Jugoslovenski Rotar

Držeći se ovih načela pri vršenju našeg posla najbolje ćemo ostvariti onu rotarsku religiju, koju je Paul Haris pre 34 godine započeo, kada je osnovao prvi Rotarski klub. Religiju koja odgaja red boljih ljudi, ljudi požrtvovanih, nesebičnih, a kojima je cilj Života ne samo lično dobro, već opšte dobro celokupne ljudske zajednice.

Korektnim služenjem u svom poslu stvaraju se i bolji uslovi za mirnije i snošljivije odnose ne samo medju raznim profesijama iste države već i medju trgovačko:privrednim odnosima raznih naroda, koji odnosi su barometar dobre volje i mira medju narodima. Na taj način služenjem u zvanju svaki od nas promiče dobro ne samo u granicama svoje otadžbine, već i van njenih granica na polju medjunarodnog terena.

Draga braćo, u izlaganju pojma'služenja u zvanju trudio sam se da budem kratak. Radi toga nisam se ni upuštao u detaljne izlaganja toga, kako se i na koji načim služi u pojedinim zvamjima. Izneo sam samo opšte i karakterne crte služanja u zvanju. Možda sam se negde i udaljio od postavljena zadatka, a negde možda bio i nejasan. Izvinite me, ako Vaša očekivanje nisam ispunio. Hvala na strpljenju.

(Pljesak.)

Guverner zahvaljuje referentu na interesantnom izvještaju ı prekida sjednicu.

U 12.30 sati bio je zajednički ručak.

U 16 sati nastavljena je sjednica i riječ dobiva rot. dr. Ferdo Pavelić, pretsjednik Rotary kluba Sušak, za svoj referat:

ROTARSKO SLUŽENJE ZAJEDNICI U VEZI SA OSTALIM KULTURNIM, PROSVJETNIM 1 SOCIJALNIM UDRUŽENJIMA

Osnovna dužnost rotara je služenje. Kao što postoji dužnost služenja u zvanju, o kojoj dužnosti smo danas čuli lijepo i točno obradjeno predavanje brata dra Grabovca, tako postoji i dužnost služenja zajednici. Ta dužnost je od velike važnosti za Javnost, pa je moramo ogledati posve stvarno i praktički, u čemu se ona sastoji i kako se ima obavljati zajedno sa ostalim kulturnim, pro: svjetnim i socijalnim udruženjima.

Svako ljudsko biće je član ljudske zajednice. Ono je proizašlo iz te zajednice, i ono je njoj posvećeno. Ono treba da radi za zajednicu i ima od nje koristi. Čovjek koji bi htio da živi bez dodira s ljudskom zajednicom, bez njezine pomoći, bez saradnje s njome, bio bi čudak, neminovno odredjen duševnoj i tjelesnoj propasti.

U toj zajednici je potrebna tijesna saradnja i samo pomoću nje može зе doći do pozitivnog uspjeha. Tako je lijepo rekao

124