Književne novine

a

. jednom pogledu: u slabosti

· BTRANA 2

(Nastavak sa prve strane)

Venskih naroda, koji je jedino stvarno mogao zajamčiti Slovencima norma=lan razvoj i napredak, Prema tome, Bam društveni i politički razvoj gonio je Slovence u naručje buržoasko de= mokratske revolucije, To se maročito jasno pokazalo prilikom pariskog buržoaskog prevrata 1830 godine, koji je

vrlo jako uticao na političke prilike ·

kod Slovenaca. Ovaj prevrat izazvao je čitav niz seljačkih nemira i snažno oživeo wolitičku aktivnost po gradovima. Sve ta dokazuje nam da su postojale socijalne snage koje su mogle postati nosilac revolucionarno-demokratskog pokreta, na koji 8e morala osloniti naša borba za nacionalno or1ebođenie i u'odjni nje Pa ipak to se nije desilo. Slovenački narod je b'o zaostao, naročito u kapitalističkog elemenin u gradovima i u prevazi konzervativnog, cehovskog gra=đanstva, koje je sprečavalo unutrašnje gjedinjavanje slovenačkog nacionalnog · pokreta i otvaralo front za prodiranje raznih tuđih, nedemokratskih reakcionarnih uticaja u tej bokret, Na slovenačkoj teritoriji nije bilo velike industrije, a i ukoliko je bilo, ona nije bila koncentrisana u mnekoliko glavnih tačaka, već je bila rasturena | po sloyenačkim pokrajinama, Tako se nije ni razvio ekonomski centar, koji bi istovrer eno postao i središte poli· tičke borbe. Pod takvim uslovima, razumoe se, u nnjvećem broju slučajeva odlučuju lokalni uticaji i faktori, što je bilo opasno naročito u Slovenač· koj, gde je feudalna rascepkanost teritorije bila čak i za austriske prilike „vrlo velika. Na toj osnovi razvijale su se kao suprofnost Prešernu dve iđeologije, ko_ je su proisticale iz istog izvora; iz zao= stalosti slovenačkog naroda. To su bili Blaivajsov konzervahtivizam i ilirizam. Blajva!'sov „konzervativizam pret·istavljalo je najdesnije krilo u slovenačkom nacionalnom pokretu, Ranije smo već govorili o sovijalnoj sadržini tog pravca, Niegovi ideolozi bili su Inuka Jeran i dr Janez Blnjvajs, ali ie i među njima svakako postojala razlika. Prvi je bio zadrti katolički „mračnjak, a drugi konzervativni pri-

” stalica Pbrosvećenosti, ali u odnosu na

demokratske tenđencije obojica su bili na istim pozicijama. Suština te politike ju bila: komppomis sa apsolutizmom, postupna Jepalna borba za pojedina nacionalna prava. Sve što je bile na koj! način imalg veze sa revo-

lucionarmo demokratskim pravcem či-'

nilo se Jeran—Hlajvajsovoj politici opasnim, jer je podrivalo sistem za koji je ta politika bila vezana. Iz tog razloga ova skupina postala je u pravom smislu reči vladinom strankom, koja je za svoju pomoć režimu pokušavala da s vremena na vreme dobije koju mrvicu.

Nije Filo slučajno što je ta skupina bila najjača u Kranjskoj, dok je u Štajerskoj i Koruškoj preovlađavao ilirizam. Kranjska je bila čisto slovenačka pokrajina i blagođareći tome ona je kao feuđalna krunovina mogla do izvesne mere braniti interese zaostalog slovenačkog građanstva i veleposednika. Samim tim bilo je razumljivo što je i geslo »ujedinjenje Slovenije« ostalo za tu skupinu stalno samo maglovit cilj, koji je, istina, ta skupina s vremena na vreme ponavljala, dok je istovremeno bila uverena da se to neće moći ostvariti. U agrarnom pitanju razrešenje feudalnih zemljišnih od. nosa bez otštete, u nacionalnom pitanju legalna borba za pojedina nacionalna prava i vernost Austriji kao odbrani pred velikonemaččkim liberalizmom, inače potpomaga-– nje crkve i borba protiv demokratskih tendencija — to je bio program tog političkog pravca, koji je uspeo da zadobije voćstvo u šlovenačkom nacionalnom pokretu. To je bio program, koji je dobio oblik u geslu: »Sve za veru, za dom i za cara!«

Time se može objasniti i neočekiva=

ona pojava Blajvajsa u voćstvu slove-.

. načkog nacionalnog pokreta „iako je to bio sasvim prosečan čovek, koji nije znao ni da govori dobro slovenački. Caf je o Blajvajsu rekao:

»,.. Dr, Blajvajs je plašljivi glupak — baš kakav treba za seljačke novine... « (Dr, Fran Ilešič: Korespondencija dr J. Muršca, ZSM, VII, str, 27). _ Zato je biskup Slomšek o njemu bio drukčijeg mišljenja:

»... Dobra trava raste samo polako, onde gde ste vi, tu se ne treba bojati revolucija.« (Dr Josip Mal: Istor. slov. na?., str. 777),

Blajvajs je, đakle, na taj način zadobio mesto vođe slovenačkog nacionalnog pokreta, Taj pokret on je znao

| tako usmeriti đa ga istreme od demo-

kratskog krila i da #a uvede u takve vode, gde nije bilo opasnosti za one socijalne slojeve koji su bili vezani za opstanak feudalnog sistema. | ___Taj krug je i prema ilirizmu bio isto tako neprijateljski raspoložen, Blajvajs je govorio o »Luminom jeziku« koji hoće da stvore panslavistički i ilirski ideolozi, a Slomšek je čak zabranjivao sveštenicima da uzimaju učešća u tom pokretu, jer ga je smatrao prevratničkim, Oduševljenog ilirca Majara, Slomšek je čak vrlo odlučno progonio zbog njegove ilirske aktivnosti. To, međutim, konzervativnim vođama nije #metalo da, naročito za

| vreme političke aktivizacije uoči 1848

gođine, pozajme nekoliko fraza i iz panslavističkog i ilirskog rečnika, i da se 1848 gođine, kad je trebalo ugušiti demokratsku revoluciju, nađu na istim pozicijama sa ilircima,

Glavna borba Prešernova kruga bila je usmerena pre svega protiv te skupine, oko koje su se skupljali svi ostaci prosvetiteljstva „jansenista i mračnjaka, jer su oni bili elavna prepreka razmahu narodnog đemokrafskog nacionalnoz pokreta. Borba oko azbuke je mnogo oslabila krajnje desne elemente, od kojih su bili likvidirani samo pojedin: pretstavnici, ali n» i sama struja, Kad su počele 'zlaziti »Novice«, ta struja se podmladila 5 Blajvajsom i konstituisala se kao vođeća stranka

u slovenačkom nacicnalnom pokretu,

dok je međutim demokratski pravac

ponovo bio tisnut u stranu, Zbog douštveno-ekonomske zaosta=

losti kod slovenskih naroda Austrije proces stvaranja nacija još nije bio dovršen. Nacionalne ·ajednice nisu bile postale stabilne, a proces unutrašnje centralizacije bio je tek u začetku, Vliadala je velika feudalna rascepkanost i slovenski narođi u Austriji pretstavljali su pravi mozaik narodnosnih grupa, koje su težile za nacionalnim

„okupljanjem. Na takvom flu mogle su

se rasprostreti panslavističke i ilirske sanjarije, utoliko pre što je nosilac tih ideja bio tanki i konzervalivni gornji socijalni sloj delom iz redova feudalne aristokratije, delom iz redova oportunističkog građanstva, sloj, koji nije imao neposrednog dođira s narodom i koji nije razumevao njegove demokratske i socijalne t žrie. Takve sanjarije pre su bile pežanje pred opasnošću od hegemonije nemačke liberalne buržoazije, nemačkog kapitala, nego što su bile rezultat demokratskog shvatanja o pravu narođa na samo= opredeljenje, I baš zbog toga su se ideolozi panslavizma i ilirizma, kao jedinog remlnog političkog »oslonca« protiv te velikonemačke opasnosti, tako često hvatali feudalno-apsolutističke reakcije, što ih je godine 1848 nnjvećim delom dovelo na pozicije kontrarevolucije. I ma da su idealistički panslavistički ideoglozi još kako izjavljivali da se oslanjaju samo na slovensku Rusiju, oni su se stvarno oslanjali na ruski feudalni apsolutizam, koji bio glavni stub reakcije u Evropi. Panslavizam je na taj način u svom vodećem i konkretnom ocbliku brzo postav elemenat evropske feudalne reakcije,

To svakako ne važi za sve struje kod slovenskih naroda. Iđeju slovenske uzajamnosti različni ideolozi su različno tumačili, Revolacionarno~qemokratsko krilo, koje je isto tako tražilo saveznika profiv agresivnosti nemačke liberalne buržoazije s njenim hegemonističkim tendencijama, tuma– čilo je 'deju pahslavizma kao ideju političkog savezništva slovenskih naroda, ali je pri tome na prvo mesto postavljalo demokratske principe i priznavanje individualnosti pojedinih naroda. Takvo stanovište je zastupao i Prešermm, suprotno od Vraza, Godine 1848 on je pisao Vrazu:

» .., Uostalom želim ne samo panslavizmu, nego isto tako i panilirizmu da što bolje uspe, ali ipak mislim da sve što je izniklo ostane do žetve kako bi gospod (to pan) e sudnjem danu mogao odvnjiti dobro od lošega«.

Iako je Prešernu ideja „slovenske uzajamnosti bila uvek bliska kao brana protiv germanskog pritiska i koju je stalno naglašavao, on se ipak protivio tendencijama da se panslavizam i ilirizam upregnu u kola ruske i uopšte evropske feudalne reakcije, naročito još austriske — kako su objektivno postupali mnogi Ilirci, sve dok Jelačić nije konačno godine 1848 »osvojio« položaj neposrednog spasioca austriske monarhije i feudalne reakcije.

Svakako da ni u tom pitanju mala i nerazvijena demokratska skupina oko Prešerna u slovenačkom nacionalnom pokretu nije mogla sasvim da prodre sa svojim „shvatanjima. Ipak joj je pošlo za rukom da onemogući ilirsku grupu i da jako oslabi reakcionarnu aktivnost Blajvajsove vodeće skupine, što je dovelo do toga da Jelačić 1848 godine ne nađe jače podrško u Slovenačkoj, dok su, naprotiv, pristalice revolucije snažno došli do izražaja.

Ilirizam je u stvari bio hrvatski oblik panslavizma i pwpretstavljao je povezivanje fendencija onog dela hrvatskog plemstva koje je branilo svoje feudalne interese pred mađarskim centralističkkim. pnitiskom, sa začecima nacionalnog pokreta nerazvijene hrvatske buržoazije. Tome podudaranju interesa proliv pr.tiska iz Mađarske treba pripisati to što je vočstvo u hrvatskom ilirskom poltretu već uskoro posle samog početka pripalo feudalnim i konzervativnim buržoaskim elementima tzv. prosvećenosti, koji su bili uglavnom neprijateljski raspoloženi prema demokratskim tendencijama,

'U Slovenačkoj ilirizam nije mogao pustiti» dubljeg: korena zato što je on pre svega odgovarao klasnoj strukturi hrvatskog mnaoionalnog pokreta. Sem toga protiv ilirizma odmah je istupio najđemokratskiji faktor u Slovenačkoj — Prešernov krug.

Ranije smo već rekli da mije bilo slučajno to što je ilirizam bio jak u Štajerskoj i Koruškoj, đok je međutim imao manje oslonca u Kranjskoj. Štajerski i koruški Slovenci bili su pod neposrednijim nacionalnim pritiskom nego što su to bili kranjski Slovenci. Dok se kranjsko malogra đanstvo skrivalo iza kranjiskog feudalnog partikularizma. dotle je to u Štajerskoj i Koruškoj bilo nemoguće. Razvoj kapitalizma je tu pratila oživljena akcija nemačkog nacionalizma, koji je ugrožavao pozicije slovenačkog narođa uopšte i ekonomske interese zaostale sitne slovenačke buržoazije posebice, U takvim uslovima je svakako sudbina svakog građanskog nacionalnog pokreta izgledala sasvim beznadežna, a Kranjska, jedina čisto slovenačka krunovina, nije još imala u sebi dovolino centralizujuće snage, Sitni buržoa, koji

Se nije pouzđavao u revolucionarne

energije svoga naroda i koii nije video snage koje bi mogle te energije usredotočiti, okrenuo se stoga, u svojoj dezorijentiranošti ka simpatičnim iluzijama o veličini ilirskog plemena, koje će svojom ujedinjenom snagom, a oslonjeno na ostale slovenske narode, čuvati slovenački narod od propasti. Tlirizam je dakle na slovenačkom tlu izraz ta ideologija sitne buržoazije i inteligencije. koja se koleba između demokratije i reakcije i koja je još bila čvrsto vezana za feuđalni ideološki svet. Zato niie slučajno što je baš među nižim slovenačkim 8veštenstvom imao svoje najjače pozicije. .

Tlirizam kođ nas nije mogao postati narodnim pokretom. jer je bio manje ili više neprijateliski raspoložen naročito prema težnjama seljačkih masa da se oslobođe sooijalnog tereta. Takav je ilirizam bio u Hrvatskoj, pa isto tako i u Slovenačkoj. U slovenačkim zemljama oslonac ilirizma bio je veći deo malograđanske inteligencije, otrgnute od narodđ-

wi: a 470 90 AI O M 7 | i 18 ri v ,

ri

nih masa. Ali i pored svega toga o> vaj pokret imao je i svoju pozitivnu stranu, jer je znatno proširio nacio= nalnu misao i tako posredno u narddu krčio put ideji slovenačkog nacionalnog ujedinjenja. Ta pozitivna strana utoliko je lakše došla do izraza Što ilirski pokret niie bio, homogen, već je pored izrazito reakcio= narnih elemenata uključivao i pojedine napredne i demokratski raspoložene ljude.

Prešernov krug je vrlo odlučno istupio protiv ilirizma. Taj olpor proisticao je iz celokupne njegove deniokratske usmerenosti, ier onaji koji je 'idao svu svoju politiku na skciji narodnih masa i za kogMa su ideali demokratske slobode.i čovečnosti bili polazna tačka nacionalne borbe, taj se nije mogao oduševljavati idejama koje nisu imale svoj koren u narodu i koje su čak sam narod demobilisa= le, jer su ga hranile lažlivim' iluzijama, Malograđanski oportunizanm gubio se u panslavističkim ilirskim sanjarijama zato što Se DlašiO sVvOjih sopstvenih masa zbog njihovih socijalnih zahteva. Zato je tražio pomoć od ruskog cara i hrvatskih fcudalaca. Demokrat je, međutim, izlazio iz svoga naroda i on je organizovaa i mobilisao njegove snage. Ta aktivistička sadržina Prešemovih nastojanja naročito se jasno vidi u sledećim rečima, koje je pisao Vrazu.,

» „„ Bolje je. zato, prema Homerovim rečima, biti poslednii čabanin, nego čapovedati svim mrivima«,

Prešernova borba za slovenaštvo bila je vrlo oštra. Stanka Vraza naziva naopakim „Katonom. izdajicom slovenačkih narodmih interesa. I u svojim »Mpigramima«. on kaže:

»Čeh, Poljak in Ilir, Rus svoj 'jobraziti | jezik, njih le mogočni ga rod ima pravico bisat', Beli Hrvat, Rus'njak ne Slovak ne, a Slovenci ne tem gre. Slave pesam, lajati, tace lizat'«.

Niko kod nas nije tako iasno shvatio suštinsku nedemokratičnost panslavizma i ilirizma i njegovog proktičnog oportunizma kao Prešem. I otuda proističe oštrina s kojom je istupao protiv tog pokreta. Zato što je onaj koji je želeo da olvo”i svome narodu put u budućnost morao pre svega da u sopstvenim redovima otkloni sve ono što je stvaralo smeinje maksimalnoj mobilizaciji svih pokrefačkih snaga naroda.

Baš zbog toga kod Prešerna demokratski momenat uvek određuje sadržinu njegove privržehosti “deji slovenske uzajamnosti.

'renja tih triju Sšocijalnih i političkih skupina usled slovenačke zaostalosti i usled apsolutističkog {ierora odigravala su se na vrlo ograničenom pođručju,. najviše u okviru književnosti i jezičkih i opštih kulturnih pitanja. Pa i poređ toga ne može biti,

sumnje da je sadržina tih trenja izrazito socijalnog i političkog karaktera, To doba donelo je slovenačkom, narodu nekoliko vrlo važnih uspeha. Reakcija je svim silama omefala bor-

bu za jedinstvo slovenačkog knji ževnog jezika. U Gracu i u CelJovcu su se, na primer, profivili da

štajerski i koruški Slovenci upotrebljavaju kranjske školske knjige, odugovlačili su s rešenjem pitanja azbuke i produživali život dajnčici i metelčici kako bi sprečili da dođe do jedinstvenog pravopisa za Slovence, itd. Još na veće teškoće nailazio je zahtev da se slovenački jezik bar delimično uveđe kao službeni jezik. Takvo postupanje od strane reakcije sasvim je razumljivo. Jezik je bio onaj spoljašnji izraz duhovnog nacionalnog jedinstva, koje se pre ili posle moralo manifestovati i u političkim zahtevima, na frontu otvorenih političkih borbi, koje su slabile apsolutistički sistem, Stavlianie veštačkih pregrada između narečja, snaženje lokalnog elementa — to je bila tal tika koju je reakcija primenjivala protiv slovenačkog „nacionalnog pokreta. U tome joj je bio direktni oslonac nemačko-liberaino građanstvo, koje je, istina, bilo privrženik državnog centralizma, ali protivnik okupljianja raskomađanih narođa u ccelinu. Posredna, pak, rezerva te režim. ske politike bila jie slabost kapitalističkog razvoja kod samih Slovenaca, koja je zadržavala proces ekonomske i političke koncentracije i snažila one konzervativne snage koje su mogle postati oslonac vladine politike.

Godine 1845 počele su izlaziti »Novice«, To je svakako bila vrlo važna pojava u slovenačkom, nacionalnom pokretu. Ma da je »namena, cilj i svrha« novoga lista bila. kako kažu same »Novice«, »... poučavanje i upućivanje seljaka i zanatlija ili radnika da svoje stanje koliko je moguće poboljšaju, a ne da s niilma traže dobit niti đa kranjštinu ili kranjski jezik čiste«, njihova objektivna uloga bila je mnogo šira i preitstavljala je nov korak unapred u političkom raz” voju slovenačkog naroda. One su postale organizaciono sređište vodeće oportunističke i konzervativne grupe u Slovenačkom pokretu. S Prešernovim krugom i njegovom »Čbelicom«, 8 jedne strahe, i sa »Novicama«, 8 druge strane, Ljubljana je postala središte slovenačke političke akcije, u čemu se nesumnjivo ogleda proces đaljeg unutrašnjeg formiranja i učvršćivanja slovenačke nacije.

Slovenački na taj način izašao iz prvobitmih verskih i uskih kulturmih okvira i počeo dobijati sve jasnije političke oblike i sadržinu. Nema sumnje đa je demokratski Prešernov krug u tome odi' 'grao odlučujuću ulogu, E

— RNIIŽEVNE NOVINE ~

· nacionalni pokret je”

ı} «77. io

Adravljicća. ·

M viati ! odrodilo

So torte vinće mam sladko, Ki nam oživlja Žile, Serceć razjasni in oko, Ki vlopi | Vse skerbi, V potertih pčrsih up budi!

||

Konun nur pred veselo Zdravljico, bratje! čmo zapćčt? Dog naso nam deželo , Bog živi vća slovćuski svdi, Brate vse, , Kar mas je Sinmov slovćće matcrc!

V sovražnike 's obliakov Wlodda naj nad'ga reši KFUM, ·Prost, ko je bil očakuvv, Naprej naj bu Nlovencov dom Naj zdrobeć Njih rokć Si Bpome, ki jih še težć!

Bdinost, Bsrćća, sprava K nam naj nazaj se verBejoO, (Otrok, kar ima Slava, VgBi maj si v roke sćžejo, De obiast in z njo Ćast, Ko prćd, spet naša boste lat!

Bog živi vas Wlovćnske , Preldpe , žlahtne rožice Ni take Je mladenke, Ko nase je kevi dckić;j Naj sinov Zarod nov Iz vas bo strah sovražnikov !

Mladenći, zdaj 6e pije Zdravljica vaša, vi naš up, Ljubćani domačije Noben maj vam nc vBmerli Btrupy Kdr zdaj vaMW', Kakor nag, Jo sačrcno branit kliče čas!

Živć naj vsi narodi, Ki hrepenć dočakat dan, Ki, koOder aouce hodi, Pnepir iz avćia bo pregnšim, Ki rojak Prost bo vsak, No vrag, le sused bo mejdk!

Nazddnje še, prijaili , Kozarce za-se vzždigmimo , Mi smo zato se zbratli, Ki dobro v Bercu mislimo ; Dokaj dni Naj živi Vsak, kar nas dobrih je ljadi! —

Pr. Prešetin.

Faksimil »Zdravljice«, objavljen prvi put u »Cbelici« 1848 godine

PREŠERNOVA PROSLAVA U PREKOMURJU

U čitavom Prekomurju vrše se pripreme za proslavu Prešernove medelje,

U Muyjskoj Soboti biće otvorena izložba najbolji, zidnih novina radnih kolektiva, sindikalnih podružnica, školi, pionira i sreskih omladinsrih aktiva iz čitavog Prekomurja. Tokom Prešernove neđelio nastupiće u Mupnskoj Soboti najbolja seoska dramska grupa. Sindikalno kulturno-umetničko druŠštvo »Stefan Kovač« iz Murske Sobote prirediće literapnno-muzičko veče, na kome će učestvovati najbolji rccitatori 1 pevači, a učenici muzičke škole priređiće koncert.

Prešernova neđelja u Prekomurju biće zaključena osmog februara svečanom alka– demijom. Svečane akademije pripremaju i narodno-prosvetni saveti u svim većim selima Prekomurja. U toku ove nedelje ustanove, preduzeća | sindikalne podružnice snabdeće sreske narodne biblioteke

novim kniigama.

PONE CORIAN lav.

Codišnjicm Prešernnove smrti — —

kulturni praznik naroda -

Koliko ie slovenački narođ razumeo i poštovao Prešerna, pokazalo se u punoj meri tek u narodnooslobodilačkoj borbi. Prešervnova pesma pratila je tu borbu od prvih bitaka protiv okupatora do pobede i oslobođenja domovine. l

»Slovenski poročevalec«, ilegalni CIklostirani list. pisao je 29 novembra 1941, povođom godišnjice Prešerno-

vog rođenja:

»Još nikada slovenački narod nije proslavljao „godišnjicu Prešernovog rođenja u tako presudnom vremenu kao ove godine. I još nam nikad besmrina Prešernova pesma nije govorila tako iz srcaekao ove godine«.

Tako je Prešern, u tom vrememu, na svoju pesmu u slobodi prvi put dobio veličanstven odgovor — svi su smeli da je razumeju i razumeli su je. Proslave pDpesnikovih godišnjica postale su pbaznici. I ma. da' su ti praznici — priređivani U partizanskoj

četi, u oslobođenom selu, u koncen-

traciohom logoru — bili često skromnih razmera oni su bili sastavni deo borbe za slobodu. Prešern je govorio iz srca naših ljudi.

Partizanska štampa nikad nije zaboravliala na Prešerna. Listovi, bil teni, z:dne novine, dnevnici, dokumen ti — nije bilo slovenačke štampane stvari koja nije i Prešemovom rečju podiznala duh borbe. U »Slovenskom zbormniku 1949% skoro u svakom prilogu nalazi se citat iz Prešerna ili Cankara. Time je bilo jasno rečeno na kakve se tradicije oslanjala naša borba. Poseban značaj dobile su proslave Prešernovih godišnjica 1944 godine, kada se navršilo sto godina njegove »Zdravljice«, koja je, pored nekih odlomaka iz »Krsta pri Savici«, bi la najpoznatija i u toku narodnooslobodilačke borbe najviše recitovana Prešernova pesma. Prilikom te stogodišnjice goreniska tehnika »Trilot« štampala je jubilarno izdanje »Zdravljice«, koje je jedno od najlepših izdanja slovenačke partizanske štampe. U Slovenačkom Primoriu štampana je tada brošura »Stogodišnjica Prešernove »Zdravliice«. Sedma udarna brigada XXXI divizije koja je nosila časno ime »Prešernova«, izabrala je kao naslov za svoj list reči iz »Krsta pri Savici«: »Največ sveta otrokom sliši Slave« Među v#ivažnije

publikacije ove vrste spada i bro-

šura, koja je izašla sledeće godine ::

pod naslovom »Prešern — Vesnik naše borbe i naše slobode«.

Pred konačno oslobođenje zemlje ı februara 1945, Preisedništvo Sloven. skoga | narodoosvobodilnoga sveta

(SNOS-–a) proglasilo je đan Prešerno-

ve smrti za kulturni praznik slove-

.načkog naroda, Time je Prešernov

genije dobio priznanje i odlikovanje

(il

— postao je konačno svojina Slovo aj

načkog naroda To je došlo dc svog. punog izražaja oslobođenju naše zemlje, kađa su o stvarene Prešernove reči: bomo pot, key; nja sinovi ši prosti. vol'jo vero in postave«, (»tamp ćemo

naći put, gde njeni sinovi slobodno

biraju veru i zakone«).

Godine 1946 preplavile · su Vrbu, vj

Prešernovo rodno selo ogromne mase ljudi. Došle su iz čitave Slovenije i Jugoslavije, da vide priprostu seljačku kuću u kojoj se rodio Prešem i da proslave stogodišnjicu njegovih »Poezija« To je bila manifestacija radnog naroda, njegove liubavi za slo. bodu. o kojoj je s takvim zanosom pevao Prešern. Priredbe, proslave, umetničke izložbe i izložbe uspomena o Prešernu, Prešemov muzej u njegovoji rodnoi kući, novo narodno izdanje »Poezija« ođiuka Ministarstva prosvete o Prešernovim nagradama za umetnost i nauku, narodna izdanja »Prešernove kniižnice« — sve su fo bile manifestacije koje wu naširoko prenele Prešernovu misao među ljuđe i stvorile od Prešernove godišnjice istinski praznik čitavog naroda, o kakvom je povorila odluka SNOS-a ız 1945 godine.

Tako se Prešernov dan ustalio kao praznik, te je sledećih godina usta= novljena Prešernova kulturna nede= lja. nedelja izložbi, priredaba, pro= slava. kad pređ mase istupaju šlovenački kulturni radnici, književnici, u= metnici, kada dobijaju priznanje i nagrađu najbolia kulturna ostvare= nja.

U tom đuhu vroteći će i ovogodišnji

Prešernov praznik — utoliko više značajan. što se slovenački narod za= jedno sa svim narodima Jugoslavije nalazi već u ieku nove borbe — borbe za Socijalizam.

Izdavacka dolatnost „Prešernove knjiznicp”

'·Uskoro će se navršiti sto gođina od kako je među Slovencima pokrenuta akcija za masovno izdavanje knjiga za narod, »Prešernova knjižnica«, koju je 1946 osnovao Slovenski knjižni zavod u Ljubljani, oslonila se na gotovo stogodišnju tradiciju i mnoga korisna iskustva stečena u tome razdoblju u organizovanju masovnog izdavanja knjiga. U organizacionom pogledu »Prešernova knjižnica« prihvatila je sledeći metođ rada:

Svake godine na jesen izlazi izvestan broj knjiga. Prve godine izašle su tri knjige, druge godine četiri, a nedavno, za 1949, pet knjiga, Program tih izdanja objavljuje se godinu dana unapred i od novembra do 1 maja sakupljaju se pretplatnici, »Prešernova knjižnica« uspela je da u toku tri godine organizuje čitavu mrežu lokalnih poverenika, To su učitelji i drugi prosvetni radnici u pojedinim krajevima, među kojima ima i radnika i seljaka, U tome aktivno sarađuju i filijale knjižare Državne založbe Slovenije. Poverenici, odnosno knjižare sakuplaju pretplatnike u pojedinim fabrikama po selima i zadrugama, šireći svuđa interes za knjigu, a pošebno za izdanja »Prešernove knjižnice«. U prvoj godini postigla je najveće uspehe akcija u građovima U drugoj, a naročito u trećoj godini počeo je da se podiže broj pretplatnika u industriskim centrima i na selu, Godine 1946 firaž »Prešernove knjižnice« izmosio je 30.000 kompleta, 1947 godine 35.000, a 1948 popeo se na 60.000. U šsvemn »Prešernova knjižnica« izdala je prve tri godine preko pola miliona knjiga, Zahvaljujući svome programu, organizaciji, a naročito jevtinoći švojih knjiga, »Prešernova knjižnica« stekla je neobično brzo veliki broj pretplatnika među radnim narodom Slovenije,

Cena kompleta od pet knjiga iznosi 65 dinara, Ovo je besummje, najjevtinija kolekcija knjiga na slovenačkom jeziku.

Najznačajnije je svakako moralno i kulturno dejstvo naFlog uspona ove napredne književne edicije, namenjene masama radnog naroda Slovenije. »Prešemova knjižnica« osnovana je u cilju vaspitanja slovenačkog naroda. Njen je zadatak, u prvom ređu, da pruži truđbeniku jevtinu knjigu koja

· će uzdići njegov duhovni nivo i upo-

znati ga sa bitnim poblemima i poja-

ĐOJRBY4% Doktorja -

gar e06e „PneSe?Pi6če

i MOMgo upa! in me bdl, Rlayd im dpu, hirdhm dW), Reheć je prdmno, Mrčćno Mi.

Nazi) si dp im strib šeli

MAP NJU }HJIPNIAVUJIN Natisnil Jožef Blianik.

14049.

Prvo izdanje Prešernovih »Poezija« 1847 godine

UIHXOTBOPERIJI

PAHIA HPFIIMPHA

CO CMOPSHCRATO H HIMENRKATO {IOJWDHHHHMIOBh

agprimty

e. TZCOPIII”».

M Moskne, |) Tumorpamin M, IMccugpA W A, PEME48,

Izdanje Prešernovih stihova ma ruBkom 1901 gođine

vama novog društva i sa socijalistič-“ kom kulturom, Taj cilj »Prešernova knjižnica« postiže izdavanjem poučnih knjiga vrlo popularmog ali ozbilj= nog, naučnog karaktera, štampajući najbolja dela domaćih i stranih pripovedača, u kojima se odražava pro= . blematika savremenog društva, U pr= vom godištu ovaj zadatak ispunjen je na prvom mestu izdavanjem Kalendara koji je, prema staroj tradiciji slovenačkih kalendara sastavljen u formi dobre narodne čitanke, u kojoj se, pored aktuelnih političkih pitanja, nalaze i poučni članci iz područja različitih naučnih grama, naročito član ci iz poljoprivredne prakse, zatim obil= ni priloziiz naše literature. Osim toga izašlo je prvo masovno izdanje jedne od najboljih, možda i najbolje knji» ”· ge Prežihova Voramca »Samorastni= ki«, kao i prva knjiga zbornika »Spomini na partizanska leta« u ređakciji PFerda Godine. U drugom godištu štampan je, pored. Kalendara i druge knjige »Uspomena ma partizanske godine«, roman naprednog đanskog pisca M. Anđersena Neksea . »Sirota Stina«, u dve knjige, Treće godište obuhvatilo je pet knjiga, i to, pored Kalendara (i «ovaj put u ređakciji književnika Ignaca Kopriveca), treću knjigu »Uspomena na partizanške godine«, roman Miška Kranjeca »Os življenja« (»Osovina života«), poznati roman Mihaila Šolohova »Uzorana

ledina« i rašpravu Antoha Poleneca ~

»Kako su postala živa bića«.

"Treba posebno spomenuti dokumen= tami zbormik »Spomini na partizanska leta«, koji je, u ređakciji khnjižev-= nika P. Gođine, đoneo u prve tri knjige čitav niz zapisa o ovim najvećim danima slovenačke istorije, pružajući bogato vrelo za buduće istoričare narodnooslobodilačke borbe Slovena= ca.

Rukovodstvo »Prešemove knjižnice« uputilo je ove godine svojim po" verenicima jednu anketu s pitanjima o odjeku novih knjiga u narodu, Brojni odgovori koji stižu iz svih krajeva Slovenije, gdegođ je doprla »Prešernova knjižnica«, pružaju značajne i zanimljive podatke co željama i inte" resovamju čitalačkih masa radnog narođa. Ova anketa biće svakako od ve= like koristi »Prešernovoj knjižnicić prilikom sastavljanja izdavačkog pla=

na. Značajno je da baš iz radničkih

uskoro po potpunom ~

»tja našli ~

7 .

"

centara i sa sela stižu sugestije da

format knjiga buđe veći, štampa bolja i da se knjige mogu đobiti i u po“ vezu. )

U četvrtom „godištu „»Prešernova knjižnica« proze, koji će obuhvatiti pored, ostalog i jednu od najboljih Cankarevih ovećih pripovedaka »Na klancu«. Pored izbora iz Cankara izaći će četvrta knjiga »Uspomene na partizanske go-

dine« prevod prve knjige »Kako je 1) |

čovek postao div« od Iljina 1 Segala,

i prevod romana Džeka Londona

»Gvozdena peta«,

»Prešernova knjižnica« pretsfnvlja

nesumnjivo značajnu pojavu u kulturnom životu Slovenaca, naročito u pogledu rasturanja napređ-

izdaće izbor Cankareve

značajnu

ne knjige u širokim masama radnog POOOMA

naroda, Ova narodna biblioteka tek , je započela svoj razvitak i pw njom

~

Stoje velike perspektive.