Jugoslovenski Rotar
slavi i veličini drugih? Zar da ističe svoju superiornost i veličinu, gdjegod ima za to i najmanju izliku i opravdanje” Ovo su osobine koje čovjeka ljute i razdražuju i označuju tip koji čovjek prezire i koji ne podnosi, a koji ne smije pretstavljati rotar. Čovjek. kojemu značaj i pogled na svijet opravdavaju da bude primljen u krug rotara, ne vlada se tako. On može biti strog, ali strpljiv; možda ne pokazuje mnogo osjećaja i naklonost spolja, ali je duboko u nutrmi ipak prijatelj. Njegove su namjere iskrene i poštene. On čaji pravu ljubav prema svome bližnjemu, zanimajući se ponajprije za sve što Je u vezi s njegovim nastojanjima, s njegovim čežnjama i njegovom srećom. On se ne miješa u svačije poslove i ne daje savjete o tome, što je najbolje i najgore. On izbjegava narodne predrasude, znajući da one oteščavaju razumijevanje i međusobno povjerenje. Rad rotara za dobro i bolju budućnost svijeta vrlo je realan i velik, i kao svjetski građanin on uživa poštovanje i povjerenje svih nacija. On se s njima susreće na Jednoj zajedničkoj bazi dobrog dru: Barstva i osnovnih ljudskih odnosa bez ikakvog neprijateljstva i isticanja superiornosti. Treba posjetiti klubove rotara čije članstvo čine različne nacije od istoka do zapada, pa da se shvati: kako se pojedinci mogu prilagoditi okolnostima, stvarajući tako vezu prijateljstva i međusobnog razumijevanja u atmosferi veselja. Pravi je rotar građanin svagdje, jer je uvijek spreman da prihvati i uživa dobre strane života, da vrši svoju ulogu i da pridonese općem dobru onih, u čijoj sredini živi, da svakom prilikom, gdje je god moguće, stvara prijateljske odnose i stiče povjerenje i naklonost.
Mogao bi netko zapitati: što treba da čini rotar, što se od njega očekuje? U prvom redu vrlo je poželjno da bude dobro obaviješten o društvenim i političkim prilikama sredine, u kojoj se kreće, jer to je preduvjet pravom i iskrenom razumijevanju. Upoznati i shvatiti gledište drugoga, postaviti se, tako rekavši, na njegovo mjesto i općenito promatrati svijet onako kako ga on gleda, daće nam mogućnost da stvorimo uravnotežen pogled na stvari, i da spriječimo nagle i neopravdane zaključke, koji bi mogli izazvati indignaciju i ogoréenost. Zatim bi bilo vrlo korisno da nastojimo da se što više družimo s ljudima. Dakako, to ne smije biti usiljeno već prirodno, da pritom pokazujemo iskreno i živo zanimanje za poslove onih koje susrećemo, ostajući dakako dobar slušalac i odolijevajući sklonosti da ističemo svoj nacionalizam ili provincijalizam, a naročito treba izbjegavati dogmatski stav u bilo kojem pitanju. Kada se sukobe mišljenja, ne smijemo odmah misliti da mi uvijek imamo pravo, a drugi da ima krivo, a to ne smijemo osobito onda, kada nismo ispitali razloge za protivno mišljenje. Velika je to vrlina biti kadar priznavati drugima pravo da iznose časna mišljenja, makar dia-
377