Jugoslovenski Rotar

~

životu jedne takove zajednice. Nijedan stalež, osamljen, nije u stanju dulje vremena bivstvovati, pa Zato nije ništa naravnije. nego da svaki obavlja preuzetu dužnost svoga zvanja savijesno i predano, jer je to istodobno u vlastitom interesu. Pojedinac u svom zvanju, kao i čitav jedan stalež, ne smije biti kao onaj Jarac, koji doSavsi do grma, do korijena ga obrsti i opustosi, pa kasnije, uništivši oko sebe sve grmove, konaéno i sam padne od glada.

Iza ovih par refleksija općenite naravi potrebno je prijeci na rotarsko shvaćanje služenja u zvanju i sa nekoliko snopića svijetla obasjati cilj rotarstva u tom pogledu. Rotarstvo ne prima u svoju organizaciju ljude po političko stranačkom opredjeljenju, po športskim naklonostima, po jednoobraznosti staleža i po nekom visokom znanju, već po vrijednosti pojedinca u njegovom zvanju. Taj izbor ne dolazi radi toga što bi se time zastupalo interese nekoga zvanja ili staleža, već zato da se visoko preuzeti moralno etički principi služenja primijene u svim zvanjima i tako dođe do one harmonije u ljudskom društvu t. j. dobre volje za uzajamni pošteni rad i mirni snažni ekonomski život. Isto tako nije svrha rotaru putem poznanstva i prijateljstva misliti samo na svoju ličnu korist. I zato nije baš slučaj, da drugi cilj rotarstva govori o služenju u zvanju. Rotarstvo znade, da nitko nije u moguénosti kao Glan jedne zajednice biti izolovan i zato zahtijeva od svojih članova služenje u zvanju na korist svoju i svoje okoline. Kontakt, Sto ga ima u klubu sa članovima raznih zvanja, mora da mu ojača svijest o vaznosti poslova i izvan njegovog djelokruga, te da u njemu probudi potrebni solidaritet. Svakom rotaru mora biti zadaéom omoguC¢iti svome drugu savijesno yrsenje posala njegova zvanja i na svakom koraku pomagati i razumijevati taj rad, jer baš životom u klubu u odnosu prema članovima drugog zvanja dolazi do izražaja naša zrelost u shvaćanju rotarskih ciljeva. Svaki rotar dolazi u priliku u praksi primijeniti svoje rotarsko djelovanje u idealu služenja. Služenjem u zvanju najbolje se vidi rotar t. j. Covjek oplemenjen svijescu eticke i moralne kvalifikacije. Rotarstvo je svojedobno nastalo baš kao protuustuk prevelikom i bezobzirnom materijalizmu i, ako nikada, to danas postoji potreba rotarskog djelovanja i da se dobrom voljom kroz služenje u zvanju dade snaga etičkom životu čovječanstva. Danas u doba antagonizma na svim područjima i formama ljudskog Zivota, gdje se svi sastaju, s otvorenim raljama, spremni jedan drugog izjesti prema onoj »Homo homini lupus« teško je uistinu biti rotar, ali zato neka nas ta preuzeta dužnost napunja čašću i gordošću. Svojim svakodnevnim radom u zvanju treba dokazati, koliko posjedujemo prave humanosti i koliko imamo socijalnog moralnog poimanja.

Dakle kao rotar treba uputiti sve svoje snage u vršenju zvanja na korist društva u smjeru ljepote, dobrote i istine. Zato, kada sam postao rofar, nije mi bio na umu moj lični profit materijalne naravi, već želja da se upoznam sa etičkim principima rotarstva u namjeri povećanja mogućnosti rada u narodnoj i ljudskoj za-

491