo svakome pravo životnog opstanka i da težimo za pravičnim izjednačenjem svih prava i dužnosti i za pravednu podjelu svih dobara, koja potiču iz bogatstva prirode, znanstvenih tekovina, te rada ruku i razuma. Ista tako na tom mjestu hoćemo da kažemo cijelome svijetu da i za sebe tražimo priznanje jednakih prava, kako god sa svoje strane priznajemo naše jednake dužnosti. Neka taj naš plavi Jadran i njegovi mnogobrojni valovi protumače cijelom svijetu i cjelokupnom njegovom življu, da su se dne 2 i 3 maja u Dubrovniku sastali predstavnici rotarskog pokreta i brojni njihovi prijatelji, koji teže zatim, da se po cijelom svijetu ostvare rotarska načela, i koji žele zbliženje naroda, sporazum i pravedni mir, onakav kakovog može da ostvari samo međusobno poštivanje prava i dužnosti, vjera i povjerenje, bratska ljubav i dobra volja.

71