Književne novine

i ari a |

ŠUMA, be

1 s

7 _ Pokretanje omladinskog Kknjiževnop ____Časopisa »Zora«, koji je početkom ove | godine počeo da izlazi u Sarajevu,

jstovremeno kad i novi sarajevski

____književni časopis »Brazda«, pretstavlja,

_ vidan doprinos razvoju kulturnog žiVvota. Bosne i Hercegovine i svedoči o | Bve Življoj aktivnosti naših. mladib pisaca — početnika. o - U prva dva broja časopisa »Zora« |O objavljeni su radovi nekolicine mlaMO pesnika i pripovedača iz Bosne i __ Hercegovine, kandidata republičkoz

ıidruženja književnika, koji su i rani-

je povremeno sarađivali u »Mlado-

_ Časopis okuplja i književne početnike _ koji, do sada nisu objavljivali svoje | radove, a istakli su se svojim knji| Ževnim pokušajima na sastancima _ Omladinskog, | kultumo - umetničkog __ društva u Sarajevu, kao i univerzitet · skih, srednjoškolskih i drugih knjiže| Vvnih sekcija u Bošni i Hercegovini. Većina objavljenih radova, pripove___daka i pesama, odlikuju se bodrim omladinskim duhom, odgovornim i _ pravilnim prilaženjem savremenoj te_ matici, Nekoliko pesama pokazuju i dosta književnog iskustva i svedo| _ če o postepenom književnom sazre| vanju pojedinih početnika. P'eljtonska || rubrika časopisa »Zora« još je neraK; zvijena. Trebalo bi svakako donositi “više kraćih ili dužih osvrta na kulturne i društvene pojave u Bosni i Hercegovini, i što šire obuhvatiti omladinsku problematiku. · Mada se časopis već od početka dosta _ „brižljivo uređuje, neki radovi, u prvom broju naročito, odaju nedostatak Psamokriticnosti kod pisaca i nedvojj Mra budnost redakcije, To ie slučaj s pripovetkom »Odred Gojka SuvVače« od Riste Trifkovića, jednog od nekolicine, mladih pisaca iz Bosne i Het-

+ O Kaya

o M a, fe M OM.CNORAVUr ar Tira 0400, 4 1, 2 O O i SO Me NO ML JM,

_ sti i drugim listovima i časopisima..

% Ta: OM."

1BiBE OI {ISTGVE. JEDAN OMLADINSKI ČASOPIS

cegovine koji su već u izvesnoj meri prerasli stupanj početništva i daju prve zrelije radove. U ovoj pripoveci vidljivo su izraženi elementi naturalizma, kao književnog metoda i kao odnosa pisca prema stvarnosti. Nastojeći da u opisu i dijalogu, osvetli samo ono što je primitivno i nagonsko u čoveku, tragajući po svaku ce-

nu za nekim biologističkim tumače- ·

njem postupka ljudi, Rista Trifković daje u SvOjoj pripoveci lažnu i istošaval iskrivljenu sliku oslobodilačkog rata.

Taj naturalistički metod u građenju pripovetke, kome još uvek ponekad podležu mladi pisci, u poeziji mladih često ustupa mesto drugom jednom maniru, na drugi način lažnom i neumetničkom, koji je vidljivo izražen u pesmi Branka V. Radičevića »Preko polja«. Našu novu stvarnost, radost i lepotu života i stvaranja u slobodnoj zemlji, Radičević je u ovoj pesmi transponovao u neki idealizovani, pastoralni ambijent, gde se rad čoveka, njegova radost i snaga personifikuju životom i radošću nekog nestvarnog, arhaično — dekorativnog bukoličkog sveta jaganjaca i pastira, ptica, vrbaka, cveća i pčela, u kome se lik naše zemlje i čoveka graditelja novog Žživota jedva može nazreli, a polet izgradnje zemlje kompromituje tim što i pčele kao da učestvuju u njemu.

Ta dva, metodološki oprečna, ali podjednako pogrešna književna manira, israženm u pripoveci Riste Trifkovića i pesmi B, V. Radičevića, za neke naše mlade pisce prestavljaju stranputicu. Na redakcijama omladinskih književnih časopisa dobrim delom leži odgovornost da mladim piscima pomognu da vide pogrešnost tosa puta.

Z. M.

___ŽIVOT UDRUŽENJA KNJIŽEVNIKA —

Priredbs hrvafskihikniiževnika u Da'maciji, Hrvatskom Primor u ı Istri

Članovi Društva MKnjiževnika Hrvatske: Marin Iraničević, Ivo Dončević, Jože Horvat, Jure Kaštelan i Vladimir Popović bili su na desetođnevnom pulu po Dalmaciji, Hrvatskom Primorju i Istri, i održali jcdanaest 'njiževnih priredbi. . Književne priređbe su održali u Splitu, Šibeniku, Za-· dru, Rijeci, Opatiji, Lsabinu i Puli, U Tstri im se pridružio Drago Žerve. Na Rijeci Hrvatski književnici posetili su starog istaknutog književnika Viktora Cara Emina. Priredbe su održavane u pozorišnim dvoranama, publike,

KNJIŽEVNE VECERI U PIRINSKOJ MAKEDONIJI

Na' poziv književnog kružoka »Nikola Jonkov Vapcarov« grupa Knjievnikačlanova i. kandidata Udruženja Kknjiževnika Makedonije posetila je prošlog

meseca Pirinsku Makedoniju. U toku svog

dvadesetodnevnog boravka ova grupa književnika koju su sačinjavali Dimitar Mitrev, Slavko Janevski, Ivan Točko,

Vančo Nikoleski, Gogo Ivanovski i Lazo Karovski, održala je 32 književne večeri po svim gradovima i većim selima Pi+ rinske Makedonije. Na ovim Književnim večerima, kritičar Dimitar Mitrev govorio je o razvoju savremene makedonske književnosti, a ostali književnici čitali svoje rađove.

Svuda gđe su boravili, naši Književnici bili su toplo i srdačno dočekani, a književne večeri propraćene su uvek oduševljenim aplauzima.

Grupa makedonskih RKnjiževnika uče-

ranja postaje prerogativa najužeg kruga vodećih kompozitora i kritičara, i to kritičara koji su odabrani po principu podržavanja svojih šefova, koji stvaraju oko kompozitora zaglupljujuću atmosferu slavopojki; ako nema stvaralačke diskusije; alo se u Savezu kompozitora ukoreni}a teška, učmala atmosfera klasiranja kom· pozitora na prvorazredne i drugorazredne; ako dominantni stil na stvaralačkim savetovanjima u Savezu kompozitora petstavlja učtivo ćutanje ili pobožno veličanje odabranih: ako je rukovodstvo Orgkomiteta otrgnuto od kompozitorske mase onđa se mora priznati da je stanie na muzičkom »Olimpu« postalo očigledno opasno (str. 135). -

_ Drug Žđanov je naročito ukazao na

_ štetne posledice po delatnost kompozitora, koje su proisticale usled otsu-

_ stva stvaralačkih diskusija u Savezu

___Kompozitora i pogrešnog stava prema : kritici i samokritici. »Cim nema stvaralačkih diskusija, čim nema kritike

i i samokritike — znači da nema ni

: napreika. Stvaralačka diskusija i ob- ·

jektivna, nezavisna kritika — to je već postalo aksioma — najvažniji su uslov za stvaralački razvitak. Gde nema kritike i stvaralačkih diskusija, tu presušuju izvori razvitka, tu se Ukorenjuje veštačka atmosfera učmalosti i zastoja, koja je najmanje poona našim kompozitorima« (str. 133). 3 i Drug Ždanov ukazuje na oštru profivrečnost koja postoji između »ultra_ progesivnih« shvatanja s jodne i konzervativne prakse rukovodstva Savoza 'Kompozitora s druge strane. Takva praksa jasno pokazuje da je ta »progresivnost« — lažna, noeistinita, da ne sadrži u sebi ustvari ništa od onoga što je doista napredno. __ Rukovodstvo Saveza kompozitora _ jspisalo je na svojoi zastavi i takve | mnogoobećavajuće apele kao što je | pozivanje na novatorstvo, na odrica– _ nje od zastarelih tradicija, na borbu _ protiv »epigonstva« itd. Ali ta ista lica koja su htela đa se prikažu kao ve. oma radikalna, pa čak i arhirevoluci_narna u oblasti stvaralačke platfor| __me, koja su pretendovala na ulogu rH_ šilaca zastarelih kanona, — ta ista lica, istupajući u svojstvu rukovodilaca "Saveza kompozitora, pokazala su se _ sasvim! konzervativna u svojim metoLi dima rađa i rukovođenja, odajuči popp PV

štu rđavim tradicijama i »epigonstvu« u organizacionim pitanjima i kultiviući najgaostalije metode u oblasti _ rultovođenis životom i delatnošću sVOij ga stvaralačkom udry}žernjua. Nadđuvoenn Po czedippija 6 1obpže novom pravcu 1 sovjetskoj muzici niije še kod ruko* votiiaca Saveza kompoz.iora nipošio ponuianrnla sa nmnaprednirn delima, a io

i _______-__ C _1_—

koje su uvek bile prepune

” đenja

stvovala je i na svečanoj akademiji održanoj 7 aprila u Svetom Vraču, koja je bila posvećena „godišnjici smrti veljkog revolucionarnmog borca Pirinske Makedonije. Jane Sandanskog.

Dvadesetog aprila književnici iz Narodne Repubiike Makedon:je posetili su grad Bansko, rodno. mesto makedonskog pesnika Nikole Jonkova Vapcarova, koga su 1942 godine mučli streljali bugarski Tašisti.

RAD GRUPE MADARSKIH KNJIŽEVNIKA U SUBOTICI

Posle sastanka „mađarskih Književnih, radnika Jugoslavije, koji je održan u novembru prošle godine, u Subotici je osnovana grupa od desetak većinom mladih književnika, koji aktivno vade u duhu odluka novembarskog sastanka,

U toku zimskih i prolečnih meseci članovi ove grupe priredili su književne večeri u Staroj Kanjiži, Senti, Adi, Somboru, U Subotici oni su organizovali dve Večeri, od kojih jednu u Radničkom domu za organizovano radništvo.,

Tnače članovi ove grupe altivno sarađuju u mesečnom časopisu »Hid«, kao i u ostalim publikacijama koje izlaze na mađarskom jeziku u našoj zemlji.

Od članova grupe dvojica su od oslobodosad objavili samostalna dela: Janoš Marković poemu »Buna« i Ištvan Latak zbirku pesama.

. je izazivalo opravdanu sumnju ı pro-

gresivnost' idejnostvaralačkih smernica koje se pomoću tako reakcionarnih metoda pružaju. #8

Organizaciona strana, zaključuje

drug Ždanov, ima veliki značaj. Zbog

toga je, radi stvaranja normalne situacije za razvoj stvaralačkog rada kompozitora, putrebno izvršiti ozbiljno provetravanje u organizacijama kompozitora i muzičara, sveži vetar treba da pročisti vazduh u tim organizacijama. _

Ali organizaciono pitanje, ma koliko bilo važno, ono ipak nije glavno. Osnovno pitanje, podvlači drug Ždanov, jeste pitanje pravca sovjetske muzike. •

Vanredno duboko i jasno osvetljava drug Ždanov pitanje borbe dvaju pravaca u sovjetskoj muzici, borbe Vvcoma oštre, ma da po spoljašnosti prekrivene. Izlaganja druga Ždanova odbacuju nemoćne pokušaje formalista da zamrse to pitanje, da ga zabašure, svedu na sitnice, pojedinačne greške i da samim tim maskiraju formalizam, da ga izbave udarca. Izlaganja druga Ždanova o borbi dvaju pravaca u sovjetskoj muzici imaju o+ groman značaj zbog toga što ukazuju na glavnog protivnika koji koči progresivni razvitak sovjetske muzičke kulture, što postavljaju jasnu perspoektivu njenog porasta, naoružavaju sve sovjetske muzičare jasnim razu-

·mevanjem zadataka koji stoje pred

njima i puteva koji vođe rešavanju tih zadataka. Drug Ždanov daje živu i tačnu de-

finiciju oba pravca:

»Jedan pravac — kaže on — pretstavlja zdravo, progresivno načelo u sovjetskoj muzici, koje se zasniva na priznavanju

ogromne uloge klasičnog nasleđa, a naroČito trađicija ruske muzičke škole, na podudaranju visoke Iđejnosti i sadržajnosti muzike, njene istinitosti i realističnosti, duboke, organske povezanosti s narodom, 8 njegovim muzičkim, vokalnim stvaraniem, na podudaranju 5 visokim profesionalnim maistorstvom. Drugi pravac izražava {ormalizam, koji je strah sovjetskoj umetnosti, ođricanje, pod zastavom tobožnjer novatorstva, od Mlasičnog nasleđa, odricanje od narodnosti muzike, od služenja narodu za ljubav ugađanja odveć individualističkim preživljavanjima male grupe izabranih esteta.

Taj pravac daje umesto prirodne, lepe,

ljudske muzike lažnu, vulgarnu, često pa-

tolešku muziku. Pri tome se ovaj drugi pravac odlikuje fime Što" izbegava frontalne napade i više' voli da svoju revizIonističku delatnost skriva pod maskom tobožnje saglosmosti s osnovnim postavikama socijalističkog, realizma. "Takvi »Kkrijnmečarski meodi ! naravno, nisu novi. Pri

Odgovorni ureunJk;

· Detčeva, u

POVODOM GODIŠNJICE SMRTI MAKEDONSKOG PI. | REVOLUCIONARA

EI Goce Delceva u

ee

makedonskoj književnosti

U Narodnoj Republici Makedoniji svečano je proslavljena ovih dana če[rdeset peta godišnjica smrti velikog makedonskog revolucionara Goce Delčeva. U okviru proslave održan je niz popularnih predavanja o životu i delatnosti Delčeva kao organizatora i ideologa makedonske nacionalnooslobodilačke borbe s kraja devetnaestog i na početku dvadesetog veka. Na dan smrti nacionalnog heroja, 4 maja, u svim gradovima i većim selima Makedonije održane su svečane akađemije, u Skoplju vlada Narodne Republike Makedonije, na svečanoj sednici, pod prefsedništvom Lazara Koliševskog, donela je odluku kojom se određuju nagrade Goce Delčeva za najbolja dela iz oblasti makedonske nacionalne istorije.

U okviru ove proslave Udruženje književnika Makedonije organizovalo je književno veče na kome su čitana dela makedonskih „književnika posvećena Goce Delčevu. Književno veče. koje je održano 3 maja u Skopskam narodnom pozorištu, otvorio je kratkim predavanjem sekretar Udruženja Dimitar Mifrev. U predavanju su istaknute zasluge Delčeva kao doslednog i od!učnog borca protiv Otoman= ske Imperije i protiv oružanih intervenisanja u Makedoniji koja su vršile susedne balkanske zemlje, a naročito proliv naoružanih vrhovi-

stičkih intervencionista sofiskog Kkoburškog dvora, Zato što je Doelčev

verovao u revolucionarne snage, makedonskog naroda i što ih je organizovao u herojskoj os!obodilačkoj borbi, njegovo ime izraslo je u svesti naroda kao živa narodna legenda. On je opevan u narodnoj poeziji. U njoj je izražena duboka ljubav naroda prema svom velikom sinu. Za razliku od nanrodnih pesama ispevanih u čast drugih narodnih boraca, u kojima su borci preftstavljeni jcdino Kroz pojedine njihove podvige, pesnie o Delčevu čine sintezu narodnog shvatonja o revolucionaru-borcu koji vojuje za narodne slobode i prava:

»Izbral se, mi se iznašol mlad Delče, Goce vojvoda, toj pojđe v Makeđonija čumata da ja propadi

od žalna Makedonijs«

»Razvivaj, goro zeloemn, razvivalj, šumili zeleni, raširi senki ladovni

ke mine Delčev vojvoda so negovata družinn...«

Lik Goce Delčeva,. narodnog revolucionarnog vođe privlači pažnju ma=kedonskih književnika. Još pre bslobođenja fema o Delčevu i burnoj Ilindenskoj eposi od 1893 do 1903 bila je jedan od osnovnih motiva u delima Venka Markovskog i Kole Nedeljkov= skog. Dok u tim pesmama, ispevanim u duhu narodne pesme, nema još do-

“voljno izgrađenog ličnog stava pesni-

ka prema vremenu i ličnosti Goce kasnijim đelima posvećenim ovoj temi, koje stvara nove generacije makedonskih književnika, primećuje se novo temaflsko i izražajno prilaženje ovoj tematici. Pogled

'današnjih makedonskih ljudi prema

vremenu i ličnosti palog nacionalnog heroja izražen je u nekim pesmama

mera revizionizma pođ zastavom tobožnje saglasnosti s osnovnim postavkama revidirajućeg učenjia možemo nači dovoljno u istoriji. Utoliko pre je potrebno raskrinkati istinsku suštinu tog drugog pravca ı štetu koju on nanosi razvitku sovjetske muzike«. (Str. 196).

Postavku o „borbi dvaju pravaca u sovjetskoj muzici drug Ždanov konkretizuje, pokazujući kako se ispoljavaju te dve linije sovjetske muzike u rešavanju osnovnih problema muzičkog stvaranja.

Demaskirajućči antinarodnu, reakci. onarnu suštinu Tormalističkog pravca, drug Ždanov se zadržava na njegovom odnosu prema. klasičnom nasleđu. On pokazuje da su se pristalice formalističke škole, doduše, zaklinjale da će nastaviti i razvijati tradicije klasične muzike, ali ustvari njihova dela u korenu nimalo ne liče na muziku klasičara.

»Klasičnu muziku karakterišu istinitost i realizam, veština da se postigne jedinstvo sjajne umetničke forme i duboke sadržine, da se uskladi najveće majstorstvo s jednostavnošću i pristupačnošću. Klasičnoj muzici uopšte, a ruskoj klasičnoj muzici napose, nepoznati su formalizam i grubi naturalizam. Nju ne karakteriše visoka

idejnost, zasnovana na priznavanju izvo=ra klasične muzike u muzičkom stvarala

“ štvu naroda, duboko poštovanje i ljuba

prema narodu, njegovoj muzici i pesmi.

Kakav korak unatrag od pravog puta razvitka muzike čine naši formalisti, kada, podrivajući temelje prave muzike, si\varaju muziku nakaznu, lažnu, prožetu idealističkim preživljavanjima, tuđu širokim masama naroda, usmerenu ne na milione sovjetskih ljudi, već na pojedince ili na desetine odabranih, na »elitu«! Kako to ne liči na Glinku, Čajkovskog, RimskogKorsakova, „Dargomižskog, Musorgskog, koji su osnovu razvitka svoga ' stvaranja gledali u sposobnosti da u svojim delima izraze duh naroda, njegov karakter! 1gnorisanje zahteva naroda, njegovog duha, njegovog stvaranja znači da formalistički pravac u muzici ima izrazit antinarodni karakter« (str. 136—137),

Jedan od dokaza antinarodnog karaktera toga formalističkog pravca je. ste mišljenje koje kruži među jednim delom sovjetskih kompozitora, i to ovakvo: »pa nas, će — vele oni shvatiti kroz 50—100 godina«, ili ovakvo: »ako nas·ne mogu razumeti savremenici, onda će nas razumeti potomci«. akva rezonovanja, kaže drug Ždanov, znače odvajanje od naroda. Ako. pisac, umetnik, književnik, partiski radnik ne računaju na to da ga shvate savremenici. onda za koga on živi i radi? To vodi duševnoj praznini, ćorsokaku.. ;

Drug ŽZdanož potseća kako su še prema zahtevima naroda odnosili klasičari. On pominje »moćnu šačicu« Balakireva, „Musorgskog, Borodina, Rimskog-Korsakova, Ejui i poznavao~

Skoplje: Spomenik Goce Delčeva

Blaža Konevskog, Slavka Janeskog, Gara Jvannvskog i Vanča Mikoleskog, te svoje radove autori su pročitali na Mknjiževnoj večeri održanoj u okviru proslave čefrdesetpetogodižnjice smrti Goce Delčoeva.

BIBLIOGRAFIJA

|OOOSCLL<<U/UL" CCC GMG KČLC—0 "00 TOC

Tidvarđ Kardelj: Patot na nova Jugoslavija. Statii i govori od narodno-osloboditelnata borba 1941—1545. Izdanje »Kulture«, Skoplje, 1940.

Edvarđ MKardelj: Borba za izvršenie Dprvog petogodišnjeg plana. Boris Kidrič: Dosadašnji rezultati borbe za izvršenie p#etorodišnjeg plana. ·Govcri održani u Narodnoj skupštini aprila 1548. Izdanje »Kulturo«, Beograd—>Z.arPeb, 1948. Cena Din. 8.

Bovjetski kalendar 1948. U kalendaru se nalazi veliki broji članaka, kraćih proznih odlomaka, stihova i ilustracija, koji KOVOre o sovjetskoj zemlji i navodima Sovictskog Saveza, o izgradnji prve zemlje socijalizma, njenim herojima i rukovodiocima, njenoj istoriji i kulturi. Izdanje Društva za kulturnu saradnju Jugoslavije sa SSSR, Beograd, 1948.

Novak Simić: Brkići iz' Bara. Povest o jednoj porodici iz narođa, u vremenu između dva rafa, kada su narod u Bosni bezobzirno iskorišćavali domaći eksploatatori. Knjiga je prvi put štampana 19938 pod naslovom »Voćnjak«. Izđanje »Prosviete, Zagreb, 1948. Cena Din. 67.—

Maksim Gorki: Dela. Knjiga peta (»Pesma o Vesniku bure«, »Čovek« tri drame: »Malograđanin«, »Na dnu« i »Na letovanju«). Prevodi M. Đokovića i Bisenije Lukić, Izdanje »Kulture«, Beograd—Zagreb, 1947. Cena Din. 40.—

Anatol Prans: Savremena istoriia. Četiri:

romana velikog francuskog realiste: »Pod brestovima«, »Lutka ođ pruća, Mersten s ametistom« i »Gospodin Beržere u Parizu. Preveo Vladimir Rosić. Biblioteka »Svetski Klasici«, izdanje »Prosvete«, Beograd, 1948. Cena Din. 71 (prva Knjiga) i Din, 75 (druga knjiga).

Džek London: Dolina mjeseca. Roman, Preveo s engleskog G. Zlatković. Izdanje »Prosvjete«, Zagreb, 1947. Cena Din. 123.—

V. H. Bujnickij: 812 dana na santama Sjevernog ledenog „oceana, Dnevnik o transarktičkoj ekspediciji sovjetskog leđolomca »G. Sledov«. Izđanje »Prosvjete4, Zagreb, 1947. Cena Din. 90.—

Žil Vern: Put u sređište zemlje. Roman. »Omladinska biblioteka«, izdanje »Prosvete«, Beograd, 1948. Cena Din. 49.—

ca muzike Stasova, njihovog pristalicu, koji su istupali šezdesetih godina XIX stoleća. Oni su vatreno branili ideju narodne, demokraiske muzike i u svojim delima dali izvanredne obrasce takve muzike. Drug Ždanov navodi reči Glinke, koje se odnose na povezanost narođa i umetnika: »Muziku stvara narod, a mi, umetnici, samo je aranžiramo«. Korifeji muzičke umetnosti nisu se libili nikakvog žanra, samo ako je to doprinosilo da muzička umetnost uđe u široke narodne mase. Musorgski je komponovao »gopak«, Glinka je iskoristio ples »komarinski« za jedno od svojih najboljih dela. A kompozitori formalisti libe se čak i takvih žanra kao što je opera, smatraju operu draugorazred-= nim delom, suprotstavljajući joj instrumentalno-simfonisku „muziku, a da i ne govorimo o vokalnoj, horskoj i koncertnoj muzici koja je tretirana kao niža vrsta muzike. Mora se priznati, kaže drug Ždanov, da su spahija Glinka, činovnik Sjerov i plemić Stasov bili demokratskiji od tih kompozitora. a

Samozaklinjanje da ste svi vi za narodnu muziku, nije dovoljno — kaže drug Ždanov, obraćajući se kompozitorima. — Ako ste za narodnu muziku, onđa zbog. čega je u vašim muzičkim proizvodima iskorišćeno tako malo narodnih melodija? Između instrumentalne simfoniske muzike i muzike narodne postoji raskorak, koji se ogleda u potcenjivanju narodne muzike od strane . kompozitora-simTfoničara. Razvoj muzike, ukazuje drug Ždanov, treba da se odvija na temelju uzajamnog dejstvovanja, na temelju obogaćivanja »naučne«, to jest profesionalne muzike, muzikom narodnom. Kađa se zapostavlja tako divan izvor stvaranja kao što su narodna pesma i narodna melodija, onđa postoji opasnost odvajanja kompozitora dd naroda, Takvo ođudđaranje ne može se trpeti u sovjetskoj muzici.

Odvajanje od svoga naroda i od narodnog muzičkog stvaranja poduda. ra se kod kompozitora-formalista sa servilnošću pred dekadentnom muzičkom kulturom buržoaskog Zapada.

Drug Žđanov demaskira tu crtu formalističkog pravca u sovjetskoj muzici, crtu koja je tuđa sovjetskoj umotnosti, pokazujući da njeni koreni leže u ostacima kapitalizma koji su se očuvali u svesti nekih pretstavnika sovjetske inteligemcije. %

Drug Ždanov analizira pitanje odnosa sovjetske muzike prema stranoj

|

if; Oi , 7

SO a OR OG in JONG OLOVO IO O O PRI i OL O >i. Odac WII _. | | : Hi O J | = Kr —==+__ KNJIŽEVNE NOVINE, ar aaa 1 M |. JM,

|.

Š VRSTI IZ NAŠR ZEMLJE

Izložbu gradjevinarstva Narodne

Republike Srbije obišlo za nedelju dana deset hiljada poselilaca

Na svakom zrađilištu, rudniku, fabrici, školi, ustanovi, na njivama i po šumama naše zemlje zavetuju &e ljudi: ispunićemo Petoletku, bićemo bogatiji, snažniji, lepši, naš život Mkulturniji, I ljudi rastu, uče, pa ipak često mnogi ne mogu da sagledaju šta smo sve učinili i šta ćemo još učiti u našoj Petoletki.

Izložba građevinarstva Narodne Republike Srbije, koja je ovih dana otvorena u Beogradu, pokazala nam je, iako nepotpuno, šta smo od oslobođenja sagradili ili šta gradimo u Srbiji.

U dugačkom prolazu Akademije nauka izložba. počinje slikama koje govore kakav je bio Beograd u danima oslobođenja: ruševine, zgarišta. I odmah uz te slike — snimci koji pokazuju iste one objekte danas: Novi univerzitet, Prezidijum, zgrađe u ulici Pavla Papa...

Dva radnika stoje pred maketama naših novih ogromnih, gotovih ili u izgradnji industriskih preduzeća. Došli su sa jednog od sektora bitke za Plan, svojim su rukama podizali deo ovoga što sada vide na izložbi, a ipak stoje zadivljeni nad svojim sopstvenim delom: i

— Kud li preko noći izrastoše kva čuda? —

— Sve je fo, brate, naša Petoletkaž., Velika slika maršala Tita radnicima, izrađena na staklu, vlači njihovu pažnju, pa kao da su tek u fom trenutku sagledali svu nažu zemlju u svoj širini, koju oni 8 Titom dižu kroz Petoletku, osmehnuli su se gordo.

ta-

među pri~

u švakom

kapcima, prostrana veranda, park i klupe oko zgrade: to je maketa nove škole »Partizanke« u selu DivošPlanina. jedna od mnogih škola koje su podignute u našoj zemlji tamo gde ih dosad bilo nije.

Zatim radnička naselja u Kragu- . jevcu, Kraljevu, na Kanarevom Brdu, u Smeđeevskoj Palanci, Užicu, 8sa višespratnim i jednospratnim zgrađama; porodilišta, domovi kulture, bolnice, na zelenim tratinama, sve okrenuto suncu, okruženo drvećem; dečji dom u Peći sa bazenom usred parka... Između maketa i grafikona — slike najboljih trudbenika, novih junaka i pobednika. | U

TI naša nova poljoprivredna naselja nose pečat novog, kulturnijeg života našeg sela: živinarnici, vešele okućnice, inkubatori, silosi, škole, domovi kulture, I stara sela dobijaju novi vid. U Srbiji je obnovljeno 24.859 se=oskih stambenih zgrada.

Makete hidrocentrala i kaloričnih centrala privlače naročito pažnju: iz njih neće teći samo struja svetlosti nego i snaga koja će pokretati mašine naših fabrika. Pomoći će ona radničkim „mišicama da savladaju materiju i da postanu njeni gospodari.

Nove stručne škole u raznim krajevima Srbije, nove gimnazije u Leskovcu, Prijepolju na Ubu — povećaće broj neimara— nalaca SVO posla.

Izložba građevinarstva Narodne Republike Srbije razgara optimizam i veru u Sopslkvene snage, razgara ljubav prema nosiocima našeg napretka, prema našoj zemlji — i nije nikakvo čudo da je ovu izložbu za medelju dana posetilo preko 10.000.

Kosi crveni krov s dva visoka dimnjaka, lepa zgrada sa zelenim ljudi. aa: a Stunžtina Multeenomn saveza Remuna < u WeŠSć48 ~

Kulturni savez Rumuna održao je ncdavno svoju plenau skupštinu u Vršcu. U referatu koji je pročitao sekretar Saveza Aurel 'rrilu izneseni su rezultati u toku tromesečnog rađa: pomoć prosvetnim vlastima u akciji na opismenjavanju, · štampanje udžbenika za osnovnu školu, turneja umetničkog ansambla Centralnog odbora po rumunskim selima. Skupština je oduševljeno pozdravila i prihvatila predlog za uključenje unskih kulturnih društava i Savez WKalturnih društava AUutonomne Pokrajine Vojvodine i izradila plan rada za naređno tromesečje. istoga dana priređen je i festival na kome su učestvovali horovi,"orkestri i folklorne grupe iz rumunskih sela. Izveđena je i jednočinka M. Avrameska, koja je, poređ početničkih slabosti autora, otkrila i njegovo nepravilno shvatanje narodnooslobodilačkog pokreta kodđ rumunske nacionalne manjine. :

% U Leskovcu je osnovan muzej sa arheološko-istoriskim, prirodoslovnim i etno| grafskim odeljenjem. U muzeju, koji je Otvoren 2 maja, prikupljeno je više predmeta od istoriske vrednosti, zatim izvestan broj originalnih slikarskih radova, kao + kopije Krstićevih slika starog T.eskovca. Muzej je smešten u obnovljenoj kući poginulog prvoborca Bore Dimitrijevića.

% Sto trideset 1 šest knjižnica ima sađa u Kolašinskom srezu. Sekcija narodnih knjižnica i čitaonica u Kolašinskom srezu postigla je dobre rezultate u toku ove gođine, U srezu sađa ima 136 knližnica, i to 47 školskih, 45 seoskih i 44 pionirske. U toku tri nova meseca ove godine nabavljeno je

5.000 knjiga.

muzici, dajući pritom đuboko dijalek-

tičko rešenje problema nacionalnog i

internacionalnog u umetnosti. i

»Ako se prouči istorija naše ruske, a zatim sovjetske muzike ' — kaže drug Ždđanov — onda će se đoći do zaključka đa ja ona izrasla, razvila se 1 postala moćna snaga baš zbog toga što joj je pošlo za ru4 kom da stane na svoje sopstvene noge i da nađe svoje sopstvene puteve razvitka, koji su joj omogućili đa otikrije bogatstvo unutrašnjeg sveta našeg narođa. Dud4 boko greše oni koji smatraju đa procvat nacionalne muzike, kako ruske tako i} mu-– zike sovjetskih narođa koji sačinjavaju Sovjetski Savez, znači nekakvo smanjivanje internacionalizma u umetnosti. Inter« nacionalizam u umetnosti rađa se ne ma bazi opađanja 1 osiromašenja „nacionalne umetnosti. Naprotiv, internacionalizam se rađa tamo gde cveta nacionalna umetnost. Zaboraviti tu istinu — znači izgubiti rukovođeću liniju, izgubiti svoj lik, postati inokosni kosmopolita. Oceniti bogatstvo muzike đrugih narođa može samo onaj narod koji ima svoju visoko razvijenu muzičku kulturu. Ne može se biti internacionalista u muzici, kao ni u svemu ostalom, ako se nije istinski patriota svoje otadžbine. Ako u osnovi internacionalizma leži poštovanje prema drugim narođima, onda se ne može biti internacionalista sve dotle dok se ne poštuje i ne voli svoj sopstveni narod.

O tome govo: miernacionalizan id. užasi poštovanje stvaranja drugih marođ & Be, prema tome, kod mas ma temelju obogaćivanja i razvijanja nacionalne muzičke umetnosti, na bazi takvog njenog procvata da ima šta da pruži drugim narođima, a ne na bazi osiromašavanja macionalne umetnos sti, slepog podražavanja fuđim obrascima i zbrisavanja osobenosti macionalnog karaktera u muzici. Sve Ovo ne treba maboravljati kađa se govori a odmosu sovjetske

va prema stranoj muzici« (str. 139—

Odvajanje kompozitora - formalista od principa klasičnog nasleđa ispoljava se i u poftcenjivanju uloge Dprogramske muzike. Ruska klasična muzika, veli drug Ždanov, bila je obično programska. Sada je programske mu. zike skoro nestalo. Sadržaj objavljenog muzičkog dela objašnjava se posle njegove pojave. Stvorena je nova profesija — tumača muzičkih dela iz redova prijatelja-kritičara, koji se trude da nagađanjem dešifriraju sadržaj već objavljenih muzičkih dela, čiji mutni smisao nije jasan ni samim njihovim autorima. Predavanje programske ·'muzike zaboravu jeste tako| odvajanje od progresivnih tradici-

„ Ja. NOM fe y (Kraj u sledećem broju)

Jovan Fopović, meograd, Mrancuska, broj 1 — Štam parija »Borba«, Beograd, Đetanska bh,

PRETPLATA NA

% U toku prošle godine u Leskovcu Je prikazano 112 {ilmova, koje je gledalo 955.000 lica. Majposećeniji film u 1947 bio je »Kameni cvet« (12.005 gledalaca), a u ovoj godini naš umetnički film »Živjeće ovaj narod« „Gradsko narodno pozorište priredilo je za poslednja tri meseca 55

·pretstava koje je gledalo 18.338 lica.

PISMO IZ ALBANIJE

Osvrt na albansku književnost posle oslobođenja

Posle oslobođenja, u Albaniji neprekidno se ulažu najveći napori koji se nadovezuju na takav rad iz vremena OSslo= bodilačkog rata, da se stvore mogućnosti za pravilan „razvitak „albanske književnosti. U listovima i revijama objavljuju . se pesme, pripovetke, dnevnici iz rata, a istovremeno, · pojačava se aktivnost, naročito s prevodima iz sovjetske i jugoslovenske Književnosti. .

Napredni književnici za vreme režima Ahmeta Zogua bili su okupljeni oko revije »Novi svet« koja je počela da izlazi 1935 U tom periođu istakao se svojom ljubavlju prema slobodi, svojim - revolucionarnim stremljenjima izvestan broj pisaca od kojih treba istaći Midjenija, kao i niz književnika sa još, jasnijim iđeološkim perspektivima, ali koji u to vreme još nisu bili dovoljno poznati: Veli Stafa, Aleks Ćaći, Misto T'reska, Dimiter Šuterići i drugi.

Gođinu dana posle oslobođenja OsnOVa-– no je prviput u istoriji Albanije Udruženje književnika.

Danas, albanski Kmnjiževnici, okupljeni ua svojoj organizaciji i uz punu podršku narodnih. vlasti, razvijaju napredne tradicije i jzgrađuju dalje mlađu albansku književnost. Književna delatnost zasad je, istina, još uvek ograničena samo na pripovetku, pesme i na kratke pozorišne komade. Međufim, očekuje se da će se uskoro mlađi književnici baciti i na slo ženiju vrstu Književnosti, na roman 1 dramu. ? .

Albanska Književnost nema trađicija pogledu romana i drame. To Je OBRA uticalo Bto dđosađ u albanskoj literaturi nisu mogii da buđu obrađeni veliki dramatični događaji poslednjih gođina: ru=šenje starog sveta i rađanja nOVOg„ Albanskoj književnosti još uvek medđosta= je zdrava objektivna kritika. E 647 BH 8 i TO neđostataka, godine

a je vrlo enzivn. REGRCBSH vna po književnoj

Početkom ove gođine, Udruženje Knjiševnika nastavilo Je da izdaje a Boa pis »Literatura jone«, sa ciljem da se bori brotiv svih reakcjionarnih strujanja koja PEJOd katkađ javljaju u albanskoj lite=

Poređ Književnika koji su po svojim radovima bili poznati još pre Teta 0r5u stekli ime u toku rata, kao Shevket Musarai (za vreme rata štampao jlegalno tri svoje knjižice), Aleks Ćaći, Tratmir Gjata, Kol Jakova, Zihni Sako, istakli su se po» sle oslobođenja mnogi mladi književnici, među kojima Jakov Xowe, Llazar Sillai, Selman Vaqari, Anđon Mara, Luan Qafezezi, Ziz Zikuli, Vehbi Skenđeri, Dajlan Shapllo, Ali Abdihodža, Drago đSiliai, Mark Gurakua i drugi.

Izdavačka delatnost u 1947 bila Je ograničena u prvom. ređu iz tehničkih razlos ga, ali ipak objavljen je priličan broj dela od neospormnog značaja, Neospomo su E O O dve poeme.

oema »Postoji li tvrđava koju me. osvojiti komunisti?=< ođ Lazara Sal Bi 'denta književnosti. U ovoj poemi pesnik obrađuje događaje ođ 29 aprila 1943, kada ja general-lajtnant Koci Xoxe, sa 27 dru'gova, iskopao kanal ispod tiranskih zatvora i, „zajeđno sa svojim drugovima, pobegao, da bi se priključio partizanima.

Poema »Musahija« od, Aleksa „Čaći, imBpirisana velikim rezultatima agrarne reforme koja je sprovedena u Albaniji, Pesnik opisuje bezemljaše sa polja Musachie kako postaju gospođari svoje zemlje i počinju rad, ujeđinjeni u seljačkoj zađruzi.

U toku 1947 objavljeno je još nekoliko dela. Nagrađe za najbolje prozne rađove dobili su Zihni Sako i Ali Adbihodža, a za poeziju: Shevket Musarai (satirična poema SUM: del Balli Kombetar« na„pisana 1 prerađena i proširen Aleks Čaći i Ziz Zikuli. E pa O

A. O.

UREDNICI: | Jovan Popović i Milan Dedinac

_ »R&NJIŽZEVNE NOVINE«

Za našu zemlju na 3 meseca'35 dinara,

na 6 meseci 70 dinara i na godinu đana 140 dinara. |

Za inostranstvo: na 3 meseca 50 dinara,

na G meseci 100 dinara I na godinu dana 200 dinara.

Broj čekovnog računa 1-5060049 Poštanski fah 617.

CW E

f

prevodilačta