Književne novine

ı m:kadom,

SSRANA 2

POVODOM DVE GODIŠNJICE

" Pre osam godina, 22 juna 1941, hitlerovska ratna mašina navalila je na Sovjetski Savez, da uništi prvu zemlju pobedonosnog socijalizma, da liši napredne snage sveta njihove uzdanice, Napredno čovečanstvo osetilo je da se radi o sudbini čovečanstva, da opstanak Sovjetskog Saveza nije samo pitanje jedne države, neBo pitanje daljeg razvitka čovečanstva ili pak obeznađenja čovečanstva u slučaju pobede fašizma, Sovjetski Savez prihvatio je tešku borbu, 8#ovjetski narodi dali su sve svoje snage dignute na potenciju socijalističkog patriotizma da odbrane socijalističku otadžbinu i socijalistički poredak, da pobede fašističkog agresora i omoguće oslobođenje Da li iko. može poreći tu ogromnu zaslugu Sovjetskog Saveza za pobedu antihitlerovske koalicije nad porobljivačima čovečanstva? Imperijalistički falsifikatori mogu to pokušavati, ali ne mogu fo postići, jer je udeo Sovjetskog Saveza u ratu protiv fašizma jedno od najsvetlijih poglavlja u istoriji čovečanstva.

Naši narodi najmanje zaboravlja=ju i najmanje mogu zaboraviti šta je značilo požrtvovano zalaganje Sovjetskog Saveza u ratu protiv fašizma, Oni to najmanje mogu zaboraviti, jer je dan nemačkog napada na Sovje! ski Savez bio dan kada je KPJ pozvala sve patriotske snage Jugoslavije na oružani ustanak protiv fašističkih okupatora, na oružani ustanak koji je već ranije bio dobro pripremljen, za koji ie postojalo i sposobno rukovodstvo i snage i uzdđanja. Može li se poreći, izbrisati ili izopačiti činjenica da 6u borbi sovjetskih naroda pritekli kao saborci narođi Jugoslavije, da je upravo u Jugoslaviji Komunistička partija uspela da razgori svenarodni ustanak, da watvori oslobodilačku vojsku koja je bila značajan faktor u zajedničkoj borbi protiv fašizma, i da izvrši revoluciju u kojoj je nikla narodna vlast i nova, socijalistička država?

Ne, ne može se ta činjenica ni poreči, ni izbrisati, ni izopačiti, iako strašno je ali istina — već godinu dana na tone rađi jeđan čudovišoam propagandno-ucenjivačko-prisiljivački aparat u zemljama socijalističkog tabora. Gođinu đana je prošlo od rezolucije Informbiroa, koja će ostati u iskoriji 8amo kao jedna sramna greška u međunarodnom radničkom pokretu, Sramna ne zato Što je greška, nego što je 6vesno učinj»na i švesno nastavljana uprkos teoriji, praksi i duhu socijalizma, uprkoš proleterskom moralu, uprkos osnovnim načelima međunarodnih odnosa i obične čovečnosti. Greh Jugoslavije je što je smatrala i što astaje pri tome da među socijalističkim zemljama treba da važi ravnopravnost, uzajamno poštovanje i dobrovoljnost u zajedničkim odlukama, i da zem=lja koja je izvršila revoluciju ima pravo i dužnost da izgradi socijalističku privredu, a ne da bude ili ostane privesak drugih privreda. Da bi se slomila Jugoslavija u njenom potpuno pravilnom stavu, za ovu godinu dana nema te laži, nema te pakosti, nema fe ideološke i praktično-političke mere koja nije učinjena prema Jugoslaviji, da bi se »dokazalo« da je njeno rukovodstvo izdajničko, trockističko, da je zemlju odvelo u tabor i nperijalista, Čitav taj sistem laži, ucena, pretnji, diskriminacija i širenja veštačkih predrasuda nije originalan. Ne može biti originalan sistem laži, ucena, pretnji, diskriminacija i širenja veštačkih predrasuda „protiv jedne socijalističke vemlje — elementi se moraju i mogu uzeti Jedino iz ranijih arsenala. »Originalno« je jedino to da se principi socijalizma gaze u ime socijalizma, da se uvođi nacionalna diskrimina= cija u ime internacionalizma, da se u ime revolucionarne nauke marksimma-lenjinizma čine kontrarevoluciomarni postupci, Originalan je samo »adjustirung«, A žalosni rezultat poBle gođinu dans je taj da je socijalistički front, front mira i demokra~

Vekovima se u Japanu razvija jedna raznovrsna književnost koja vrlo teško prodire van granica, a eve zboš neverovatne Kkomplikovanosti jezika što pretstavlja često nesavladljivu barijeru u njenom izučavanju i prevođenju. IT ona oskudna literatura o japanskoj književnosti, njenoj istoriji i istaknutim pojavama preko kojih je išao njen put, naročilo isticanje ideja kojima je ona inspirisana, mahom su izraz ličnih impresija i mišljenja i ne mogu se uzeti kao naučno zasnovan i studiozno razrađen &ud, Isto to može se reći i za inače malobrojne antologije u kojima su tekstovi sakupljeni prema ukusu i nahofđtenju redaktora, pri čemu su neke značajne pojave i pretstavnici izvesnih pokreta i strujanja zapostavljani a isticani šu i punije zastupljeni manje važni i manje bitni, Osim toga, prevođenje na ma koji evropski jezik skopčano je sa velikim teškoćama koje se redovno na= vode u predgovorima prevoda sa japanskog. Čak i kađa prevodilac dobro poznaje jezik nije u stanju da na potpuno ekvivalentan način reprodukuje sve metafore, aluzije i poetske slike kojima se služi japanski pisac. Jedna reč iz japanskog jezika ima takvo zna čenje koje je samo približno odgova= rajućem evropškom izrazu i čak izaziva sasvim različite asocijacije, Otuda japansk- književnost ostaje kao ostrva odakle se teško čuje o pokretima i zbivanjima na njemu.

Ali i pored svih ovih teškoća, japanska književnost nije ostala u nekoj savršenoj izolaciji i neupoznata, već je skrenula na sebe pažnju orijentalista i pisaca svih vrsta i nijansa, naročito u drugoj polovini XIX. veka, tačnije od 1868 godin3, kada je izvrTšena krupna politička pramena i na ruševinama starog uspostavljen sistem centralističke vladavine na čelu sa

porobljenih naroda.“

Jovan POPOVIĆ

fije, zbog informbiroovske politike, pretrpeo teške gubitke i izgubio na ugledu među narodima, Jugoslavija je ostala na braniku miru, na brani=ku intemacionalizma, Jugoslavija je pošla mnogo đalje u izgradnji socijalizma, iakosu infO0rmbiroovski p'oroci i egzekutori učinili sve što su moEli da osujete tu izgradnju.

Jugoslavija nije pokolebana. Naprotiv, radnička klasa i radni narod Jugoslavije, zbijeni oko svoje Partije, našli su nove potencije svoje 6vesne snage, jer imaju još jedan zadatak pred sobom: izgrađujući socijalizam izvojevati pobedu istine i pravilnih principa u međunarodnom radničkom pokretu i među socijalističkim zemljama.

Već godinu dana Jugoslavija »ne postoji« kao socijalistička zemlja pa čak ni kao demokratska zemlja, ona »uopšte ne postoji« sem kao meta za napade, koliko amoralne toliko glupe. Na međunarodnim kongresima mira jedino Jugoslavija se ne pominje kao zemlja koja je išta doprinela pobedi nad fašizmom i odbrani mira, Treba je kazniti što se 1941 digla u borbu protiv fašizma. Na kongresima * partizana priznaju se partizani svih mogućih naroda, pa i onih koji nisu imali nijednog partizana, samo Jugoslavija nije imala partizana — jer radi postizanja makijavelističkog cilja treba izbrisati sve prošlo, čak proglasiti i prošlo za suprotno.

I zaista se gotovo tako i đesilo. Na konferenciji ministara četiri velika sile u Parizu Jugoslavija je tretirana gotovo kao da je ona krivac, kao da Austrija od nje ima šta da potra= žuje — i u toj nagodbi iza zatvore= nih vrata učestvovao je ministar spoljnih poslova SSSR, zaboravivši ne samo sveta prava Jugoslavije, koja je doskora SSSR, zastupao, nego i principe marksizma-lenjinizma, principe ravnopravnosti naroda i prava na samoopredeljenje naroda, »Zaboraviši« ono što šu o mnacionalnom pitanju govorili Lenjin i Staljin.

Pobeđa italijanske reakcije u Trstu proglašena je pobedom snaga mira i demokratije nad najopasnijim neprijateljem — nad Titovom Jugoslavijom. U Tirani je jedini radnički vođa Partije, Koči Dzodze, suđen na zločinački insceniranom tajnom procesu, proglašen izdajnikom i špijunom samo zato Što je sarađivao s prijateljšskom jugoslovenskom vladom kao i čitava albanska vlada, samo is= krenije. Iz rezolucije Informbiroa, odnošno iz koncepcije čija je ona izraz, izišli su, kao iz one boce u priči iz Hiljadu {i jedne noći takvi zli dusi da su oni prerasli i pritisli i one koji su ih dazvali, Divljačka orgija kojom je Enver propratio ubistvo Koči Dzodzea baca strašnu senku na inicijatore tog načina obračunavanja s poštenim revolucionarima i radničkim kadrovima. Je li ta enverovska v#iarijanta pravosuđa početak jedne prakse u međunarodnom radničkom pokretu? Kakav to cilj treba da opravdava oO= vakva sredstva, koja su ne samo a= moralna nego i očita u svojoj lažnosti? Gođina dana delatnosti InformbiToa protiv Jugoslavije — to je godina dana a8#rozavanja komunističkog morala i komunističkih principa. Ne samo što se »pod zastavu internacionalizma« okupljaju raseljena lica najgore vrste i proglašuju herojima misli i dela, ne samo što se svetle istine marksizma-lenjinizma pretrpava– ju malculaturom informbiroovskih besmislica, nego še — u nužđi »prakse« javno i bestidno izvrće i sam smisao osnovnih postavki „marksizma-lenjinizma, Pogrešna stvar se ne može pravilno zastupati, Pogrešna stvar se može jeđino ispraviti, i to iz osnova, inače će — kako bi to rekao Lenjin u mnogo manja strašnoj situaciji đavo odnefi stvar.

Za gođinu đana informbiroovske Dpo= litike ujedinili su se oko Rezolucije oportunisti i karijeristi iz raznih parti-

Jedan pogled na noviju Japmmsku književnost

U to vreme, iz imućnijih kuća mno= gi mladi ljudi, željni znanja, odlaze u Evropu i Ameriku na stušije, a jedna grupa pisaca počinje sa prevođenjem i objavljivanjem originalnih le= la o običajima, zakonima, društvenom i političkom uređenju u evropskim zemljama. Dela Smajilsa, Stjuarta Mila, Kanta, Spensera itd, sve više potiskuju Konfučija i Menčija,

Svestrana radoznalost i polet ogle= đaju se {i u pokretanju štampe | časo» pisa. Prve novine pojavljuju se oko 1872 godine u Tokiju, a već krajem 1894 godine, uprkos rigorozne cenzure, izlazi 814 listova i časopiša, sa ukupnim tiražom od 367.755 primera= ka, U književnom životu značajnu ulogu počinju da igraju časopisi sa književnim kvalitetima, Literarni život sve jače je zapljuškivan uticajima 8a Zapada. U oblasti romana izvr= šena je značajna revolucija, čiji je pokretač Cuboici Juzo, inače talentovan kritičar, koji je sa svojim »Sozej Katagi« (»Tipavi studenata«, 1887) otvorio put realističkom romanu. Njegova drama »Julije Cezar«, kako ističe dobar poznavalac japanske književnosti Dr Florenc, u stvari je jedna verzija Šekspirove drame, sa nizom opisiva= nja i poetskih naracija koje se pre= pliću sa radnjom. No, njegave ostale drame pokazuju originalnost i o njima kritika govori #a punim priznanjem i pohvalom,

Težnja da se Japan evropeizira dolazi majy "" do izražaja u delima pjisca Sudo Nansšuja. Za nJegova ime vezuju se pojava političkog romana. U romanu »Gospođe nnvog dtilas, kao glavnu ličnost prikazuje jednu mlekaricu koja se bori protivu ukorenjenih predrasuda, po kojima je nedozvoljeno upotrebljavati kravlje mleho kao hranu. Ona se ponaša kao žena koja je potpuno usvojila način života imućnih žena Evrope, član je kluba žena

ja. Počele su đa padaju glave onih ko. munista koji ne smatraju đa je kušovanje vid proleterske discipline, Neki rukovodioci komunističkih partija ne ustežu se i kao »teoretičari« — igraju ulo' ı pretencioznih 'Yudala, a ni informbiroovski urednici francuBkog »Imanite«-a više ne smatraju da važi francuska poslovica đa šmešnost ubija, Rezolucija Informbiroa, kao nevidljiva halina onoga kralja iz basne koji je bio go ali niko nije smeo da prizna da nema haljine — razotkrila je mnoge strašne po-

jave karijerizma, surevnjivog nac –

nalizma, neznaličke „prepotentnosti, šovinističkih apetita, a revolucionarne

i konftrarevolucionarne mržnje prema .

revoluciji i prema onima koji revolucionarnu feoriju primenjuju u re-

volucionarnoj praksi.

Ma koliko se već godinu dana mešale besmislice, laži i prognoze iz imperijalističkih, buržoaskih i iz informbiroovsko-nesocijalističkih izvora — istina se ne može ugušiti, a duh marksizma-lenjinizma i svetlost revoJlucionarne prakse ne može se ugasiti.

Pribegavši, u očajanju zbog neuspeha u »brzoj likvidaciji jugoslovenskog slučaii« svim mogućim i nemogućim merama, lažima, provokacijama, prevarama u trgovinskim odnosima, gaženju svih ugovora i stva=– ranju veštačkih predrasuda u svrhu diskriminacije — Informbiro je u svojoj gruboj taktici pošao i sam od jedne pretpostavke koja je ne samo pogrešna nego i duboko uvredljiva za čovečanstvo. Naime, Informbiro pretpostavlja da će napredno čovečanstvo primiti kao istine iz. svetog pisma takve očile gluposti koje mogu primiti samo poltroni i intelektualno nezreli ljudi, Pored nepravdi nanesenih Jugoslaviji, Informbiro lišava napredno čovečanstvo onih svetlih i jasnih perspektiva bez kojih nema revolucionarnih akcija i pobeda.

Do pre godine đana nisam bic sveston jedne sreće, koju uživamo mi pisci komunisti i uopšte pisci Jugoslavije. Do pre gođine đana činilo mi se prirodnim i običnim, kao disanje, da pisac komunista mora, sme i može da govori samo istinu. U toku informibroovske kampanje uverio sam 6e da se ta obaveza ukida a to pravo uskraćuje mnogim piscima komunistima u drugim zemljama, i utoliko sam više postao svestan sreće da „e

izražavanje istine u Jugoslaviji i. oba- ,

veza, i pravo, i mogućnost, Naša Partija nas je vaspitavala đa govorimo istinu i onđa kađa se za istinu. daje glava. Naši narodi davali su živote za istinu. Nikakav autoritet ne može nagnati naše komuniste da falsifikuju ono što je nepobitno, da lažu o onome što je očito, da gaze po onome što je najveće, Na kolenima može :> ići u Kanosu, ali u socijalizam se ne može iči na kolenima, neJjo samo dignute glave.

No što je besomučnija i besmislenija informbiroovska kampanja, utoliko više verujemo i znamo đ+ u svim zemljama ima sve više poštenih ljudi-revolucionara, koji vide stvarnost, poimaju duh marksizma-lenji nizma i misle svojom glavom, i mi mamo đa istina o čitavom povodu zbog koga je pokrenuta informbiroovska mašinerija prodire sve više u svest ljudi i rastura sve više veštačke magle. .

KRJIŽEVNEJNOVINE

- Fužeron

y300 3004, "Oea UMETNIKA

Poznati francuski slikar Andre (Andrć Fougeron) optužen je ovih dana zato što je povodom održavanja Kongresa pristalica mira u Parizu izradio jedan propagandni plakat. Zbog toga što se na ovaj način uključio u borbu za mir, sudija Žadđen (Jadin) podigao je protiv njega optužnicu u kojoi ga okrivljuje za saučesništvo u demoralizaciji vojske i naroda s ciljem »da naškodi nacionalnoj odbrani« Naravno da se tu ništa ne kaže s koje strane je ugrožena Francuska,

U vezi s ovim slučajem, francuski napredni umetnici, majistaknufija {= mena među njima, podigli su glas protesta i izjavili svoju solidarnost sa slikarom Fužeronom, · pozivajući ujedno sve umetnike da se pridru= že njihovoj borbi protivu svakog napada na slobodu izraza i mišljenja.

ITALIJA e

BOTIČELI POD UDAROM SREDNJEVEKOVNE INKVIZICIJE

U Rimu, uvek revnosna policija, osudila je i cenzurisala ni više ni manje, nego jednog Botičelija, slavnog florentinskog slikara, autora čuvene Venere, koja je vekovima izazivala divljenje čitavog sveta.

Ođbor u čast Lorenca Mediči reprođukovao je boginju, ograničavajući se, sa krajnjom opreznošću, na to da prikaže samo glavu i ramena. Rimska Kvestura, u direktnoj zavisnosti od Vatikana, zabranila je objavljivanje ove reprodukcije, motivišući svoj postupak na star i prevaziđen način: mnime da slika znači povredu morala

VATIKAN ZABRANIO SVOJ VLASTITI FILM

Wu rimskim filmskim Krugovima prepri. čava se veoma zanimljiva afera koja je izbila u vezi filma »Fabiola« Radi se o milionima koje je uložio Vatikan u nameri da napravi jeđan đobar propagandni hrišćanski film. Ali, uprkos svih temeljito izveđenih „priprema, stvar nije pošla kako trba.

Pri pravljenju ovog filma nije zaborav“ ljeno ni na jeđan od elemenata potrebnih da se publika primamil. :

Režiser filma Blazeti, koji je svoju karijeru otpočeo 0 Dučeom, potrudio me da što ije moguće bolje obrađi scene koje izazivaju sadističko-mazohističke naklonosti. Sa največom pažnjom obrađeni Bu dđelovi u kojima se prikazuju lavovi kako proždiru hrišćane,

Glavne uloge pođeljene su. među glumcima koji svojom lepotom mogu đa izazovu simpatije publike.

Vatikan je učinio sve sa svoje strane đa scenario, pravljen na onsovu »Života svetaca«, buđe Što soliđnije protumačen. Sam karđinal Vajoeman ođređen je da se o tome stara.

No, poređ svih uloženih mapora, film je po shvatanju Vatikana, sagvim promašio, i to ni zbog čeg drugog već krivicom samog sadržaja. U filmu se prikazuje POnjenje' hrišćana, siromašne klase koju ugnjetava klasa privilegisanih, Ispalo Je da je film »Pabiola« pun aluzija na alktu“elne događaje, strašno „»aktuelan« film, Tako, na primer, ođlučnost i rešenost hrišćana pređ dželatima evociraju sasvim bliske uspomene, sećanja na hrabre borce iz pokreta otpora pređ fašističkim ubicama, U završno] sceni prikazuje se hrišćanski narođ kako zahteva a zatim nameće vlastodršcima mir. Po mišljenju katoličkih krugova ne može uzeti Whao poučan i dobar primer đa marod nameće mir. Vatikan se najgađ naljutio i preko zvaničnog organa zabranilo prikazivanje »PF'abole« u Italiji.

Film »Pabiola« opšte uzev, vrlo je dogadan i bez ma kakve vrednosti. Čitava afera oko ovog filma je više nego komična. Ali, činjenica đa je Vatikan koji je na ovom filmu potrošio stotine millona i, zatim bio prinuđen đa ga se javno odrekne i osuđi govori o tome koliki je strah u vafikanskim krugovima pređ istinom i borbom koju vođe napredne snage u svetu,

BROJ 26

· PEDESETOGODIŠNJICA

· LEONIDA LEONOVA.

U Sovjetskom Savezu proslavljena je nedavno pedesetogodišnjica rođenja jednog od najistaknutijih i najtalentovanijih sovjetskih pisaca Leonida Leonova koji je isto toliko pDOoznat po svojim velikim romanima koliko po svojim dramama i publicistici.

Leonid Maksimović Leonov rađi već gotovo frideset godina u sovjetakoj književnosti. Rođen kao sin seljaka, pjesnika–-samouka, Leonov je započeo svoju književnu djelatnost u fron tovskim listovima za građanskog rata. Prvi njegov roman Jazavci* (1925) pokazao je da se pojavio pisac krupnih kvaliteta. Roman *Sotj« (1929), u kom je velikim majstorstvom donesena slika izgradnje socijalizma u Rusiji, dobio je visoku ocjenu Maksima Gorkoga. Istakavši činjenicu da je Leonov zahvatio baš »tekuću stvar nost«, ne čekajući da se ona slegne, Gorki je pisao: »A stvarnost on zna, kao da ju je sam radio, On, Leonov, je vrlo talentovan, talentovan za sav život i — za velika djela. I on dobro razumije da stvarnost treba znati boš tako, kao da si Je sam radio.« Godine 1930 pojavljuje se »Saranča«, 19%2 »Skutarevski•, 1986 »Put na okean« — 8ve romane u kojima Leonov daje lik novog, socijalističkog čovjeka, život koji on gradi i koji gradi njega. U doba Otadžbinskog rata nastaje »Zauzeče Velikošumska«, Od dramskih djela treba spomenuti *Polovčanske vrtove«, »Običnog čovjekn«, »Najezđu« i »Ljonušku*, Publicistika Leonidđa Leonova — članci iz ratnog perioda, dopisi sa procesa u Nirnbergu, javni govori — nosi takođe pečat njegove jake umjetničke individualnosti, sve je to piseno onim »krasnim, „snažnim, „jasnim ruskim jezikom, baš — jasnim, riječi kod Leonova blješte« (Gorki).

U pismu koje su Leonovu uputili povodom pedesetog rođendana, 8oVjetski pisci kažu: »Kao čovjek velikog srca i snažnog književnog talenta, vođen odanom ljubavlju prema Rusiji i ruskom narodu, Vi ste tannno osjetili veličinu naših dana 1 divno naslikali odlučan okret prema no=

MUZEJ BEDRŽIHA SMETANE

U Pragu postoji veoma interesan= tan muzej, posvećen najvećem češkom kompozitoru Smetani. U muzeju su sakupljeni dokumenti o životu i radu češkog kompozitora, originali rukopisa, skica i korespondencije u vezi sa njegovim delom.

Tu su i dokumenta o delatnosti Smetane :o muzičko-organjzacionoj, pedagoškoj, kritičkoj i dirigentskoj. Sve ove uspomene su istovremeno i dokumenti vremena u kome Je Smetana živeo, i stvarao i koji je na nje ga ostavio uticaj, A to je skoro ceo XIX. vek, koji je veoma važan za život češkog naroda.

Arhiva muzeja ima 13.000 fotografija i preko 50.000 plakata pozorišnih i koncertnih programa i novinskih vesti. U biblioteci ima preko 38500 knjiga, diskoteka, cele komplete fotografskih negativa, šlika itd, Muzej priređuje izložbe, koje pokazuju pojedine grane Smetanine umetničke delatnosti,

Pored ovog praškog muzeja uređena je stalna izložba i u Jablkinica« ma, gde je Smetana proveo poslednjih deset godina svoga života. Kao muzej bio je uređen i stan u Litomišlu gde se Smetana rodio „“

U Pragu takođe postoji Društvo Bedžiha Smetane, koje je šada poče= lo da izdaje sistematski sve partiture njegovih opera i orkestarskih radova, Tako sada tek narodno demokrat= ska Čehoslovačka omogućava najširim trudbeničkim masama da se korenito upoznaju sa delatnošću najvećeg svog kompozitora, koji je omiljen u svim šlovenskim zemljama i koji je ponos svakog naprednog čoveka. vom u djelima kao što su *Jazavci«, *Sotj«, »Put na okean« U danima Ve likog otadžbinskog rata Vi ste svoj talenat posvetili borbi za nezavisnost, čast i dostojanstvo naše velike Domovine. Vaša plamena publicistička djelatnost povezivala še u godinama rata sa stvaralaštvom umjetnika-patriota koji je dao komad kao što je »Naiezda«, — nagrađen Staljinovom nagrađom, i roman »Zauzeće Velikošumska«. U Centralnom domu književnika u Moskvi održano je stvaralačko veče Leonida Leonova, U ime Saveza sovjetskih pisaca Leonova je pozdravio N. Tihonov. Referat o književnom putu L. Leonova održao je J. Surkov. Poslije toga govorili su: B. Gor-

batov, V. Jermilov, K. PFedjin. S. Maršak, „prelstavnici | Muoskovskog hudožestvenog teatra, Malog teatra,

Komiteta za umjetnost SSSR i dr. Na kraju su izvedene pojedine scene iz komada Leonida Leonova i čitani odlomci iz njegove proze i publicističkih djela.

Leonid Leonov je jedan od najči= tanijih sovjetskih pisaca u Jugosla= viji, veoma popularan i kod širokih čitalačkih masa i kod pisaca, Njegovi »Jazavcj« pojavili su se još u staroj Jugoslaviji među prvim prevodima iz sovjetske književnosti, a ne= davno Su izišli u drugom izdanju. Isto tako preveden je u staroj Jugo= slaviji i njegov roman »Lopov“. •Najezdđu« je davalo Pozorište Narodnog Oslobođenja na oslobođenoj teritoriji Jugoslavije još u toku rata, i sigurno je da je to bilo ako ne prvo, onda svakako jedno od prvih izvođenja O-

vog komađa van granica Sovjetskog

Saveza. Poslije konačnog oslobođenja naše zemlje »Najezda« je bila na repertoaru gotovo svih pozorišta u Jugoslaviji, Prevedeni su i "Skutarevski« { »Zauzeće Velikošumska«, Usko=koro će jugoslavenski čilaoci dobiti, u izdanju »Kulture* jedan od najboljih romana Leonida Leonova: »Sntj«.

U istom izdanju izići će i njegova »Sarančaa. i || M. J. NACIONALIZACIJA

MAĐARSKIH POZORIŠTA

Sa početkom nove pozorišne sezone u Mađarskoj će nestati privatnih pozorišta. Repertoarska politika Hortijevog re Žima uklanjala je svaki komad koji bi postavio ozbiljne socijalne probleme, a favorizirala je komađe sa reakcionarnom, jevtino šaljivom ili sentimentalnom sadržinom.

Posle oslobođenja ova se situacija samo delimično izmenila. Direktori privatnih pozorišta sedeli su na dve stolice: đavanjem bezidejnih komađa ugađali su ostacima buržoazije, ali su istovremeno reflektirali i na novu pozorišnu publiku što se odražavalo u izvesnim koncesijama u izboru repertoara. U pozorišnom životu vladala je kriza, koju su savlađivala jedino pozorišta naprednih organizacija,

Nacionalizacijom pozorišta treba da se promeni ovo nezdravo stanje. Rukovodioci novih ı starih državnih pozorišta pristupili su već sastavljanju repertoara za iduću sezonu, kao i jizboru ansambla za svako pozorište.

Glumci pozdravljaju ovu promenu, kao što se to vidi iz izveštaja sa plenuma sindikalne organizacije gluma ca. Oni smatraju da će se na taj na= čim popraviti materijalni uslovi njiho> vog života, jer će od državnih usta» nova ređovno primati platu — što nije bio slučaj kod privatnih pozori= šta — a 8 druge strane se nađaju, da će prestati glumačka „nezaposlenost koja je čak i poslednjih godina bila velika.

Poboljšanje nivoa pozorišta je svakako krupno pitanje, naročito ako se uzme u obzir da su.peštanska pozori= tša imala prošle godine 35.000 pretplatnika ,a da će se taj broj ove godine — kako se misli — popeti na devedeset do ato hiljađa.

u kome igra kroket i diskutuje o pravima žene, Njena omiljena lektira je knjiga Spensera o vaspitanju.

Među proznim piscimn toga doba ističu se Jamada Taketaro koji je pi8ao DO ugledu na evropske pisce; Jen=šo, čiji su romani i naročito novele majpre ispričani u govornom stilu a zatim su ih njegovi učenici fiksirali; Ozaki Toketaro (pseudonim: Kojo) ka ji je đao niz sentimentalnih dela; zatim Koda YNarijuki, čiji se istoriski romani odlikuju imaginativnom snagom i brižljivim jezikom koji se često điže do poetizacije; Tuaja Sazana= mi, poznat po svojim bajkama koje je objavio u seriji od 24 Kmjige. Takođe „zaslužuju pažnju Iguči Naca koja je umrla u 24-oj godini, i sa izvesnim brojem malih romana stekla ime, i Murai Kenzaj koji je kroz osam tomova avojih romana opisao sukob između atarih i novih shvatanja u Japanu, krajem XIX ·veka.

Poezija, preko svojih najistaknutijih pretstavnika, razvija se pod direktnim utica:em strane, najviše engleske poezije i nije obeležena krupnim i značajnim delima, ;

Pokret koji se javio u japanskoj književnosti početkom XX =·sveka, odveo je japanske pisce u naturalizam, povezujući ih sa stvarnim životom i svetom činjenica i upućujući ih protiv okova feuđalnih tradicija, Ovaj pokret stoji pod neposrednim uticajem francuskog naturalizma, pod uticajem Zole i Mopasana.

Kunikida sa svojom bukoličkom satirom, zatim Nacum sa svojim delim» kao što su »Mladi majstor« i »Ja sam mačka« već idu stopama francuskog naturalizma. Tajama, koji je u toku od 920 godina napisao preko 400 novela počeo je svoju književnu delatnost 'podražavajući Flabera. U delu »Južno proleće«• Majama daje potpun opis jednog siromašnog japanskog se-

la, Takođe i Nagacuka u delu »Zemlja« (1910) prikazuje život na selu ali u avom postupku ide dalje od Ma= jame, ne slika samo zbivanja kao takva već ispituje materijalne uzroke i lične motive sa kojima povezuje događaje. Prva 1 velika reakcija na naturalizam javlja se u obliku tzv, buržoaskog romantizma i iđealizma. Istaknuti pretstavnici ove tendencije jesu Kikuči Kan, zatim Suzuki i grupa eklektičara, među kojima ima dekademata svih nijansa, Dočev od tzv. »Satanista« do čistih larpurlartista.

Prsle Prvog svetskog rata Japan se pojavljuje na međunarodnoj političkoj areni kao krupna sila. Njegova industrija i izvoz sve više rastu a težnja za ekspanzijom vađa mnoge »Be= bite«; čak i književnost se sve više komercijalizuje., Ona ne pretstavlja jedan jeđTinstven tok jer u njoj dejstvuju razni oravci i stremljenja. Idealizam u njegovoj individualističkoj formi jzražavao je na literarnom planu pisac Šiga, kome se priključuju Mušakođi, braća Arišima i drugi »impresionisti« koji su se divili Sezanu, Van Gogu i Rodenu. U svom tretiranju odnoša između čaveka i žene, po svom hrišćanstvu i pacifičkim pogleđima bili &u sledbenici ideja koje je propoveđao Tolstoj, pa su na Osnovu njegovih principa obrazovali jedno utopisko seoško naselje, No, čitava ova grupa imala je aristokratski karakter i nije bila od velikog uticaja.

U krilu sitnoburžoaske književnosti razvila se tenđencija koja se u Japanu naziva »neoromantizam«,. U stvari kaj izraz je suviše elastičan i obuhvata naklonost prema retorici, a i takve »npastranosti« kao što je opisivanje seksualnih i psiholoških abnormalnosli i kultivisanje »satanizma«. Postupak jednog Tanizakija, na orimer, VOdi u čistu pormografiju i izopačenost,. U svom »Davolu« on do detalja opisuje mazohizam, u »Tefoviranju« prikazuje jednog čoveka koji je pod opše=

sijom da na Jezovit način tetovira telo neke mlađe žene, a njegovo delo »Ljubav jednog manijaka« može se slobodno nazvati »Nimfoman«, Pisac Minakami isticao je da su »greh i zločin — predrasuđe« i da osnovni princip u životu treba da bude: čini ono što ti se prohte. Od interesa je da su ovi pisci u svojim delima veličali feuda]= ne zakone,

Snažan protest protivu ove spiritualne korupcije, kao i protivu materijame korupcije koju je kapitalizam uneo u šve planove života u Japanu, došao je sa levice, Marksistički ori= jentisano »Udđruženje proleterskih umetnika« ijzbijalo je napred, predvođeno naprednim piscima kao što je Fudjimori, koji je napustio mesto pro= fesora i zaposlio se u fabrici. No, ova »proletkultovska faza« nije dugo trajala u japanskoj levoj literaturi, Došli su pisci kao Olgava, koji je bez nekih šema, opisao život radnika. Na potresan način pisac Kiši prikazao je u svom delu »Drugarska ljubav« kako se jedna žena žrivuju nesebično za svoje ideale, U naprednoj literaturi značajno jme pretstavlja /isac Kobajaši koji je u klasnu borbu ušao još kao đak i bio do smrti podvrgnut strašnim mukama, u zatvoru, 1933 godine, Jedna njegova knjiga prevedena je i na engleski (»Cannery Boat). Revolucionarni pisac Tokunaga poznat je po svojoj noveli »Ulica bez sunca« ali dao je i niz drugih uspelih priča o štrajkovima i borbama sa klasnim ne= prijateljem u kojima je prikazso Ssmelost i istrajnost u borbi proleterskih boraca,

Još niz drugih naprednih pisaca može se navesti čiji se rad odvijao pod teškim uslovima terora, Gonjeni ne prestano od policije, svi s oni osuđivani na dugogodišnie robovanje po kazamatima, a mnogi su pod mukama podlegli. Znatan broj naprednih pisaca bio je vrlo popularan i omiljeh u japanskoj čitalačkoj publici, Domaća i strana kritika ističe da je od dva-

petnaest bilo sa levice.

Njihovi buržoaski oponenti ne sa= mo da su bili reakcionari po svojim političkim pogledima nego i mnogo inferiorniji kao pisci, Egzemplar ove vrste pisaca jeste Šimazaki, poznat sa svojim antimarksističkim koncepcija=ma koje su najviše došle do izražaja u njegovom delu »Lepra« (1934). Tu on prikazuje jednog komunistu za koga se u zatvoru utvrđuje da je bole= stan od lepre. Tom metaforom, on je na ciničan način hteo da pokaže ':ako je komunista i moralno bolestan od lepre, Zahvaljujući samo ovakvoj svojoj delatnosti koja je odgovarala u

. potpunosti interesima vladajućih kru-

gova u Japanu on je mogao da postane član međunarodnog P"N kluba, U svom razvoju on je prošao sve faze građanske japanske književnosti, počev od romantizma pa preko realizma do dekadentskog formalizma. U sva joj pošlednjoj fazi on je prednjačio među piscima koji su uzdizali militarizam i »japanski duh«,

Uporedo sa progonima naprednih pisaca javljaju se sve očiylednije i jasnije fašističke tendencije u književnosti. Kritičar Hazegava širi »kult niponizma«, ekstremni fanatizam koji dominira u književnosti u toku rata, koji je Japan započeo 1937 napadom na Kinu. Mnogi pisci u to vreme postaju „novinari i objavljuju senzacionalistička dela. Dovoljno je pogledati samo naslove tih avanturističkih knjiga pa dobiti približnu pretstavu o njihovom karakteru. U stvari, u toku rata japanska književnost je gotovo potpuno militarizovana, Pisci se nisu delili po rodovima već po tome koje |: vojne teme tretirali u svojim de~

ma.

Posle kapitulacije Japana, japanska književnost počela je oživljavati i u njoj se javljaju razna strujanja i kretanja. Pojavljuju se i takva dela čiji autori nastoje da podvrgnu pokajničkoj kritici svoje vlastito držanje u toku rata, U tom smislu pisac Takami

. __a