Jugoslovenski Rotar

Veliku realku svršio je u Zemunu, a zatim se posvetio studiju kemije na Visokoj tehničkoj školi u Beču. Završivši s odličnim uspjehom studije vratio se 1899. poslije kratkog rada u industriji, na tehniku i postade asistentom prof. Vortmanna. Tu se upozna s dr. Aleksandrom Justom. s kojim je iznašao i dao patentirati metodu za praktičnu izradu volframovih niti za električne sijalice.

Ne našavši pravog razumijevanja za svoje iznašašće u Evropi zatraži priznanje svoga patenta u Sjedinjenim Državama. U toj je stvari dva puta putovao u Ameriku i radio u velikim laboratorijima »General Electric« u Schenectady-u, gdje je svojom iskrenom naravi i solidnim radom stekao trajnih prijatelja. Konačno je 1912 godine postigao priorivet svojih patenata i u U.S. A.; time su Hanaman i Just bili općenito priznati kao pravi izumitelji volframovih sijalica. Važnost njihova izuma može se najbolje prosuditi po činjenici, da se danas na čitavom svijetu za fabrikaciju sijalica upotrebljava isključivo volframova nit.

Kad se 1911 prvi put povratio iz Amerike, ode u Njemačku, gdje je bio tehničkim konzulentom najprije kod »Wolfram A. G.« u Augsburg-u, a onda kod »Julius Pintsch A. G.« u Berlinu. Istodobno radi i na Visokoj tehničkoj školi u Berlinu u Institutu za metalurgiju željeza. Tu je 1913 promovirao za dr. ing. Svjetski rat proveo je kao stručnjak kemičar i metalurg u Vazduhoplovnom arsenalu u Beču

Poslije rata vraća se u domovinu i dolazi u Zagreb, te postaje povjerenikom za obrt i industriju u vladi Narodnog vijeća. Poslije se posvećuje industriji, a godine 1921 prihvaća poziv za profesora anorganske tehnologije i metalurgije na upravo osnovanoj Visokoj tehničkoj školi u Zagrebu, koja je kasnije postala Tehničkim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu. Svim žarom svoga srca posveti se brat Franjo odgoju mlade inženjerske generacije. Nevjerojatnom vještinom i upornošću svladava sve poteškoće i izgrađuje svoj institut na veliku visinu, koja је studentima omogućila solidan studij. Po završenim ispitima ne gubi kontakta sa studentima; najbolje između njih plasira uspješno dijelom u zemlji, a dijelom i u inostranstvu, zahvaljujući svojim odličnim vezama i poznanstvima. On nije bio samo dobar profesor i izvrstan stručnjak, nego 1 najbolji prijatelj i drug svojim đacima, koji su svi velikom ljubavlju i simpatijama ostali vezani uz svog drugog oca.

Smrt ga je zatekla baš na radu oko organizovanja rudarskog otsjeka na Tehničkom fakultetu. Nitko nije mogao biti pozvaniji da izvrši taj težak, ali zahvalan posao, jer je brat Hanaman na tom polju uz veliko teorijsko znanje stekao bogata iskustva dugogodišnjom saradnjom pri izgradnji Željezare u Zenici, gdje je neko vrijeme bio i pretsjednikom. On je položio prve temelje za izgradnju ove naše najveće ı najvažnije željezne industrije u Bosni.

Uz prevrijedan stručni rad, po kojem je dr. ing. Pranjo Hanaman dao plodonosan obol svoje narodne zajednice općem dobru i napretku čovječanstva, nije bilo područja javne djelatnosti, gdje se ne bi osjetio često znan, a prečesto neznan za široku javnost, njegov plemeniti uticaj. U prvim danima stvaranja naše države, dr. ing. Franjo Hanaman stavlja narodu na raspolaganje svoje znanje i iskustvo kao povjerenik za industriju Narodnog vijeća Srba, Hrvata i Slovenaca, da u danima velikog previranja sačuva vrijedne tekovine, da ih preda novom razdoblju. Uz

267