Književne novine

BROJ 12 GODINA I

Adresa uredništva i administracije:

Prancuska 7 — Telefon: 280908

aBIDIUH JULA VOGTOBORHBAHKOJ BDDBH fodi-4045.

| U prostorijama Saveza književnika Jugoslavije priređena je uoči Prvog maja svečana komemorativna aka~– demija, na kojoj je izvršeno otkrivanje spomen-ploče s imenima književnika palih u narodnooslobodilač-

„Ovakvi pobednici '

Otvarajući akademiju pretsednilh Saveza književnika Jugoslavije održao je sledeći govor

»U životu našeg Saveza ovo je uzbudljiv i značajan dan, kad na svećan način evociramo uspomenu na naše u borbi pale drugove.

Za koji trenutak vi ćete moći pročitati na mermevnim pločama 26 imena jugoslovenskih književnika koji su pali kao borci i kao žrtve u velikom sukobu između slobodoljiubivog čovečanstva i zavojevačkog fašizma.

Protivnik je dobro ocenio ulogu i značenje književnosti kad se oborio na najnaprednije i najborbenije pisce, ali se prevario u sčom verovanju da će, ubijajući njih, ubiti i glas knjiže-

vnosti. 'Nepyrijate}i -}je>snisLo._da-ih=je izbrisao zauvek iz knjige života i sa njima i misao 'za koju su 'se borili. Ali se prevario. Desilo se, kao što kaže stih makedonske narodne pesme,

da Junak padna, bajrakot ne padna Oni su pali i — pobedili. Svojom

svešću, svojom svetlom žrtvom, opravdanošću stvari za koju su se borili, oni su pobedili slepu snagu i golo nasilje fašizma. A takvi pobednici žive

večno. · Pobedio je narod, stvorena je nova Jugoslavija. I danas imena

palih književnika ne sjaju samo sa ploča koje im njihovi drugovi sa pietetom podižu, nego oni zaista Žive i produžuju i dalje da se bore i pobeđuju u svima novim borbama i pobedama, u živima i sa živima.

Svaka cigla koja se doda započetom zidu, svaki put koji se prokrči kroz našu besputnu zemlju, Svaki čovek koga nauče pismenosti, svaka dotrajala ustanova i nesavremena navika, koju zameni nova, bolja — sve su to pobeđe ne samo živih ljudi, nego i naših palih drugova. Oni žive u tim pobedama. Njihovoi žrtvi i njihovoj slavi nisu ni potrebne mermerne ploče, nego nama živima. Potrebno je da nas one, u prolazu, potsećaju kako su mir i sloboda u kojima danas živimo i stvaramo, skupo plaćeni, da nas opominju na odgovornost i veličinu našeg književničkog poziva u ove dane, A naš je poziv ne samo da umetnički prikazujemo istinski život oko naš, nego i da utičemo na njega lepotom, snagom i umetničkom istinom svojih

U DOMU S

.I—~ .

Književni drugovima

BEOGRAD, UTORAK, 4 MAJ 1948

ORGAN SAVEZA KNJIŽEVNIKA JUGOSLAVIJE ·.

| LIST IZLAZI JEDANPUT NEDELJNO

koji su pali kao borci i kao žr u borbi protiv fašizma.

AVEZA KNJI

ci Jugoslavije odali su poštu sv

ŽEVNIKA JUGOSLAVIJE

_ UTORKOM. -

Ma homemerativnoji akademiji govorili su Ivo Ancćnrič, Boris Z her! i Skender Kulenovič

koj borbi. Svečanosti su prisustvova– li članovi Savezne vlade Milovan ie las, Petar Stambolić i Vlada Zečević, pretsednik Komiteta za kulturu i umetnost vlade FNRJ Vladislav Ribnikar, pretsednik Komiteta za zadrugarstvo Krsto Popivoda, generalni sekretar Savezne vlade Ljubodrag Đurić, ministar prosvete Narodne, Republike Srbije Mitra Mitrović-Đilas, pretstavnik Jugoslovenske armije, general-lajtnant Boško Šiljegović, pretstavnici masovnih organizacija, članovi i kandidati Udruženja književnika Srbije, delegati republičkih udruženja književnika, javni i kulturni radnici Beograda i rodbina poginulih književnika.

Ć

• Ve V c ZIVC VCCHO ostvarenja. Mi smoi kao pisci i kao ljudi pozvani da shvatimoi veličinu borbe u kojoj su ovi naši drugovi palii smisao velikog dela građenja i obnove, koje se vrši danas u našoj zemlji, i značenje borbe koja se danas vodi u celom svetu između radnih ljudi sa jedne i porobljivačkih kapitalističkih snaga sa druge strane — i da ljudima našeg jezika prikažemo i osvetlimo, koliko možemo i kako umemo, ciljeve te borbe i smisao toga miroljubivog gradjenja.

Misao na naše izginule drugove treba da nas podržava u izvršenju fogna poziva. Nesumnjivo da nije lako bez tuge misliti da njih, ponajbolje među nama, neće grejati sutrašnje prvo-

„majsko suhce oslobođene otadžbine„. ali

mi bismo se"ogrešili o uspomenu naših drugova kad bismo se nad njiho-

vom „sudbjnom predavali tužnim mi-

slima, jer za nas mora biti, kao i za njih, veličina smrti samo sastavni deo veličine života.

Ukrajinski posnik Kočubinski rekao je Maksimu Gorkom: »Smrt će biti pobeđena tada kad većina ljudi bude jasno upoznala vrednost života, shvatila njegovu lepotu, osetila uživanje u radu i životu«.

A niko nije pozvaniji od književnika i umetnika da ljudima pomogne da osete vrednost života i shvate smisao rada. Predano vršenje toga poziva traže od nas imena palih drugova sa Ovih ploča. I vi ćete se, drugovi književnici, najlepše odužiti njihovoj uspomeni neumornim i pravilnim iskrenim i majstorskim radom i stvaranjem. U vašem radu i vašim ostvarenjima živeće i njihova svirepo prekinuta mladost, čuće se i njihova nedorečena reč.

TI slaveći danas njihovu uspomenu, mi odajemo poštu i priznanje svima koji su krenuli u oslobodilačku borbu, pod Titovim vođstvom, onima koji su u njoj slavno pali kao i onima koji su u njoj prolivali svoju krv i neštedimice trošili snagu. Imena palih drugova, urezana u zidove ovog doma neka budu za sve nas stalan potstrek đa kao ljudi i kao pisci izvršimo svoju dužnost prema ovoj, skupim žrtvama oslobođenoj otadžbini koja, sada pod "Titovim vođstvom, ide ka ostvarenju socijalizma, a to znači ka boljem društvenom uređenju i lepšem životu ljudi.

Govor Borisa Ziherla

Zatim je dobio reč Boris Ziherl, koji je održao sledeći govor:

»Borba za oslobođenje naroda jeste kulturna borba. Ovo nisu samo Cankarove reči od pre više od četrdeset godina. ovo je najđublja svest sv:h neimara naše kulture, svih najvećih pretstavnika naše književnosti, Izraz punog saznanja ove istine jeste i žrtva

drugova — jugoslovenskih Wnjiževnika kojima danas otkrivamo spomenploču. Oslobodilački rat 1941—1945 koji su vodili naši narodi angažujući u njemu, u najvišoj dostiživoj meri, sve svoje moralne i materijalne SnBg#e, značio je ne samo borbu za Ssvrsava– nje inostranog fašističkog jarma nego i borbu za takvo društveno uređenje koje će omogućiti oslobađanje svih stvaralačkih snaga naroda. otvoriti narodu vrata ka dobrima kulture. do kraja ujediniti kultusme radnike sa narodnim masama u zajedničkim naporima za dostignuće zajedničkog cilja — izgradnje socijalizma u našoj zemlji. b

Veliki đeo jugoslovenskih Mhnjiževnika, i to upravo najistaknutijih, na čelu sa nestorima haše savremene književnosti, Vladimirom Nazorom i Otonom Župančićem, shvatio je smisao i cilj borbe koju je na poziv Komuhističke partije i druga Tita otpo= čeo narod Jugoslavije. Uključujući se u narodno-oslobodilački pokret oni su ne samo s perom i s oružjem u ruci služili stvari narođa u najpresudnijim codipama njeepWve, islv-iie, „Jugoslo=

venske književnike mi susrećemo me= đu običnim borcima Narodno-oslobo= dilačke vojske i partizanskih odreda, među vojnim i političkim rukovodiocima, među ilegalnim aktivistima u mneprijateljskoj pozadini, Jugosloven= ski književnici ginu za slobodu naroda, za kulturu i napređak, oni pinu na ratištu, u kazamatima i koncentracionim „logorima, u mučilštima Gestapoa i specijalnih kvislinšk:h policija. Dugi spisak imena književnika koji su dali svoje živote u velikoj svenarodnoj borbi za oslobođenje, dokazuje da su jugoslovenski umetnici reči časno vršili svoju dužnost prema svome narodu, prema hjegovoj | prema opštečovečanskoj kulturi. Otkrivanje spomen-ploče poginulim drvugovima-književnicima pada uoči onog dana kada radne mase naše žzemije treći put-u slobodi slave praznik rada, ponoseći se postignutim uspešima u socijalističkoj izgradnji svoje otadžbine i primajući na sebe nove radne obaveze, U okviru opštih rBšdnih napora narodnih masa naše zemlje, pred jugoslovenskim pesnicima, piscima, književnim kritičarima stoje veliki i odgovorni zadaci.Ostva– rivanje tih zadataka jugoslovenski književnici treba da prime na sebe ne samo kao osnovnu obavezu prema svome narodu nego i kao. zavet poginulih drugova koji treba ispuniti. Pretvarajući u delo prvi titovski Petogodišnji plan, radni narod naše zemlje iz osnova menja njen oblik; zaostala, pretežno agrarna zemlja pretvara se

u naprednu industrisku zemlju; iz osnova se menjaju društveni odnosi u našoj zemlji: radni narod drži u svojim rukama komandne pozicije u politici i ekonomici, kroz borbu sa

eksploatatorskim elementima na selu”

jugoslovensko radno seljaštvo krči sebi put u lepšu budućnost, uživajući pri tome svestrahu podršku naše Partije, herojske radničke klase, naše narodne vlasti, U procesu ostvariva= nja veličanstvenog privrednog piana, u našoj zemlji rađa se novi, slobodni čovek-trudbenik, čovek sa najnaprednijim težnjama, mislima i osećanjima, sa novim moralnim shvatanjima, sa novom, istinski humanističkom elikom. Zadatak jugoslovenske Književnosti jeste u tome da se aktivno uključi u taj ijstoriski proces rađanja novog, socijalističkog uređenja u Jugoslaviji,

da u svojim proizvodima ne samo

odražava faj proces, nego da umntničkim oformljavanjem bitnog, tipičnog u tom procesu, umetničkim izražavanjem njegovih unutrašnjih zakonitosti doprinosi njegovom ubrzavanju, konačnoj pobedi socijalizma u našoj otadžbini. Postizavanju današnjeg neposrednog društvenog cilja jugoslovenskih trudbenika, izgradnje socijalizma u Jugoslaviji, jugoslovenski književnici doprineće, između ostalog, i doslednom, upornom borbom protiv svih pojava u književnosti koje uimaju za svrhu demoralizaciju našeg radnog čoveka, propovedanje buržoaskog individualizma i antihumanima, borbom protiv prizemnog naluralizma, protiv uticaja delkadentskih struja sa savremenog „Zapada, prctiv

litkosti i bezidejnosti u knliževnosti,-

za” visoko idejnu književnost socijalističkog realizma. Jugoslovenski Kknjiževnici moraju postati u pravom smislu — da se opet i ovđe poslužimo sjajnom staljinskom odredbom -— inženjeri duša jugoslovenskih ljudi koji grade socijalizam.

Naši drugovi književnici kojima danas otkrivamo spomen-ploču, zajedno sa stotinama hiljada ostalih boraca za oslobođenje naše! zemlje, dali su svoje živote za ostvarenje potpunog bratstva, ravnopravnosti i jedinstva jugoslovenskih naroda, jedne od osnovnih garantija njihove slobode i nezavisnosti.

Naši su narodi, srodni po poreklu i jeziku, ma da teritorijalno spojeni, stolećima živeli odvojenim političkim i ekonomskim životom, robovali različitim gospodarima. Oni su se za poslednjih sto godina sve više ujedinjavali u zajedničkoj borbi protiv zajedničkog neprijatelja, austronemačkih osvajača, borbi koja je u Oslobodilačkom ratu 1941—1945 postigla svoju kulminacionu tačku, i oslvarili su san najvećih sinova naše zemlje — nezavisnu državu slobodnih i ravnopravnih jugoslovenskih naroda.

Pobedivši u zajedničkoj borbi, naši narodi zajednički izgrađuju svoju oslobođenu oftadžbinu. Nastojania naših neprijatelja, kako inostranih imperijalista tako i ostataka svrgnutih

eksploatatorskih klasa u zemlji, iđu za tim da prodube istoriski stvorene razlike između naših naroda, da u svesti naših radnih ljudi učvrste ono Što nas razdvaja i da oslabe ono što nas spaja. Jugoslovenski književnici treba da stoje u prvim redovima boraca za jedinstvo jugoslovenskih naroda, protiv svih onih koji teže konzervisanju vekovne razdvojenosti u svesti ljudi. Odbacujući protivnarodni nacionalni unitarizam „stare Jugoslavije, mi se borimo za istinski demokratsko kulturno zbliženje naših naroda. Sve značajino što su stvorili, što stvaraju i što će stvoriti naši trudbenici kulture treba da postane vlasništvo radnih masa svih naših naroda. Sve značajno što radne mase pojedinih nacionalnih republika stvaraju u svojoj borbi za izgradnju socijalizma treba da bude objekat pažnje i umetničke obrade naših Kknjiževnika. „Jugoslovenski književnici freba da budu među pionirima duhovnog zbližavanja naših bratskih naroda.

Naši pokojni drugovi — kKnjiževnici kojima danas otkrivamo spomenploču poginuli su u velikom ratu koji su slobodoljubivi marodi sa Sovjetskim Savezom na čelu vodili za svoju slobodu, za narodnu „demokrafiju, proliv udarnih snaga međunarodne reakcije i imperijalizma.

„Gdje god su pali, pali

kora IČ

_-___Jugoslaviju

Posle rata, koji se završio porazom hitlerovske Nemačke, međunarodna reakcija se okupila oko novog centra, oko finansiskih oligarha sa “Volstrita, stvarajući pod mjihovim rukovodstvom razbojnički savez svih imperijalista i neprijatelja demokratije. U

borbi protiy opasnosti, novog Sjimpe=.. rijalističkog porobljavanja, demokrat=

ske snage sveta okupljaju se oko prve zemlie „pobedonosnog socijalizma, SSSR-a, stvarajući moćni demokratski, antilmmperijalistički tabor slobo-

· doljubivih ljudi 1 naroda. Borba iz=<

među imperijalističkog antidemokratskog i demokratskog, antilmperijalističkog tabora nije samo politička i ekonomska borba, ona je i eminenino kulturna borba, borba između književnosti jednog trulog, idejno izlapelog sveta, sveta imperijalizma. i visokoidejne književnosti jednog noVOS sveta, sveta socijalizma. Rad jugoslovenskih književnika treba da bude značajan doprinos učvfšćivanju fronta napretka, slobode"i kulture.

Primajući na sebe fu irostruku obavezu i ispunjavajući je na delu, mi ćemo se najdostojnije odužiti našim „poginulim drugovima, služiti stvari za koju su oni dali svoje živote.

Neka je slava poginulim drugovivima jugoslovenskim Književnicima!« su Za, 'Cijelu

Skender Kulenović

Potom je dobio reč Skender Kulenović koji je između ostalog rekao:

Kao jedan od učesnika u narodnooslobodilačkoj borbi osjećam se dužnim da u ovom trenutku kad uspomeni na svoje pale drugove hoćemo da damo i jedan trajniji spolini znak izrazim bar nešto od onoga što se svima nama javi u srcu kad god ih se sjetimo.

Koliko god neprežaljeni, toliko nas oni ispunjaju ponosom što su uprav u ono vrijeme kad se radilo o opstanku i časti naših naroda, o onoj budućnosti u kojoj mi danas živimo i radimo — pokazali tako jasno, svOjom žrtvom, da je sudbina književnika i književnosti bila i ostaje organski dio sudbine naroda. Ići dalje s narodom, crpsti snagu iz njegove snage da bismo mu svojom maštom što jače osvijetlili smisao njegovih i jučerašnjih i današnjih napora — to je onaj prvi dug o kojem nam govore i mirna slova s mermernih ploča što ih postavismo u svoj dom i što ćemo ih evo danas oktkriti. f

Ljudi čiji se život sastoji u djelu zaista nadjačavaju smrt. Svojim palim drugovima mi ovu skromnu ali rječitu pažnju upravo zato i poklanjamo što su oni iza sebe ostavili svaki svoj prilog djelu i pouzdano uvjerenje

MRTVIM DRUGOVIMA PJESNICIMA

Kad trešnja grane i blaga mine ustoka, proljećem nabrekle vode niz vrbake se mutno razliju tražim vas, drugovi, gdje ste... no razmak je sve veći i veći;

srce bi da klikne s vama, da

združi se s dahom sviju,

o, radovati se čovjekom — čovjekom. bez šiljboka, i tiho pjevati slobodom i mnogo, mnogo reći!

Kako ste daleko danas a nikad tako bliski!

Gledam: stupamo u zavod i 5

vama čitamo stihove,

Đurinim grmimo gromom, klevetnike tučemo Puškinom; s vama maštamo o planu, o ljubavi, nižemo snove, e živimo po fitovski i rastemo ra dničkom silom.

I našim proljećem, prolječem zemlje! Stupamo u povorke: — da li smo Titu, da li smo dosta dali?

Rastemo djelom... A vi — 8

nama bi rasli i sada,

dopisali bi knjige svoje, pjesme s kojim ste pali,

pjesme prepune snova — srca

Vas nije... A žive riječi koje

žuborna kaskada.

ste za ljude prosuli,

pregršti njine, neizrečene misli, stihovi krvavo potekli, Pali ste — odredi riječi stali su, sred zaleta,

no Žive i sad, jer ste i perom i

djelom rekli

svima: pjesnik je na zemlji da borac bude svijeta!

Kad trešnja grane, kad blaga

mine ustoka

i povorke majske krenu ulicom izmeđ dva živa zida —

i vi ste s nama, i pjesme vaše,

i snovi zasunčali! |

Ne plazi mrlja, svijetli lice — obraz bez stida:

tu gdje ste perom stali mačem

ste zablistali!.. i Dušan KOSTIĆ

u nama živima da bi daljnji njihovi prilozi rasli sa rastom naše domovine. Tito u tom smislu su oni i danas živi među nama i mogu biti sigurmi da će domovina, cijeneći ono najdragocjenije što čovjek može da d3, živote koje su za nju dali, pravilno ocijeniti i sve domete do kojih su stigli. To je drugi naš dug.

Ono, međutim, što je s* njima nepovratno otišlo riječi su koje oni nisu rekli, Mnogo toga iz života naših naroda u staroj, protivnarodnoj državi, iz onih mučnih dana kada je neprijatelj stavio ruku na našu zemlju, iz našeg velikog oslobodilačkog rata koji nadilazi maštu, iz, današnjih naših da-

- ·. ”

M

tve

na koji u tome za njim nimalo ne -

“wa ji

BTARINA PLAĆENA U

3 DINARA PRIMERAK ~

:

zaostaju, — mnogo toga oni nisu rekli i ne mogu da reknu, jer je njihov život prekratio porobljivač i izdajnik, okomivši se među prvima na književnika slobodara i demokratu, svjestan šta znači njegovo pero na strani naroda. Zato se eto opšti dug nas koji ostadosmo i onih koji dolaze povećava obavezom da otmemo od smrti ono što je od njih smrt otela.

Njihova smrt nije neka slučajna ratna smrt. Htijući da pokosi borbene jugoslovenske narode neprijatelj je htio da pokosi i borbenu jugosloven= sku književnost. Kađ pređemo očima ove ploče; mi ćemo na njima vidjeti zapisane Srbe, Hrvate, Slovence, Crnogorce i Makedonce, književnike svih naših naroda. Ti ljudi voljeli su cijelu Jugoslaviju i, gdie god su pali, pali su za cijelu Jugoslaviju. Naša književnost je, dakle, i na taj način pokazala da je ono što nam je povodom našeg Prvog kongresa rekao O bratstvu i jedinstvu drug Tito za.,sta palo na pravo ft!o, na pouzdan rasadnik novog jugoslovenskog patriotizma,

Sutra sviće Prvi maj, dan kada čitava naša zemlja pušta maha svojoj radosti i svake godine pokazuje sve veću svoju snagu. Ta radost i sna=ga domovine bili su nekad i san naših palih drugova. Ali to nije san Koji, jednom ostvaren, ne živi više. Duša našeg novog čovjeka i našeg novog poretka i jest u tome da, ostvarujući jedne, mašta nove snove. Uvodeći, na ovaj način, u svoj dom uspomene palih svojih drugova mi im možemo reći da ćemo Tim putem i dalje ići, na sreću i procvat domovine. I to neka bude pravo naše oduženje njihovoj uspomeni!

Na kraju svečanosti pretsednik Saveza književnika Jugoslavije Ivo An= drić otkrio je spomen-ploče na kojima su ispisana imena dvadesetšest, književnika palih u borbi za slobodu ; i srećnu budućnost svojih naroda.

Prilog: umetnika proslavi Prvog maja

u Beogradu ]

U prvomajškoj proslavi stvaralač-

· kih poboda maših radnih ljudi, gra-

ditelja socijalizma, Književnici i u= mefnici Beograda manifestovali su svoju radost, zajedno ' sa ostalim trudbenicima naše zomlje, i dali svoj prilog velikoj svečanosti oslobođenog rada i oslobođene kulture.

Jedna grupa pisaca održala je u fabrici »Oktobarska slobodđa« Književno Veče, posvećeno junačkim naporima naše radničke klase, Uoči Prvog maja na gradilištima Novog Beograda, dve grupe književnika došle su omlađinskim brigadama. Pesnici i pripovedači čitali su svoje radove, razgovarali s graditeljima i slušali njihove pesme, koje stvara u zanosu rada mašta ove naše mladosti.

Prvog maja ujutro 180.000 ljudi gorde jedinice naše Armije, radnici

Beograda, delegati radnih kolektiva

cele zemlje, seljaci — borci za veći prinos, preistavnici nacionalnih manjina — Ttalijani, Mađari, Rumuni, 'Slovaci, Bugari, — zatim omladinci — graditelji Novog Beograda, autoputa »Dratstvo — jedinstvo«, učenici, srednjoškolci, studenti, pioniri, brigade · Narodnog fronta, prosvetni kulturni radnici poziravili su maršala Tita noseći na svojim fransparentima ispisane pobedničke brojke i nove zavete

Na trgovima istaknuti su bili por- , treti rukovodilaca države i Partliie/f

rad naših slikara, Tilmski snimatelji prenosili su na traku odlučan marš boraca za Petoletku.

A uveče, po raznim krajevima grada, po bulevarima i trgovima: nastupili su orkesti, horovi, umetničke grupe. Ogroman hor od 700 pevača iz devet beogradskih kulturno umetničkih društava, uz orkestar Komande grada, pod upravom Oskara Danona, priredio je koncert na stepenicama

Narodne skupštine. Hiljade ljudi slušalo je masovne pesme o Prvom maju i Petoletci — dela naših kompozi-

tora i pesnika. Desetine hiljađa ljudi j sakupilo se na Trgu Republike na _a kome je Narodno pozorište prikazalo . balet Stevana Hristića »Ohridsku le- e, gendu« · “

I pod snopovima bengalske vatre igrana su po svim ulicama i trgovima naša kola, pevane pesme otadžbini slobodnih ljudi. Sa narođom su bili umetnici i pisci, poneli u svojim srcima sadržaji i ritam rađosti tog dana, da ga narodu vrate u svojim delima.

_ Omladinka —