Jugoslovenski Rotar

osvježi zrak, natopi žednu zemlju. Rat je kriza duševna i moralna, dugo spremana, a sada oZivljena sa svim svojim otrovima.

Dok je narodima u Europi bilo dobro, dok je vladao mir i pravna sigurnost, dok su se razvijale brzim korakom nauke i umjetnost, vjerovalo зе je samo u progres duha ljudskoga, a trnula u srcima ljudskim pozitivna vjera, odmetali se od Boga i ostavljali putove kojima je rod ljudski koracao vijekovima. Sav se Zivot slegao bio oko maSine, zaboravljao se je duh i srce, nufarnji duševni život, religija. Sasvim se počelo ispuštati iz vida kako je religija i moral, vjerovanje i način života bilo kroz stotine i stotine godina usko vezano s vjerom. Onda nije čudo što su se malo pomalo polpuno izvrnuli pojmovi o pravdi i krivdi, o dopustenom i nedopustenom, o dobru i zlu. Odmetnuli se ljudi od Boga, narodi od naroda. Raskinula se ljudska zajednica i zaboravila ona evandjeoska da su svi ljudi pred Bogom jednaki, da su svi sinovi Oca nebeskoga, da je Bozja zemlja i sve ono Sto je na njoj, da i veliki i mali imaju posve jednako pravo da živu od Božje zemlje, da rastu, cvatu, razvijaju se i množe na Bozjoj zemlji gdje i kuda su posijani i nastanjeni. 4 ovamo se zacarila misao i vjera s jedne strane u pravo jačega u saobraćaju medju narodima, a s druge opet princip da je svako sebi najbliži, da je lični inferes, opravdan i neopravdan, jedino mjerilo u poslovnom, društvenom i porodičnom živolu. Pa sada se svi dižu i bune i prigovaraju kad je doSlo vrijeme da svi na svojim ledjima osjetimo strasnu tezinu i gorcinu te duševne i moralne krize.

Želja je i vruća molitva svih dobro namjernih ljudi i naroda, želja je milijuna i milijuna majki, žena, sitne i nejake djece da se strašni plamen što prije stiša, da ne zapali čitava svijeta, da ne bude zapad čitave ljudske kulture i civilizacije, naponase u Europi, da nadvlada razbor i dobra volja i da se sva foliko zamršena pitanja i problemi riješe pravedno i časno. I naša zemlja da bude poštedjena od rata i ratnoga straha.

Ali moramo biti svi spremni i svijesni teške odgovornosti pred Bogom i svojim narodom, pred mladim našim narastajima i pokoljenjima. Nesmijemo biti kao one lude djevice sa utrnutim svjetilikama. Svi treba da pomognemo drzavi svojoj, domovini i zavičaju svome da istrajemo i da sretno provedemo brod drzavni kroz razbjesnjelo more. Nijedna duznost da nam ne pada tesko, nijedno odricanje tugaljivo. Stogod nas zadesilo, valja da doceКато sa svim moralnim i materijalnim rezervama, vrijedni 1 dostojni svojih junackih pradjedova. Rat i opasnost od rata trazi i te&ke izdatke i trogkove. Narodna privreda, trgovina u zemlji i

150