JUS standardizacija

126

STANDARDIZACIJA

koje republike, ali se u Komisiji izrađuje standard na srpsko-hrvatskom jeziku i sam se standard. izdaje u ekavskom narječju i tiska se latinicom. Redigiranje takvog standarda majbolja je prilika za organizirano razvijanje našeg tehmičkoga nazivlja. Nazivi iz stan=darda obavezni su doduše samo pri upotrebi u fim standardima i svakome ostaje slobodno da se u Uup9otrebi izvan standarda, na pr. u stručnoj literaturi, na predavanjima i slično, služi. izrazom na Koji je naučen. Bude li međutim već i sama Komisija za standardizaciju pri redigiranju maših standarda postupila po stanovitom smišljenom planu, moći će se nazivi i izrazi iz fih standarda upotrebiti i izvan standarda. čaic i u pojedinim nacionalnim jezicima, a u prvom redu u hrvatskom i u srpskom jeziku. Naročito će to biti uspješno, ako u toj Komisiji ne budu prevladale tendencije da se u stamdarde mprotura mazivlje, koje je pretežno uvedeno samo u ovom ili onom kraju, odnosno u ovoj ili onoj republici. Iako se mi često volimo hvaliti kako jedni govorimo bolje od drugih, obično se može dokazati vrlo kratkom analizom izraza, koji su do sada uvedeni u sfručnom ma?ivlju vaziti naših republika i krajeva, da nitko od nas mije bolji od drugoga, nego da je jednom mađemo bolje rješenje ovdje. a drugi puta tamo i obrnuto. U prvom redu posvuda nedostaje dosljednosti i preciznosti u izboru tehničkih naziva i izraza, a to je upravo ono što bi u buduće trebali postići.

Za takvo organizatorno djelovanje Komisije za standardizaciju najpristupačnije je područje, u kojem će se standarđima defimirati novi pojmovi ili pojmovi, za koje su izrazi malo poznati, t. ]. za koje su izrazi poznati samo uskom krugu stručnjaka, pa su za Šimi krug stvarno movi. Kod pronalaženja takvih movih naziva, jasno, me bi bilo potrebno da se dalje množi jezična podvojenost, koja u mekoj mjeri danas DOostoji. Upravo obrnuto trebalo bi baš ovu priliku iskoristiti za zbliženje raznih regionalnih jezičnih navika u svrhu da se olakša tehničko sporazumijevanje putem uimificiranja maziva.

Ovo se odnosi na sasvim move nazive, koji će trebati da se uvedu, mo ovo se također odmosi i ma velik broj naziva: koji su damas već u upotrebi, ali koji nijesu u različitim krajevima naše zemlje jednaki. Na pr. »gvožđe« — »željezo«, »taljenje« — »topljenje« — »rastvaranje« — »raskrajamje« i drugo. Već u DrOblematici bila je istaknuta potreba za nijansiranjem različitih pojmova, koji su mslični, ali nisu jedmaki. Danas naši jezici većinom me nijansiraju takve Dbojmove, nego imaju jedan te isti izraz za više sličnih pojmova. I to često u ovom kraju jedam, a u onom kraju drugi izraz. Alko hoćemo takav pojam mpobliže odrediti. moramo ga opisati pomoću još meke bliže cznake. To je za ftehmičko wsporazumijevanje meDprikladno, pogotovo kad se češće ponavlja. Za rješenje toga možemo iskonistiti jezične mogućnosti naših jezika, i njihovo jezično blago. Standardizacija nazivlja treba da to provede tako da različite nazive, koji se u pojedinim krajevima upotrebljavaju za isti skup sličnih pojmova, iskoristi ·za nijansiranje pojedinih pojmova unutar odnosnog skupa, tako da DO mogućnosti svakom mazivu odgovara samo jedan tuži pojam. Na pr. za skup slitina elementa Fe, kao i za sam faj elemenat, kaže se u srpskom govoru pretežno »gvožđe«, a u hrvatskom govoru pretežno »željezo«. Naglašujemo pretežmo, jer to mije dosljedno u svim izvedenicama provedeno; na pr. »željeznica« upotrebljava se u oba govora. Postojanje ovakva dva naziva može standardizacija da iskoristi na pr. ovako: naziv »gvožđe« da odredi kao skupnu oznaku za različite vrste metala, koji pretežno sadrže elemenat Fe. Naziv »željezo« da odredi u prvom redu za oznaku samog elementarnog Fe i u vezi s nekim mpridjevom za pojedine vrste gvožđa, kao sirovo željezo, ili svareno željezo. (Kod toga ostaje još slobodam maziv »čelik« za druge specifične vrste.), Drugi primjer: »taljenje« hrvatskog govora da se veže ma promjenu agregatnog stanja, koje nastaje dovođenjem topline, 1. j. griianjem! »topljenje« srpskog govora, da se veže na promjemu koja mastaje dovođenjem vlage. t. j. kvašenjem: »rastvaranje«, koje je mretežno uvedeno u hrvatskom govoru, da se veže na hotimičnu kemijsku

·kod drugih u onom jeziku

promjenu, a »raskrajanje« srpskog govora na kemijsku promjenu, kojom dolazi do kvarenja, do raspadanja odnmosnog mzaferijala. Sličan je primjer iz strojarstva »stapalo« i »klip«, kod čega se »stapalo« može povezati na elemenat malene dužine, kao na Dr. kcd pamih strojeva, a »klip« ma elemenat veće dužine, kao na pr. kod mofora s unutrašnjim izgaranjem ili vodenih crpki (plunger). Ovo će odmah donijeti i daljnju diferencijaciju, za »stapajicu«, koja povezuje sfapalo s »krstačom«, i za »klipnjaču«, koja povezuje klip sa osovinskim koljenom. ili ručicom. Dok nam naziv »ojnica« ostaje slobodan za elemenat, koji vezuje krstaču sa osovinskim Rkoljenom.

Od ovog načela ne smije nas zadržati bojazan, što će se zbog mjegove primjene u ovom ili onom kraju norati izvršiti neke promjene uvedenih naziva. Bolje fe izvršiti danas, kada će tih promjena biti manje. nego sutra — kada bi nas nužda za jednostavnim sporazumijevanjem ma fo natjerala — a promjena bi bilo više. To je tim bolje da se izvrši danas, što će se tom prigodom ukloniti i meki nezgodni mazivi, koji su uvedeni, a koji bi nam, zato što su stihijski upotrebljeni. pa su pojmovno na pogrešnom miesfu, kasnije sme-

fali pravilom razvoju mašeg tehničkog nmazivlja.

U pogledu mnogih naziva. koje će standardizacija uvoditi treba da se usvoji obzirom na jezično načelo još mešto, što će također povećati mogućnost za uže diferencijacije, a to je prihvatanje raznih provincijalizama iz narocdmog govora kao osnove za nove nazive, ukoliko nisu jezično sasvim pogrešni ili ukoliko mne predstavljaju barbarizme.

Zatim treba usvojiti u pogledu jezičnog načela još i upotrebu osnova iz stranih jezika u svim onim slučajevima, u kojima se, prema gore iznesenom, me može maći u našim jezicima ili narječjima nikakva prikladna osnova. To vrijedi u prvom redu za nazive koji su opće inmternacionalno uvedeni, kao: telefon. elektrika, radio, temperatura. i t. d. Protivno od toga freba odustati od uzimanja stranih osnova koje su u upotrebi samo u jednom stranom! jeziku, kao na pr. »šaraf« od Schraube, »majzl« od Meissel, »ekser« iz turskoga, »šasija« od francuskog chassis za postolje ili za okvir i t. d. Jedino se mogu iz drugih slavenskih iezika uzimafi osnove izravno, jako nisu internacionalno uvedene, jer one većinom! me će nagrđivati naš jezik obzirom na svoju iskonsku srodnost.

Sve u svemu u pogledu jezičnog načela zaključujemo: :"

a) Nove nazive, kao i zamjene za loše današnje nazive treba uzeti prvenstveno iz hrvatskog ili SrDskog jezika, koristeći različite osnove, uključujući i dijalektarne, koje u mojedinim krajevima postoje, u svrhu jezičnog unificiranja naziva s jedne strane, a u svrhu uže pojmovne diferencijacije s druge strane.

b) U slučajevima, u kojima se tako ne bi našlo rješenje, treba potražiti pomoći u osnovama iz drugih slavenskih jezika. i

c) Za općenito internacionalno uvedene nazive ne treba tražiti izmjene.

d) Nazive, koji potječu iz nekog neslavenskos stranog jezika, a nijesu internacionolno uvedeni, treba zamijeniti prema točkama a ili b.

B. Pojmovno načelo. Radi lakšeg proširenja i sporazumijevanja mora osnova naziva što jasnije izraZavati suštinu pojma, koji obilježuje. Da se to postigne ne smije se u standardizaciji uzimati uzore samo 1Z jednog stranog jezika, neso treba pri tome sravniti ikako je problem riješen u svim' jezicima, koji se mosu smatrati nosiocima tehničkog napretka, dakle barem u engleskom, njemačkom, francuskom, a od „slavenskih jezika u češkom i ruskom. Kod nekih naziva naći će se da je pojam bolje obuhvaćen u ovom jeziku, a Na taj načim bit će lakše pronaći i u našem nazivlju pojmovno najprikladniju osnovu. Na mpr.: pojava gubljenia mehaničkih svojstava kod čelika i drugih metala dugotrainim ležanjem nazvana je u mjemačkom »altern« dakle »starenjeć, što potpuno pojmovno odgovara, Đa se može zadržati. Niiemci međutim nazivaju istim nazivom i pojavu da očvrstive aluminijumske slitine dobiju nakon postupka očvršćivanja u roku od nekoliko dana svoja povišena