JUS standardizacija

|

OTANDA

/

i}

BILTEN SAVEZNE KOMISIJE ZA STANDARDIZACIJU –—– BEOGRAD

Godina 1954

Juli

Broj

STRUČNU

Problema.tika

Industrijalizacija nove Jugoslavije unosi u našu zemlju i među naše široke radne mase fekovine te1mnike u sasvim drugom opsegu nego što je to bilo u predratnoj Jugoslaviji. S naglim širenjem fehničkih tekovina susreće se naš narod s mnogim tehničkim cbjektimns i pojmovima, s kojima nije do danas ı VvVečini slučajeva imao posla. Radi toga me postoje za većinu tih objekata i pojmova ni odnosni nazivi ili za neke, za koje nazivi postoje, ne zadovoljavaju ti nazivi za današnju potrebu tehničke diferencijacije. Oskudno tehničko nazivlje, koje se do danas u našem jeziku razvilo, nosi na sebi obilježje stihijnosti svoga postanka. Zaostalost tehnike, koju smo mnaslijedili od predratne Jugoslavije cčituje se i u zaostalosti našeg tehničkog nazivlja.

Da olakšamo industrijalizaciju pofrebno je da organiziramo i razvitak mazivlja za sve one predmefe, kojima ćemo se svakog dana služiti. Prepustiti taj razvoj dosadašnjoj praksi značilo bi mastaviti stihijom. Značilo bi omogućiti da se i dalje naši jezici nagrđuju kojekakvim »šarafima«, »diznama« i »peglama« i t.d. s jedne strane i »kolodvorima«. »blatobranima« i »nogostupima« s druge strane, već prema tome kojoj tehničko-filološkoj struji pripada tvorac 'dnosnog lzraza. Značilo bi — osim foga — dđopui da za jedan te isti predmet osvane po desetak različitih naziva, već prema tome u kojem su se sve kraju ti izrazi razvili. Time bi se unijela maročita pomutnja u međusobnom stručnom sporazumijevaniu. Značilo bi također ostaviti za dugo vrijeme čitav niz predmeta, osobito predmete međusobnih manjih razlika bez posebnih naziva, obuhvaćene možda nekim skupnim nazivom, koji bi zbog svoje slabe određenosti malo koristio međusobnom stručnom sporazumijevanju. Organizirano razvijanje nazivlja nameće se stoga ovdje kao potreba, usprkos često isticane tvrdnje da se jezik mora prepustiti da u narodu sam nastane i da ga ne smiju razvijati knjiški ljudi. To se nameće iz jednostavnog razloga zato, što se u ovom konkretnom slučaju ne radi o razvijanju jezika kako se on postepeno razvijao stoljećima onako, kako su se razvijali i sami pojmovi, koji su u narod vremenom ulazili. U ovom se slučaju radi tako reći o motoriziranom unošenju novih pojmova u narod. Ti pojmovi neminovno domose sobom i neke nazive. Ne pristupimo li dakle smjesta organiziranom stvaranju tog nazivlja, nastat će ono ipak, samo što će ono nasfati neorganizirano. Time dakle ne će biti to nazivlje ni

STANDARDIZACIJA

Godina 1952

| spiriran od Knjiških

| sr |

NAZIVLJE

Prema autorovoj mapomemni, ovaj člamak bio

je mapisam 1947 g. za Komisiju za stamdardizaciju NRH, ali tada mije publikovam usled rasformiramja te Komisije. : \ Međutim, kako ovaj člamak mije dosad izgu bio mišta od svoje aktuelnosti objavljujemo ga u biltenu »Stamdardizacija« kao lični predlog i mišljenje autorovo, i u mameri da izložena problematika bDOsluži kao potstrek za dalju diskusiju.

Prim. redakcije

najmanje prepuštenmo razvoju iz naroda u onom smislu, kako se jezik inače razvijao, nego će organizirani proces knjiških ljudi biti zamijenjen nekim nnarhičnim procesom, koji će ipak uglavnom biti ini mpoluknjiških ljudi. Brzina, kojom se u danim prilikama taj proces mora razvifi isključuje svaku drugu mogućnost. Škole, stručni tečajevi, radnička sveučilišta, stručna literatura, koja se u sve većoj mjeri mora izdavati, sve to sili knjiške i upravo knjiške ljude da stvaraju to mnazivlje. Ne organizirati to stvaranje ne znači dakle ukloniti se uticaju knjiških ljudi nego znači, prepustiti to rasparčanoj samovolji tih knjiških ljudi. Niz do sada izdanih stručnih knjiga i članaka najbolji je dokaz tome.

Današnje stanje našeg stručnog nazivlja toliko je oskudno i štaviše toliko je neodređeno da ne možemo zaista stručno napisati jedan malo dulji stavak, a da ne upoftrebimo po nekoliko novih naziva. Uzrok je tome upravo u mašoj općoj tehničkoj zaostalosti. S tom zaostalosti bio je povezam i nedostatak stručne literature, pa se tako ni stručni jezik nije bio razvio. Tu nije samo u pitanju nedostatak naziva za određene predmete, nego: i nedovoljnost* diferenciranja samih naziva za razne tehničke sitne razlike, za »nijanmse«, koje postoje u tehničkom nazivlju industrijski razvijenih naroda. Upravo je možda neražvijenost tog nijJansiranja i glavna zaostalost našeg stručnog nazivlja prema tehničkom nazivlju drugih naroda.

Savezno s prilikama u jezicima drugih naroda možemo, uostalom, povući još i drugo iskustvo, koje Eovori c potrebi organiziranja našeg stručnog nazivlja. Kod drugih naroda nailazimo u ovom ili onom razvojnom periodu njihovog tehničkog jezika mnaknadne pokušaje ili provedbe standardizacija već gotovoS stručnog nazivlia. Znak, da je napredak tehnike doveo do te potrebe. Naravno da takva naknadna standardizacija zadaje mnogo veće poteškoće, nego organiziranje, koie bi bilo poduzeto gotovo u početku samog razvoja tehničkog nazivlja, kao što je u dobroj mjeri u današnjem trenutku slučaj kod nas, ako ne u svakoj tehničkoj grani, ono jamačno u industrijskoj grani. Opća, načela

Usvojivši neminovnost potrebe organiziranja našeg tehničkog nazivlja moramo utvrditi opća načela takve organizacije.

A. Jezično načelo. Jednu od najboljih mogućnosti za sprovedbu takve organizacije imamo u djelovanju Savezne komisije za standardizaciju. Prijedlozi, koji dolaze u tu Komisiju mogu „bii==>

Strana 195—15&