Jugoslovenski Rotar
CRTICE S MOGA PUTA U AMERIKU
Guverner Ing. Radovan Alaupović
White Sulphur Springs.
Na podnožju Appelachen Mountains u West-Virginia leži u divnom brdovitom kraju ovo malo mjestance, poznato sa svojih ljekovitih izvora. Perivoj i park, baš američkih dimenzija, razgraz nao se Je u slikovitoj dolini. I tu je ljudska ruka podigla ogroman hotel od svojih hiljadu soba — The Greenbrier: Hotel. U tom hotelu održan je ove godine t. zv. International Assembly. Ovdje su se našli na okupu svi nominirani guverneri i vodstvo Rotary International da u ovoj lijepoj prirodi na miru prouče sva pitanja koja zanimaju našu rotarsku organizaciju u godini 1939/40,
Vodstvo Rotary International, kao da su profesori na kakvoj visokoj školi, upućivalo je predložene guvernere potanko o rotar: skoj organizaciji, o njezinom radu i djelovanju, davajući iscrpna uputstva kakove nas sve dužnosti čekaju kao guvernere.
Organizacija bijaše upravo uzorita. Sve se je razvijalo i odvijalo po programu. Na svako pitanje odgovaralo nam se је рог tanko i iscrpno. Za rotare koje nisu bili dosta vješti engleskom jeziku bile su postavljene na stolovima slušalice uz maleni električni aparat. Taj aparat prenosio je smjesta engleski govor na francuski i Španjolski jezik. Prevodioci su bili u posebnim malim ćelijama u kojima su na mikrofonu slušali govornika, a onda pomoću poz sebnog mikrofona smjesta prevadjali njegov engleski govor bilo na francuski bilo na španjolski jezik.
Tako smo vam kroz punih pet dana od 12. juna do uključivo 16. juna, prolazili na situ i rešetu rotarske škole, a istom 17. juna pustise nas da odahnemo i da se odmorimo. | ako veé blizu 10 godina stalno saradjujem u naSem rotarskom pokretu, zapravo sam tek ovdje vidio kako je savršena rotarska organizacija, napose u Sjedinjenim američkim državama. A tek koliko čovjek nauči i kako mu se raširi i razvedri horizont gledajući koliko imamo dobrih i dragih ljudi i prijatelja iz svih krajeva svijeta! A koliko je istom sveto, osjećanje i duboko saznanje da nas je sve rotarska ideja toliko priblizila i povezala u jedno, unatoé zemalja u kojima Zivimo, daljina koje nas rastavljaju, unatoč različitih tem: peramenata, naziranja, rasnih osebina i razlika u boji. Jedna je ljudska krv: crvena i rumena, skupa i dragocjena. I gdjegod se zareze, boli.
U subotu 17. juna naveéer rastali smo se s ovim lijepim kraz jem i krenuli u Cleveland. Za guyernere su bila spremljena dva posebna voza. Spavali baš mnogo nismo, jer se nadjosmo u t. zv. Smoking roomu guverneri iz svih krajeva svijeta, a ponajviše iz Južne Amerike. Južnjaci su ljudi puni temperamenta. Pjevali nam svoje narodne pjesme. Ali ni drugi ne htjedoše za njima zaostati, i tako se je brzo razvilo veselo raspoloženje. Pa i Ja, iako sam bio Jedini pretstavnik iz Jugoslavije, nisam mogao srcu odoljeti da im ne iznesem ljepote naSe narodne pjesme. Zapjevao sam prviput
56