Jugoslovenski Rotar

· Rot Ljubić iznosi da nekoji rotari smatraju da su udovoz ljili svojoj dužnosti, ako se samo pokažu na sastanku, pa je miš: ljenja da se ovo pitanje u mjesečnom pismu riješi.

Rot. Wagner drži isto ovo pitanje vrlo važnim, naročito u velikim klubovima.

Guverner odgovara glede frekvencije, o čemu će dati još detaljnije upute u cirkularnom pismu.

Radi sastanka sa ne:rotarima upozoruje da Rotary Interna: tional preporučuje pozivanje gostiju. Predavanja izvan kluba drži dobrim, i bilo bi uputno da klubovi izaberu te članove da drže predavanja.

U White Sulphur Springs bilo je mnogo diskusije o tomu. Mora se čuti i vidjeti što mi radimo.

Riječ dobiva rot. Spiro Bocarić. pretsjednik Rotary kluba Banja Luka, za referat:

DUŽNOST KLUBA PREMA NOVIM ČLANOVIMA

Razumljivo je da se o temi: Dužnost kluba prema novim élaz novima, ne može govoriti kao o nekoj formalnosti — šabloni. Vje: rujem da se njen sadržaj i pomoću naše oštre i zbijene rotarske terminologije ne može ukratko, a uz to živo i sadržajno prikazati.

Ali kad sam od brata Guvernera dobio predlog da o tome ovdje govorim, ja Cu to, vrlo obazrivo načeti samo s jednog kraja: etičkog, duhovnog, da se ne bih izgubio u širokoj i praktičnoj primjeni te riječi, jer je ona takt, harmonija i simfonija svega našeg rotarskog života.

ŠtoSša ja mislim da se ovdje ta dužnost ni spram novih čla: nova ne da pregledati i obuhvatiti; ne da se pod moje pero staviti na papir, pritisnuti i fiksirati; ne da se objesiti o kukaste klupske štatute — pravila; — ni vidjeti, ni čuti, ni opipati. Mi tu dužnost moramo sagledati u našoj rotarskoj viziji: moramo je osjećati, o njoj misliti i tek orida sprovoditi u život — praksu.

Jednom mi je pričao jedan moj prijatelj kako se, kad Je bio mali, nije mogao dovoljno načuditi i mislio je da ga varaju, kad su mu kazali, da izvan njegovog sela, tamo preko ličkih gora, Još ima sela i — ljudi.

Mi dobro znamo da i danas ima vrlo mnogo odraslih ljudi vrijednih, čestitih i pametnih koji slično misle kao i taj mali Li: canin, i ne mogu da nam se načude, što smo mi rotarijanci imternacionalci, što tražimo ljudi i izvan па5ев »зеја«.

Eto ta nam neobavještenost nameće jednu delikatnu dužnost o kojoj treba ovdje da govorimo.

Ja ću početi od Kulina bana.

Od najstarijih vremena — kroz vijekove — u našem su narodu bili i prije rotari klubova, jaki i živi rotarski principi, Što se kroz život naše nacije najjače izražavalo kroz narodne običaje,

119