Jugoslovenski Rotar

direktno odbijaju mogućnost, da bi klubovi sastojali od nekolicine privilegiranih članova sa monopolom za mesfa funkeionara u klubu, u distriktu ı u centralnoj upravi a da bi svi ostali članovi smatrali da Je dovoljno, da su članovi i da se time ponose. Rotary ne poznaje članove prve, druge ı {reće vrsfe. Svi su jednaki, svi treba ne samo da ispunjavaju sve propisane uslove. pre nego su primljeni. nego moraju aktivno učestvovati u rofarskom radu dok su članovi ı ako žele ostati članovi.

S tog razloga ima rofarstvo stroge propise. da nebi ušli u njegovo članstvo ljudi, kojima u njegovoj organizaciji nema mesta ı da prestanu biti članovi, ako se ispostavi, da nemaju volje ili mogućnosti, da bi ispunjavali sve dužnosti, koje im rotarstvo nalaže. Zbog toga Je potrebna najstroža selekcija kod primanja novih članova kao ı kod stvaranja novih klubova.

I ako naša organizacija femelji na idealima poznanstva, priJateljstva ı ljubavi, služenja u zvanju, u zajednici ı u odnošajima izmedju naroda, nipošto se ne možemo zadovoljiti time, da bi njezini članovi čuvali fe ideale teoretski u svome srcu, neso zahtevamo prak{fično primenjivanje fih načela u Životu sve dotle, dok se mreza klubova ne proSiri na sve prominentne pretstavnike svih korisnih profesija u svim većim naseljima i док naša organizacija na {aj način ne obuhvati čitavo čovečanstvo.

Strogu disciplinu naše organizacije dobar rofar neće niti primefifti, Jer ona ne fraži od njega ništa drugo nego ispunjavanje obaveza, koje je preuzeo, kad je izjavio da prihvaéa izbor u članstvo. Ako sam nema moći ı energije, da bi prema sebi primenjivao načela, koja je prihvatio kao dobra i korisna, kako da taj čovek upliviše na nerofare. da bi se tih načela pridržavali!

U svakome mestu ima više rotarskih duša ı karaktera, nego se obično misli. Treba ih pronaći ı starati se, da postanu naši vredni drugovi ı pomagači. Kako se cela priroda i čovečanstvo umnožava i stalno regenerira izbacujući što je staro ı loše a ispunjavajući praznine novim mladim silama punim energije i ideala, tako mora i naš pokret koji Je universalan da se pomoću novih mladih élanova osvezuje i sačuva pred senilnim marazmom. Zato traži rofarstvo stalnu obnovu krvi i duše ı neprestanu horizontalnu i vertikalnu ekstenziju.

Najveća snaga našeg pokrefa postoji u fome, što prima u élanstvo samo rotare a odbija i čak izbacuje nerotare. Nije to nikakava ekskluzivnost nego jedino selekcija u cilju samoodbrane, da nas nevredni Glanovi ne bi koéili v našem radu i nase ciljeve kompromitirali.