Jugoslovenski Rotar

volje, inicijative, osjećaja odgovornosti, drugarstva, karaktera. Pri tom se služi metodama, koje su kroz tri decenija na čitavom svijetu prokušane.

Skautizam obuhvata najraznije sportove, turizam, ručni rad, pomoć bližnjemu, razne vještine i t. d. On želi da stvori dobre građane, zdrave, otporne, samostalne, karakterne. On ide konačno i za velikim ciljem bratstva među narodima.

Po svojoj ideologiji skautizam je pokret najbliži Rotarstvu.

Nije svrha ovog razmatranja da opišem bit skautskoga rada i metoda pa ću se ograničiti na jedan kratki pregled iz kojega će se vidjeti koje su potrebe skauta i gdje bi im se moglo pomoći. Tečajem školske godine odvija se rad u jedinicama (vodovi od 8—10 dječaka, i čete od više vodova) vrlo mnogo u sobi.

Prva je dakle potreba prostorija, poglavito za čete, jer vodovi kao male jedinice mogu lako u privatnim stanovima, raditi.

Škole redovno traže da se skautski rad odvija u školskoj zgradi pod nadzorom nastavnika, no na žalost često ne daju (ili ne mogu dati) prikladnih soba. Ta se nevolja svagdje opaža.

Materijal za rad kupuje se od članarine, uniforma iz vlastitog žeDpa.

Veće su potrebe za rad vani, kod izleta, a naročito za najvažniji dio skautskog rada, za logorovanja. Tu treba šatora, oruđa i alata, kuhinjskih potrepština, slamnjača, pa raznog materijala. Kod pomorskih skauta dolaze još k tomu čamci i njihova oprema. I u tom se smjeru može mnogo pomoći, jer sve jedinice kod nas oskudijevaju na tom.

Navađam jedan primjer: zagrebački klub dao je skautima pomoć od 2000 Din za izdavanje jedne skautske knjige koja će služiti kao priručnik za polaganje prvog ispita. Skauti, koji su naučni vrlo štedljivo i ekonomično raditi, štampali su tu knjigu u 400 primjeraka sami na ciklostilu (lični kuluk!). Ta će se knjiga jeftino prodavati, a od utrška štampati će se druga knjiga.

No najvažnija i najpotrebnija bi bila moralna pomoć odnosno lična. saradnja.

Skautizam se kod nas vrlo sporo razvija. Glavni je razlog: nerazumijevanje i slaba potpora odozgo pa onda nepovjerenje odozdo. A tu bi najdragocjenija bila lična saradnja pojedinih rotara kao viši funkcioneri u skautizmu.

Treba malo požrtvovnosti, malo kuraže i učiniti pokušaj. Treba poći za skautima na logor i provesti bar nekoliko dana u šumi — i nitko to neće požaliti.

Završujem riječima skautskoga učitelja i ideologa Maksima Agapova:

»Skautizam je religija rada, bratstva, radosti i sunca. On je divan i kao sistem vaspitanja i kao način života. Pojedince i zajednice, koje teže za radosnim doživljavanjem i za savršenstvom, on vodi putevima stvaralačke aktivnosti na visine, odakle se otkrivaju — obasjane suncem — perspektive i gdje čovjek upija u sebe uzduh slobode, i energije sunčanih zraka. Mnogi su već pošli ovim putevima — naročito omladina. Ona me je povukla sa sobom — pošao sam i ja te sam odmah osjetio da sam na pravom putu i da je moj život dobio nov smisao i drugo opravdanje.«

80