Književne novine

BMRT -\ŠIZMU — SLOBODA NARODU!

Adresa uredništva i administracije:

BROI 5 Francuska 7 — Telefon: 28098

GODINA TI

· SJETVA OVOG PROLJEĆA

Vilko VINTERHALTER

moć koju nismo dobili. Ali,ucijenjeni, mi smo pokazali i dokazali da ne prodajemo svoju slobodu i nezavisnost za

Sjećam se naših proljećnih sjetvi u toku narodnooslobodilačke borbe. Polovinom marta 1943 godine, neposredno poslije četvrte neprijateljske

ofanzive, prolazili smo Jelašinovačšim Poljem sa zadatkom da izvučemo štampariju koju smo za vrijeme ofanzive zakopali u selu Preodcu, ispod Šatora. Dva - tri omladinca htjeli su da mi pokažu mjesto gdje su Nijemci prije nekoliko dana pobili desetinu žena i djece koji nisu uspjeli da se sklone ispred neprijateljskog streljačkog stroja. Ali na njivici gdje jie izvršen zločin zatekli smo sredovječnog seljaka koji je dovršavao posljednje brazde orući 8 parom mršave kljusadi. Te godine u Bosanskoj Krajini nicali su ječam i kukuruz ne samo iz znoja nego i iz plemenite krvi junačkog naroda. klasno, hoćemo li Takvim žitom ishranio je narod Bo- «obično ili kvalitetno i gzaprašeno sšje-

sanske Krajine 1943/44 godine tri ši ma godine kada

korpusa "rearvanoostopoalTacke VOJSKE: ge OSa: avljala stihiski.

U proljeće 1944. godine gledao sam narod Ribnika kako u opštinski odbor torbicama donosi žito, krompir i pasulj kao pomoć u sjemenu postradalim selima. Bio je to naš prvi organizovani sjemehski fond kojim je rukovodio Oblasni narodnooslobodilački odbor za Bosansku Krajinu. Vidio sam starije ljude i omladinke kako idu u pomoć ratom opustošenim selma, kako obrađuju polja ratnih udovica, siročadi i boraca koji su se nalazili po brigađama. U očima im se zrcalila svijest da vrše zadatak koji odlučuje sudbinu naše borbe. Legende kod nas nisu stare. Vrijeme ih nije izbrusilo i zaoblilo. One su kristali naše nedavne, herojske i žive prošlosti. Zar treba nešto dodati ili oduzeti legendi o šest stotina kozarskih orača koji su se s plugo= vima i volovima probili kroz neprijateljške· linije da bi svojim sjemenom posijali pusta polja ratne siro| Čadi Dubičkog sreza — žrtava Štalove ofanzive?!

Naža~sjetva nije stvar pojedinaca: ona je opštenarodni zadatak. Prije dvije godine išli smo lu proljećnu sjetvu sa parolom da treba obraditi svaku stopu zemlje. Bilo je to 1946 godine kada je naša ratom upropaštena poljoprivreda, bez dovolino inventara, bez vučne stoke, bez dovoljno radnih ruku trebalo da riješi pitanje ishrane naroda koji je obnavljao svoju ratom uništenu zemlju. Tzvršili smo taj zadatak i uprkos nezapamćenoj suši koja je došla drugu godinu uzastopce, niko kod nas nije umro od gladi. A prošle godine mi smo obavili prvu proljećnu sjetvu planski. Preko sto hiljada aktivista Narodnog fronta, omladinaca, ljudi iz narodnih odbora pomogli su plansko odvijanje sjetve, iznalazili neobrađene površine, ukazivali na ugrožene sektore. Obavljanje sjetve potpomognuto je putem mašinske obrade zemlje. Traktorske brigađe zaorale su prvi put planski. I uspjeh nije šizostao. Plan, prvi plan proljećne sjetve, bio je ispunjen. H .

A poslije sjetve milioni naših ljudi pažljivo i napregnuto su pratili faktor »vremenske prilike« —_ još toliko presuđan za ishod žetve. Nisu u nebo gledali samo trudbenici sela, Seljaci inokosnici i zadrugari koji su prvi put zadružno obavili sjetvu, „Stotine hiljada radnih ljudi građa čifali su meteorološke izvještaje, strahovali da nam Suša i po treći put ne uništi ljetinu. Zar su se oni bojali lično za gebe, da ne ostanu bez hljeba? Sigurno da ne. Zajedno sa seljacima, sa njihovim žitom, oni su zasijali svoje nađe i očekivanja da likvidiramo posljedice rata, da obezbijedimo izvršenje Petogodišnjeg plana, Novi patriotizam prožeo je Sve maše ljude: radniku u fabrici nije više svejedno kakav će uspjeh donijeti napor njeFPovog: saveznika — frudbenika sela. Pitanje dobre žetve je postalo pitanje tempa daljeg planskog razvoja naše- zemlje, pitanje našeg boljeg živofa nc samo za jednu godinu, pitanje naše privredne slobode i samostalnosti. proljećnoj sjetvi ne postavljamo pitanje, hoćemo li moći obraditi svaku stopu žemlje, nego kako ćemo je obraditi. Za nas nije više svejedno hoćemo li s jednog hektara dobiti 6 ili 20 muetričkih centi žita, hoće li naši traktori orati površno ili prvou zemlju baciti

I ove godine mi sjetvu obavljamo planski, po planu u čijem su donošenju i razvijanju učestvovali sami seljaci. Tokom zime smo opravili naše traktore, već ujesen zasijali smo kvalitetno sjeme ozimih usjeva, masovno smo primijenili duboko oranje, pobrinuli smo se da se zasije dovoljno ne samo žita nego i industriskih kultura — sve prema potrebi čitave maše zemlje. Naše martodne vlasti, imajući iskustvo ranijih godina, latile su se sjetve kao momentano nažvažnijeg zadatka i na njemu mobilIsale sve radno seljaštvo i masovne organizacije koje će i ove godine da pomognu izvršenje plana sjetve.

Proliećna sjetva je počela u velikom dijelu sjeverne hemisfere. I po poljima Sjedinjenih Američkih Država : Kanade počeli su, ili će uskoro da počnu proljećni radovi. Poljoprivredni radnik nezainteresovano sjedi za traktorom. On ne zna hoće li poslije žetve biti sit ili gladan — oboe varijante" su jednako mogućne. Ne zna hoće li s polja, koje je jesenas poorao, hljeb da jede on ili monarhofašistički razbojnik u Grčkoj ili Kuomintangov vojnik u Kini. I sam farmer je u punoj neizvješnosti, hoće

žitom, iako će milioni ljudi gladovati. Hoće li se ove gođine pšenicom ložit: lokomotive ili ne. Ne zna fo, uostalom, ni njegov stvarni gazda u Volstritu. Oni nisu našli gromobrane protiv krize.

Naši ljudi ne strahuju od tog. Naš seljak zna koliko će zasijati, koliko će žita dati u fond, šta će za njega dobiti i šta će moći da kupi. Naš seljak je slobodan, jer rađi u. zemlji pdje je privređa ovladala zakonima protiv kojih su kapitalisti nemoćni. U poljoprivredi mi smo još uvijek na početku. veliki zadaci su tek pred nama. Ne smijemo zaboraviti đa uporedo sa kolonama fraktora Moji ovih dana oru zadružna polja po Vojvodini i ostalim krajevima naše zemlje, u zabačenim krajevima još ralice riju posnu zemlju. Ali ono što danas i posljednjeg našeg seljaka bitno razlikuje od mnajnaprednijeg farmera 'Amer:ke, to je činjenica da on ore 'po planu, da je svjestan da će uskoTo orati sasvim drukčije. On je Slguran da svojim radom potpuno obezbjeđuje svoj život koji može da postane samo bolji, da radnik u fabrici rađi/za njega sve bolje, sve Više i sve jevtinije.

Američl:i. imperijalisti rađe po planu Džorža Maršala, a mi po Titovom. Po američkom planu mi bismo se imali vratiti na drvenu ralicu, DO njemu mi bi bili nazadn: i zaostali. Mi to ndćemo. Na našim poljima biće ove godihe više poljoprivrednih mašina nego prošle. Naše fabrike isporučivaće nam iz godine u godinu sve više plugova, traktora, kosačica i drugog poljoprivrednog inventara, kao što će selo davati gradu sve više

smo još zasad još u ponečem zaostali, najveća razlika između naše poljopri; vrede i američke je u tom što ne

U teškim trenucima mi smo mogli „samo svaki naš traktor nego i svaki s punim savezničkim pravom da oče- naš plug ove godine ore — sve dukujemo od zapadnih saveznika po- blje u sdAcijalizam, i

| ORGAN SAVEZA KNJIŽEVNI

džak žita. Siegnuli smo kajiš prošlog proljeća —a istorija će zapamtiti da su 1947 godine ubice naših žena i djece sa Jelašinovačkog Polja u emigraciji jele hljeb iz Amerike koji mi nismo mogli da dobijemo.

Sada je situacija drukčija. Mi iza sebe imamo prvu ispunjenu godinu Plana, naš radnik ima šta da pruži seljaku i ovaj njemu. Mi u novoj

li ove godine tržište biti presićeno .

hrane i'industri;skih sirovina. Pa ako.

K

| BEOGRAD, UTORAK, 16 MART 1948

A JUGOSLAVIJE

LIST IZLAZI JEDANPUT NEDELJNO

UTORKOM

Kilima ndžđro

Kada ćeš, tamo, na Crnome kopnu, Kilima'ndžaro, goro „Gnjevnog duha, Drmnufi glavom i otvorit opet

Vulkansko ždr'jelo?

Kada ćeš jednom stresti led i lavu, Što, skrućeni, na tjemenu ti leže,

Te vatru i paru izbacit iz mračnih ' Dubljina svojih?

vrhovi tvoji, Kib i Gorjet će, a vode, što niz tebe teku,

Kimavinzi,

Bit će ko zmije vatrene i srtat Na četi” strane.

Planino Duha srditoga, kad ćeš Planut, i kopnu, nad kojim se dižeš, Temeljem drmaf, uzburkafi vale Svih četi” mora?

Šutiš od ljudskog pamkliv'jeka, a tvoja

Široka zemlja pod suncem najsv'jetlijim

Još uronjena u najernjoj stoji

Tami zemaljskoj;

Šutiš nijemi gorostase, a bezbroj

Naroda, što ih Crno kopno rodi,

Jauče, đok ih vjekovima steže

Evropski udav.

Preni se!. Tad će iz grla ti vjetar Proći po žutoj Sahari, da p'jeskom

| Zatrpa gn'jezda tuđinska na rubu

Žalova morskih;

TD e M Otvorit će se prašume, i čopori

Tigara, krđa slonova, izaći, : |

Da potjeraju s Craog kopna Bbjedu

Dvonogu zvjerku;

Kongo i Niger razl'jeti će vodu,

Da Velikoga potope Štakora,

Što Stablu hljeba afričkom već dugo BSrčiku glođe;

IU dolu Nila trgnut če se lavovi

Od kremena pred ruševinom hrama, Tuđincu, što 5e uplaši i bježi,

Da pete grizu.

~“ Garavi tad će ustat puci, snagu Osjetit, sami kovati će plug, Kojim će, u dne sretnije, da svoju Preoru zemlju. VLADIMIR. NAZOR

Ispovest u

4 \ O

POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVU, ~

PRIMERAK 3 DINARA

Susret naše i poljske

obnavlja

Oto BIHALJI-MERIN ,

Otputovali smo u Poljsku da u Varšavi pokažemo bratskom n3rodu jcdnu svoju dragocenost — slike i skulpture naših naroda,iz develnaestog i dvadesetog veka. Ta umeinička dela prevalila su već dug put: prOgoOVOrila su prijateljima u Moskvi i. Le•njingradu, u Pragu i Bratislavi, a sada su stigla u mučeničku i slavnu Varšavu.

Toliko pustošenja i smrti, toliko ruševina i nenaknadivih gubitaka jedva da smo igde dosad zatekli na jednom mestu kao ovde: na kilometre mo že čovek da krstari razvalinama, da ne sretne ništa drugo do trošne porušene zidine i kosturove kuća, kroz čije pocrnele otvore sad, kao čudan kontrast, svetluca nežnoplavo nebo novog proleća. Činilo mi se to kao vizija potonulih svetova, kao lutanje Pompejima, kao mesečinasta noć na Porum Romaanum. A nije t3ko.

Jedna od knjiga, koju su nam prijatelji u Varšavi dali, nosi nasiov »Smrt. grada« — književna reportaža Vladislava Spilmana, jednog iz grupe onih dvesta ljudi koji su se četrdeset treće usudili na očajnički 1 hrabri ustanak u varšavskom Getu, na ustanak koji je imao četrdeset hiljada žrtava. Međutim, Varšava Je razoren, ali ne mrtav grad. Velika stvaralačka energija i svesna životna volja probijaju se kroz ruševine, i iz krša i pepela počinje da se stvara nova, bolja Varšava.

Simfonija rađa, buka3 i vreva veliKog gradilišta oživljava grad. Kao rezultat napornog rađa već su čarobno izgrađeni neki delovi uništene varoši. I to spada u onaj zajednički ritam koji spaja naše narode. I poljski narod shvatio je kao uzvišeni i neodloŽni zadatak da obnovi i iznova sagrađi grad i državu, novu demokratsku Polisku. IL „kao. što. je, narodnooslobodilačka borba, vođena pod zastavom Tita, budila liubav i oduševljenje u srcima trudbeaika Poljske, tako i borba za izvršenje Plana, taj jedinstveni polet omladine i čitavo naroda Jugoslavije, nalazi odjek u delu i srcu nove demokratske Polj-

ske. *

Uz istinsko interesovanje i veliku svečanost otvorena je, osmog marta ove godine, izložba »Slikarstvo i vajarstvo naroda Jugoslavije devetnaestog i dvadesetog veka« u varšavskom Narodnom muzeju. Od zvaničnih pretstavnika države prišutni 5 bili ministar za kulturu i umetnost St. Dibovski, miaistar inostranih dela Z. Modzelevski i ministar prosvete St. Skžesevski. Kulturne organizacije i masovni savezi zemlje poslali su svoje preistavnike. Posle govora ptl otvaranju, koji je održao generatni direktor Narodnog muzeja profesor Stanislav, Lorenc, ambasador PNRJ, Rade Pribićević, govorio je o značaju i povezanosti jugoslovenske umetnosti s razvitkom i oslobodilačkom borbom naših naroda. U ime Komiteta za kulturu i umetnost FNRJ uzeo je reč Ivo Andrić, pretsednik Saveza

| Vatikonu

j Prema vestima italijanske štampe u Vatikanu je izbila na videlo afera sa švercovanjem strane valute i prevarama u koju su umešani karđinali i najviši funkcioneri

Svete stolice.

COCA COS

— Oče karđinale, grešio sam: Mverebvad sam stranu valutu i zarađivao 100,

— Da, da, sine, mnogo si pogrešio, mi bez 300% ne švercujemo,

i

S

Š C~ <

—I—— ————

Karikatura M. Ćirića

književnika Jugoslavije i govorio e novom odnosu između umetnika 1 društva, u društvenom uređenju wu kome je nestalo eksploatacije čoveka od strane čoveka.

»Mi umetnici Jugoslavije, — rekao je između ostalog Ivo Andrić, — tesno povezani s narodom i državnim rukovodstvom, smatramo za svoj Životni poziv da budemo slikari i tumači narodne i društvene stvarnosti, da istinito osvetljavamo prošlost, ver= no odražavamo sadašnjost, smelo proširujemo vidike budućnosti. Svako drukčije shvatanje umetnosti tuđe nam je i ne može naći mesta u našoj stvarnosti«.

Na poziv ministra za kulturu i umetnost, Dibovskoga, posetioci su se zatim uputili kroz prostrane i sve=čane dvorane da razgledaju umetnis čka dela. i

Pre svega, naša skulptura oduševila je umetnike i publiku Varšave. Ona je u njima izazivala bogate asocijacije na svetlo bledilo kamena Dalmacije, ali ih je, kroz tvrđu bron= zu, potsećala i na požrtvovanu bor« bu i pobedu naših naroda. Rektor Umetničke akademije „Strinkjevic odao je visoko priznanje jugosloven=skoj skulpturi, dajući joj preimučs stvo nad Poljskom. »

A isto tako ı mi smo zastajali s velikim poštovanjem pred slikama, nce= kih poljskih majstora devetnaestog i s početka ovoga veka.

U oblasti slikarstva mogu se u Poljskoj naći neke paralele između naše i poljske umetnosti. U delima Artura Grotgera, Jana Matejke, Jozefa Helmonskog, Maksimilijana Djerimskog i drugih, a naročito u delima realista devetnaestog veka. ima mnogo srodnih crta s našim istoriskim, žanr-slilama i našim peizažima. Napominjem

„da poljsko-~shHarstvo nedavne prošlosti u prikazivanju istorije i narodnog života ima širi i sigurniji zahvat nego naše, a bez sumnje je dobilo plodan potsticaj od velikih ruskih realista devetnaestog veka.

I u slikarstvu dvadesetog veka ima primera srodnosti. Tako su veoma darovito rađena dela Olge Poznanjske, po intenzitetu i lNolorističkoj zrelosti, bliska umetnosti Račića i njegova kruga, iako je ona slobodnija u tretmanu, više zahvaćena impresionizmom. Manje srodnosti ima u najnovijoj likovnoj umetnosti. Najnoviji razvitak likovne umetnosti Jugoslavije, nova tematika, vezana sa oslobodđilačkom borbom i izgradnjom zemlje, s narodom i sađašnjicom, nema još mnogo paralela sa slikarstvom nove demokratske Poljske. Mnogi poljski umet= nici još su zaokupljeni pitanjima forme i sadržaja, mnopi su još opčinjeni svetlucanjem iracionalnih, fantastičnih, apstraktnih i drugih eksperimentisanja pariske škole. Kako u Varšavi, tako i u Lođu, pri susretima s književnicima s delima likovne umefno= sti, pozorištem, tražio sam da što više vidim šta je osobeno poljsko, šta odražava i izražava veliki preporod

· Poljske, šta prikazuje njenu stvarnost. To me je, prirodno, više interesovalo negoli ono što potseća na Pariz ili na neki drugi centar Zapada. Nazreo sam talente, ali u meni je još uvek ostala radoznalost puna ljubavi, da vidđim poljsku osobenost u snažnoj, dnevnoj svetlosti umetničkog realizma. To je za nas najinteresantnije, u tome bismo. se poredili i takmičili, svaki u svojoj osobenosti. !

u Varšavi koja se

U razgranatim, velikim tekstilnim · )

fabrikama Lođa, ispunjenim ritmom takmičenja i udarničkog rađa, čovek oseća moćnu i odgovornu snagu truđbenika. Ovi radnici znaju da njihove ruke ne rade samo tkanje od platna i vune, već one delaju i na razboju budućnosti. Gde god smo bili, radnicii intelektualci odgovarali su sa ljubavlju i oduševljenjem na pozdrave iz Jugoslavije. Kratko putovanje, započeti razgovori, letimični utisci nisu dovoljni da se kaže više nego to, đa je neođjiožno potrebno što više pojačati kontakt, kulturnu saradnju između naših zemalja kako bismo se međusobno što * bolje upoznali. Bez sumnje će u tom smislu i naša izložba izvršiti važnu misiju. Ona ne samo što će pomoći da se prođubi iskovano prijateljstvo i brastvo naših naroda, ne samo što će doprineti oživljavanju tačaka iz konvencije o kulturnoj saradnji između naših naroda, nego će dati povoda i za nove i življe veze među umoetni-. cima i književnicima obeju semalja,

U toku ovog rata protiv fašizma, svaka naša žrtva i svaka naša pobeđa u borbi bila je zajednička. Prvi napad nemačkih fašista na Varšavu, pogađao ·je i naše narode u srce. Oslobođenje Beograda bilo je praznik i ješ tada ne= oslobođene Varšave, Svaki ı speh demokratske Poljske je radost i naših naroda kao što i narodna demok

ska! ji