Književne novine
STRANA ?
· Sveswveznt jubilamn izložba posvećena Puškinu
_ U Moskvi će uskoro biti otvorena Svesavezna jubilarna izložba posveće> na životu i rađu genija ruske.književnošti A. S. Puškina. Izložba će biti otvorena u Moskvi, u jednoj vili, koja pretstavlja jedan od najlepših pri"mera ruske arhitekture XIX veka.
_ Tri odeljenja izložbe biće posvećena đokumentima o proslavljanju Puški-
na u sovjetškoj epohi. U ostalim dvo-
ranama biće izloženi švi ostali dđoku-= menti o životu i rađu Puškina. E.ksponati &u sakupljeni iz svih sovjetskih muzeja posvećenih Puškinu, u prvom redu iz lenjingradškog. Biće izložena kolekcija slika ruskih inčitord i umetnika iz XVIII veka koji su radili portrete Puškinovih predaka, zatim neđavno pronađen minžijaturni por*ret pesnikove šeštre Olge Sergijevne u akvarelu, Osim toga biće izložena i serija portreta drugova mladog Puškina i do nedavno nepoznati portret | Aleksandra Rajevskog; taj portret ne đavno je pronađen u jednoj privatnoj kolekciji. |
U jednoj od dvorama muzeja biče Meloženi rađovi šlikara koji &u izvodili dekoracije za pozorišne pretštave Puškinovih dela ili koji su Tluštrovali mjeBove knjige. Tu će biti izložen i pisaći bĐult za kojim je radio pešnik 1 na pultu — njegovo pero.
U dvorani posvećenoj poslednjem periođu pesnikova života biće izložćna njegova bišta i posmrina maska. Tu će še nalaziti i crtež nepozna– tog umetnika koji prikazuje mesto dvoboja. Nepoznati slikar umetnuo je u crtež i komadđić kore sa breze kraj koje je Puškin pao smrino ranjen.
Crtež je dugo vremeha bio čuvan u porodici Vjazemskih i tek neđavno je predan muzeju u Lenjingrađu.
Na izložbi su sabraha izždafja pesnikovih knjiča koje šu ižašle još za njegova života, kao i periodične publikacije u kojima su po prvi put objavljivana frijegova dela, kao na primer prva izdanja »Kavkaskog zarobljenika«, »Bahčišarajškog šedrvana#, »Gi< gana«, »Borisa Gođunova«, »Ruslana i Ljudmile«. Među izloženim knjigama nalaze se i prva izdamje , poglavlja »ČEvgenije Onjegina«, redom kako su
izlazila, počevši od prvog koje je objavljeno 1825 godine. po
Ukupno će biti izloženo više od 1.200 eksponata.
Osam hiliađa pisama
A. M. Gorkog
U Arhivu A. M, Gorkog u Moškvi čuva še oko ošam hiljada pisama. U poslednje vteme fo še našleđe obofatilo desecima ranije nepoznatih pisš-
ma. Jedan deo tih pisama potiče iz.
razdoblja od 1906 do 1935 godine 1 upućen je pišcima-početnicima, U jednom pismu nalaze se &aveti kako treba stvarati lik pozitivnoFE juhakarevolucionafa. Karakteristično je pismo iz 1935 godine upućeno prezidijumu Akađemije nauka SSSR o potrebi proširehja rađa Ihstituta za Književnošt.
Rad Saveza književnika Rumunije
Savez književnika Narodne Republike Rumunije održao je nedavno plenarnu skupštinu, Glavni problemi o kojima se diskutovalo bili su rad uprave, kulturni fonđ, časopisi Saveza, izdavačka delatnošt, kao i plan rađa za vreme letnjeg odmora.
U prvom redu konstatovano je povečanje književne delatnosti u: Ru muniji, pri čemu je inicijativa Saveza odigrala važnu ulogu. Isto tako gašluga je Saveza da su se životni uslovi književnika znafno popravili Književnici su primili široki pomoć kako u novcu, tako i u. obliku bes* platnog letovanja po raznim letova= ištima a i osnivanjem »domova stvayalaštva« u zemlji.
Takođe je zasluga Saveza što Sudu veze između književnika koji žive u prestonici i onih koji žive u uhnutra= šnjošti postale čvršće, Da bi še to po> štiglo osnovano je 14 filijala u uhu trašnjosti, čiji je zadatak da potstaknu književno stvaralaštvo u tim centrima i te su filijale stalno po-
· sećivane ođ 'Strame Književmika 'iž
Bukurešta.
U svom izveštaju sekretar Saveža M. Beniuk istakao je ulogu Saveza ii proslavi 150-godišmjicće „Puškinovog rođenja kao i u prošlavi 60-gođišthji< de smrti velikog rumunškog bešnika Emineska.;
Miroslav Krleža:
Plovimo brođicom ođ tristatridesot i sedam „bruto-registarskih toma, ispred dpliske i Postira blovimo spram Makarske, sa osam milja na sat, Sunčano je svibanjsko yodne, a jedan mali brat Svetoga Frahje sjedi okružen ženama biblijskim i deKlamuje im oju patetičnu propo= vijed na poznati motiv »trista Vića uđovica« On govori o gromovima, 6 trijesovima, o gradu, o burama, 0 vihorima, o tramuntani i jugovini (O vjetrovima .opće) o munjama i &trijelama, o .trahotama božjim koje traju od pamtivijeka. Zar nam ne umorna lupnja valova suproć stijenama ne dokazuje svemoć svevišnjeg i vrhunar:vnog kralja nad kraljevi“ ma i nad svima silama svijeta,
— »Tutnji more... Grohoti še njegov. razlijeva po spiljama i bo po norima, trese brjegovima, ruši hridine i gradove pak govori nevoljnim 6Wtvorenjima sveudilj: „gledajte što mogu Ja ako hoću đa vas zgazim i satrem ncgom švojom? Oh može, šeme moje drage, da probođe srće Avakoj majci kao što je bilo probodeno Blaženoj sa sedam britkih no Ševa, "azaštite lahor jeđrto 8 kraja uz blagi romon talaša i tiho Je mofe na Žalu i mekano kako dječji dlan za onoga koji 8 molitvom blovi. Slađoš' prizračnih priviđemja ne= beskih otvorena e svačijoj đuši, sa. mo Valja na koljenima fnilos' brosit, bit š&krušem i vjerovat.« M · — »Zaluđu Klečiš na pršivoj i truhloj palubi, ako nemaš Boa u Sfću! Riječima ga nećeš prevariti, jer On čita svaku tvoju misao, Brođoiom zjapi pod svakim našim vaporom i Vešl '. a veslati možemo samo a:.0 nam mađa gBoOrl u sfćima našijem. To je jedini feral koji nam svijetli u fuku našu konačnu i zato se pomolimo za dušu onoga koji će se među nama prvi utopiti... Pija
Plovimo (da se izražim 't &tilu oovoga psalmiste) na »bijelim k-ilima svibanj:koga levanta« i slušamo ovu r"zeriju od ne pretjerano hnađafčnog ?Đrovinćijalhog glumca, ·u masnom. (od pfšuta i znoja) habitu, alo zvekeće lančićem &voga rožarija: ffikako ucjenjuje ženske krotke duše
/ojim očenašima i kako prijeti &VOjim ribljim čeljustima što na svaku lobanju “reuBju, ako čara svojim crnim oblacima trudnima dažda, kada lomi more rebra od korablje i knda, te prolama ftminom lelek brodolo-
maca, :
Mislim: ispovijedđaju te ibode stas rice, prisluškuju njinoni šaputanju u predvečerje, putuju zajedno. s babu«
Kritikovani su, međutim, propušti, naročito na polju organizacije rađa i ideološkog uzdizahja Kknjiževnika.
Savez inia dva organa, »Flakaru#«, nedeljni list i mesečnik »Visca Romaneaska«. U izveštaju Beniuk je istakao da ovi listovi nisu dovoljno shvatili svoj zadatak, a da ni Savez nije na njih obratio dovoljnu pažhju. »Plakarš&+ treba da buđe življa, vežanija ža aktuelna zbivanja, da bude ogledalo rada Saveza, da učvršfi vezu između publike i čitalaca, da donosi kratke zanimljive članke i tačne informacije. »Viaca Romaneaska«, čije stalno zakašnjavanje veoma škođi Yazvitku rumunske književrnošti, treba da tretira i ideološke probleme, ali na švakome 'ristupačan način,
Izdavačka delatnost Saveza bila je u početku plodna, ali je zatim pbopu-
. stila, Razlog tome je Što še ı zadnje
vreme nije radilo po planu, Rešeho je takođe da se obrati više pažnje umefničkom nivou tipografskog rada, riaročito kolekćije »Kartea Poporului« (Narodna knjiga) koja izlazi hedeljno jedanput.
A LAD
škama, ulaze u njihov život, pijuc= kaju s njima še oko njinih mrtvačnica i rođilišta, bdiju nad svakom im najsakrivenijom tjelesnom fajnom, plaše te žene brođolomom za svibanjske bonace, zaustavili su ljudsku misao na dvije hiljad: godina istjeruju đavla, bave se politi:om, zabranili su gradskim ženama šortove i kupanje, obu»trvili su Kkarnevals}.e povorke po našim gradovima, zapo vijedili šu „ospođama da ne ulaze u crkve 7 Druke, a sve su im barokne drvene svetice koketne namiguše, koje vjernicima pokazuju koljena i bedra sve do pupka. Ženske nabubrele gruđi toj su go podi estetlima pla-
stičra tokvinit na svima kipovima po”
žrtvenicima i po crkvenim slikama, i ovi vješci, koji .rguju uzdasima udovica i fantazijom ludih. djevica, glavoboljama i brigama, čirevima i katarima, djevojačkim uvehlim prsima i maternicama i madronima, ovi vrači pogađači koji molitvama liječe guše, kaplje i kostobolje, otrcani ovi kuzme i damjani zaista su dokaz da. još uvijek živimo u »svijetu na glavu izvrnutom«, kađa ovakva stvo, renja pretstavljaju „»fantastično ostvarenje ljudske biti«· upravo njeft »duhovni point đ' honneur«.,
sledi fratrić među babama i plaši ih lebičađama, orkanima, uraganima
i burama svake vrsti, plaši ih drve-
nim madonama koje su stale micati trepavicama, sušama ih plaši, ognjem i kišama svetogs „Muedarđa, a nad njegovom glavom nadvio se čađavog dima što suklja iz brodskog
kostime za
oblak.
.ami i travaricu, vuku *
dimnjaka i što se u gustim prame=.
novima povija nad palubom. kao pogrebna velo. Dim, mišji iv, praši ·
se kao perje olinjalog staromodnog marabua sa „pahuljastih sagnjiih pleureusa, dim. navire, dimi se, lop* ti iz ždrijela dimhjaka, ova zadim= ljena poplava puši se svojim vijo= renjem gejsirski, dodirujući kao crni barjak staklo Vode! u prielivu tamnosmeđe karamelne boje, Dim 56 cijedi-po lađi glidćerinski masno i Ova mračna fontana od dima žaVila je
čitavu „krajinu u oblak škure pomr*
čine, kađa je u punome &jaju tam< nokrvavog „Podnevnog sunća pod
baldahinom neba Potamnio čitav svi“
jet 6d ćime koprene, Sava aa kao fratarska prodđika. Slapovi paklenog, gustog, toplog smolavog dima ruše se kao katarakti niz palubu, teku i valjaju se topli čađavi baloni po krovovima od kabina, Đo dđaškama
· Premijera
| Mala je točka na globusu FNRJ: · Ova točka, ma koliko da je razmjer:.
IR,
no mala, ne samo da nam je draga, ona je postala od 1941. poprište ddgađaja, borbč i hapora, koji su joj dali posebno, švjetsko značenje i jaš dinstvenu patetiku, „Vrtoglavica te hvata, kada pomisliš šta su sve ljudi
te zemlje doživjeli zadnjih deset go.
di»a i što doživ!javaju, kakve borbe i kakva pobjede, Koliko i kakvih ljudskih sudbina, koje sve odražuju na određeni individualni način opću veliku borbu, koja se tu vodi i to pod uvjetima kakvih još nikada nigdje nije bilo. Što je sva mnaštalo putem revolucionarnog uspona naroda te zemlje i šta se sve. otkrilo i otkriva, kakvi podvizi, kakvi zadaci, kakve neslućene vVrijedhosti i sndge. I sve fo takvim ubrzanim tempom, da se jedva mogu fiksirati pojedine faze u prevladavanju toga puta potbunog preobražaja zemlje i ljudi.
A kada se upitamo, šta je od svega toga, od tog ogromnog bogatštva · prolaznih pojava i trajnih sadržaja književno dokumentirano i k · da vidimo svu tu jedinstvenu hikštorijsku tematiku, koja vapije za oblikovanjem a ostat će za uvjek neizrečena, ako ie ne budemo mi, suvreme= ni svjedoci, umjetnički ostvarili tada osjećamo, kako je malo što smo
do sada postigli u knjiž-vnosti- pre= .
ma veličini objektivno posta\ljenih zadataka. I upravo je zbog toga radosni događai kađa se pojavljuje novi talenat u našoj književnosti, koja treba da osvjetliava i produbljuje našu svijest o veličini naših poslignuća i naših cilieva te da prenosi životvornom umjetničkom riječju naša iskustva i bogatstvo naših doživljaja ha buduća pokoljenja.
Na temelju prvih manifestacija novog talenta nije lako ili možđa nije ni moguće predvidjeti zamah njeBovih spošobhosšti, ali toliko se može već sada tvrditi, đa Šmo 8 Mirkom Božićem, koji se pojavio krajem ove sezone svojom dramom »Povlačenjc« na pozornici HrvatsFng narodnog kazališta, dobili pisca izrazitog talenta za dramsko o'uikovanje. Kada to ka= žem, ne mislim na tehničku vješti=
nu, kojom se s.vlađuju kazališni e=•
fekti. Radi se o nečem drugom: dok mnoga značajna dramska ostvarenja djeluju često kao dramatizirani epski doživljaji, kodđ Mirka „Božića imam dojam, da je drania izvorni, prirođeni cblik njegova doživljaja i stvaranja. Dramatičnosi kod njega nije u rađnji, nego u si,uaciji, ali Božić ume 'da oblikuje đramatičnost situacije takvom snagom, da se oma pretvara u dramsku radnju lica, u napetost, koja raste ižhutta određenom hužno= šću i neprekidno. Ne safno to: dram ska napetost, koia proizilazi iz situBcije, konkretizira se u likoviria drame nh tA4j način, dn se oni | njihovi odnosi fazotkrivaju do prave, do gole istine, Snagom dramatičnosti situaci; . razotkrivaju se stvarne pobude, sve tajne, a iza kulminaćione točke ne alijedi mir kao razrješenje, čvora, ne» go spoznaja o nuž..jsti daljih sukoba, o neminovnosti daljnih borbi. T.kav je postupak: Mirka Božića u drami »Povlačenje«.
JI
dra od dimnjaka, sablasno bijelog kao da je od )»Yrede, Suklja pogana fosforna para u obliku živih, mre=nastih, nabubrelih mjehura i sve se povija, ljulja i raste u crhu čađavu krošnju, u sablasno usplahireno stablo dima na vjetrini, koja valja grdne sjene, zavijajući. đaleka plava ostrva u boju ruma i čađavog stakla, Svijetlozelene, gobelinski sunčane daljine tonu u venoznhogustom smolavom zamračehju kao da je onaj fratar tamo s onim. babama zapalio sve lomače pakla te se i mokre daske palube pričinjaju masne i krvave kao mešarski panj,
Bilo broda bije brzo kao pasje srce u kanikuli, štekće lađa i ritam štrojeva dahće 'sroz ovaj dim kao Kroz maglu, Osjeća se dah broda gdje diše teško i siplilvo, a jedan ja galeb preletio katafku na provi brzinom duplom od naše (najmanje šesnaest milja ma sat), a onc. je sav garumenjen i blistav, u šjaju sunca sunuo za - kablićem spirina. iz, brod“ ske kuhinje što je pljusnuo po zelenom šampanjeu mora i oštao da se ljulja na pjenušavom skorupu srebrne repine iza lađe, (Ta Baudelaireu, Čehovu, Gorkome i hudožestveni” cima tako draga ptica, zapravo je žderonja i prase više nego iesni oluje. Čajka guta sve). . ajitAn
A fratar govori i govori. On se sagnuo spram šVOP kokošijeg klupka i tako mu je ozbiljan izraz lica kao da vuče vreću nekog neizrecivo teškog tereta pak je gestom, kojom Ma-
"la braća svetoga Pranje obim ruka-
od broda i te prljavosive, groteškhe, ·
zloslutne lopte poskakuju oko cilin-
ma dodiruju kopče dalmatika na svojim grudima, palcem i kažiprstom obuhvatio čoju okovratnika od kukuljice, a ostala tri prsta razmičs u ritmu besjeđe i tako daje kao to'bože Ježerah i po'buno slobodan takt pravilnim mislinin “ada, eto, liječi narod [| istjeruje đavla iz baba po lađama. .
Ne Bovofi samo ffatar, jer na paJubi nema nikogr tko bi ćuta6, Magla bezbrojnih ljudskih riječi teče # lađe i taj dah toplih ljudskih glašova, ta slinava Rkopreha misli neuriorho še cijedi i rasplinjujš Zajedno sa đimom, povija se na vjetru i pigtaje na talasima, Slušam ovu zbrkanu graju glašova ljudskih na palubl i ražrišljam 6 tome kako je žapravo čudna moda koja vlada u takozvano] soigniranoj beletrističkoj prozi. Ovi ljudi to jest Vi. junaci ove beletrističke proze, Rkađa govore u knjigama žražavaju 66 logično i razumno književno dotjerano — što se, naža=
„a Vi,
—- KRIIŽEVNENOVINE·
. zašnovaha na borbi
e. M a ja TP N
B
O M FL 2 »%
Ervin ŠINKO · e
Radnja drame »Povlačenje« događa se na veliki čet rtak 1948. godine u nekofi fFanjevačkoni šamoštahu 'Dalmatinskoj Zagori, Čitava je radnja zgusnuta u jedar jedin, dan, od 11 sati prije podne do te iste noći, dva svijeta: na borbi između samostana i parti :n= skih boftaca, Na scehi je vidi jedi. no franjc-ački samustan, Sva četiri čina drame odigravaju se unutar zidova samostana glavnog uporišta ustaške vlasti u varošici.
Partizani še ne pojavljuju ha sceni, ali od prve ižgovorene riječi pa sve do žadnje, Oni su neprekidno, stalno prisutni. I onda, kada nisu spomenuti, kada se uopšte ne govori o njima, oni su prisutni kao prijetnja i kao krajnji izrok svega ODOTa što se zbiva na pozornici, Ne bi bilo pretjerano tvrditi, da je Mirko Božić uspio graditi svoju dramu tako, da se u hjoj ne izgovara ni jedna rečenica koja ne bi imala kao podtekst misao opsjednutu postojanjem partizanskih boraca. Svaka Scena, | ona u kojoj še radi samo o kuhinji samostana,
protkana je hjihovom nevidljivom
prišutnošću:
To je osnovni uspjeh u kompoziciji drame.
Oni koji šu otišli u partizane, nisu potpuno otišli; njihova je snaga upravo u tome, da znaju biti i tamo i ištovremeno i u šamim utvrđenim ghijezdima neprijatelja rukovodeća i djelatna šnaga, šhagča borbe i otpora. I baš zbog toga šamoštan ima kao samostan naročito važhu Ulogu u borbi protiv partizana. Oh ne pretstavlja samo glavni štab ustaša u vojničkom i ideološkom smišlu, on je istodobno i policijski centar špijunaže, zahva=> ljujući svojoj duhovhoj Vlasti nad vjernicima.
Odlika je te drame, đa ne prikazuje neprijatelja tako da ga podcijenjuje. '·Upravljači sah.ostana nisu kukavice, oni su prikazani kao »čce;esia miliftans«e: ovaj samostan je spreman na 6eve u svojoj borbenoj odlučnosti i on se meće ni u kojoi situaciji odreći mržnje i borbe protiv partizana, pro tiv komunista, on je fanatik svoje protunarodne vlasti, saveznik svakoBa koji je za mrak, za materijalno i đuhovno ugnjetavanje.
Sama je dramska fabula veoma jednostavna i pregledna: povodom neštank:. dinama. iz člektrične centrale uhašena ie grupa sumnjivih li+ ca, Hapšenjem i ispitivanjem uhap> šenih rukovodili su Bernardo, glavno lice samostana i istovremeno zamjenik „ustaškog Jogornika, i „ njegov prijatelj, promašeni intelektualac Vilko oričić, Specijalha uštaška komisija koja je doputovala iz Zagreba ma čelu s »istražiteliem« Terkom, pomaže im u pošlu. Među uhapšenicima malazi se i omladinac Srećko, brat komandanta partizanskog odreda. Srećko je uspio da po=bjegne u trenutku, kađa je komanda njemačke vojske obavijestila samostan da partizani spremaju napad na grad još te iste noći i da će se njemačka vojska privremeno povući; gsamoštan se mora odlučiti da bježi
lost, gotovo nikađa i nipočemiu he podudara sa stanjem fakata u prirodi. Ako ono što se oko nas zbiva treba da nam bude izvorom jstinite inspiraćije, onda bi rbrku ljudskih gla&Ova trebalo snimiti vjerno, a nema takve tehničke vještine snimanja hni pisanja, koja bi mogla samo približno da odrazi solilokvij jedne naše saputnice, koja čitavom jednom krugu gospođa oko sebe drži govor od onoBa trenutka kako &u se našle na palubi, a to traje od Splita više od tri puna šata, Ona govori momenta no o tome kako je „osmogimnazijalac, sin njene starije seštre, udate za jednog pravošlavca u Kapeli—-—-BBatri– ni (a bili su u Strizivojni—Vrpolju i u Banovoj “nruzi), dđobijo 1z ruskoga jezika trojku i kako je to u nebo vapijuća nepravda jer ona lično zna ruški, ona je naučila ruski u dvađeset đana, ona je prema tome mjero~
, davna da prošudi da li je njeh ne>
ćak osmogimnazijalac Kosta zavrijeđio trojku ili nile „ona prema tome znade, da je ruski najlaštija stvar na svijetu, jer se samo počme pak se pravilno menja, a ako jedan nagla=sak slučajno ne znaš da naglašiš, a to je kao da — biva — na našku vučeš, onda ti je onaj mirmmiks-dirnikš lupne trojku, a tko je tai molićemo najlepše, ko lupne trojku, molim lijepo, to je — biva — kao — rečemo — profešur, a taj profešur je haučio isto tako ruski iz šnelkurša vr= 10 fiho, dabor.ie, f0 se može, a Kosta to ne može, jer je takav propiš to dođe kao kolški red — a da 80 oš radi o francuskom, prosim, neiniš rekla, francuski to je drugo, to se fie đa jz Šnelkurša, jasno, ali madžarsški na primer, madžarski je ona isto tako naučila iz šnelkurša za četrnaešt dana kađ je bila prakTikantica na pošli u Čabru | u Vrhovinama ličkim, a. sad je tu berkulozna, to jest nije — zapravo — tuberkulozna, nego imia neki li šaj na koži, a njen drug (koji je stuđirao međic iu tu Beču molim lijepo), a sađ je noviser u Zadđružnoj banci, to jest tamo vodi čašopis bankarski za nekakve sinđikate činovhika kao takvih. hjen — dakle — drug dobio je od nje taj lišaj, kao heki hačinm ekcema, p |e bila obišla več hiljađi doktura i očito ie io S&ušića a nije kožna bolest, · kod njenog je druga to — nesumfjivo — kožna bolesšt, ao rečemo lišaj i šve je oha btočitala o b*lestima i o lišajima i jašho, &ve je to došlo od Unfinih konzervi, 6d kornmeta, dobro je hjoj rekao jeđan fini doktor fijumatisk:, đa je to od: kofneta- a |a dođem tamo u D. i pitam onm6gBa tamio je li to istiha. đa še od korheta đobija lišaj, a ofi Vveli: »da«! I eto ri u džepu što đinara za Onaj njegov »da«+! A ja sam mu kazla, šanrekla, je li, kažen, sanmte< kla, ekžem ođ konžerve ili od šušls će, a oni jedno i druBo kaže, a ja
zajedno sa njemačkom vojskom i ustafapoe ı |
(0 je Okvir fabile, situacija. U _varošici se nšlazi i nevjenčana žena partizanskog. komandanta &a svojim djetetom Mira. Promašeni in'elek< iualac, Vilko Zofičić nekadašnji na– predni Student, voli Miru, oja usprkoš svim pretnjama i nagovaranjimi Vilkovog prijatelja fra Bernarđa odbija sa mržnjom i prezirom sve njegove ponude, Terko, šef specijalne ustaške komislje, priznaje zasluge Vilka koji žha »ispitiVati« tako, da mu se i zagtebtčki majštofi dive, ali Miu predbacuje njegovu šlabost prema ženi parlizaha koju Vilko još uvijek nije dad uhapsili. Nakon uspješhog bjega brati partizahskog komandahfa, omladinca Srećka, antagonizam između Vilka i Terka rašte, jer Tr ko ne vjeruje u odanost Vilka, ne smatra ga pravim ustašom već i zbog njegove prošlosti.
Partizani nisu a3amo u blizini građa, oni imaju svoga čovjeka u samome samostanu, zvonara Stjepana koji je došao u + mostan nakon toga Što šu mu Ustaše iskopali oči, jer je bio rekao, da ne iuože gledati njihova krvoprolića. Stjepan sakrije Srećka u zvoniku. Srećko se Spasi, ali Terko otkrije Stje»ana i obješi ga u žVO-
_ niku.
Svi ovi događaji ptikdzani šu š prividnom, štoviše škrtom objektivnošću. Nužnost povlačenja znači za njemačku vojsku i ustaše novu pobudu za hapšenja i krvoprolića, i u veži 8 tim za pljački, Bamostan je zaužet jedino problemom, kako se može u ovim prilikama dalje nastaviti borba protiv partima..a. Pra „ernardo JŽjavljuje da on lično ne će pobječi, nego oštati, da organizira i dalje ovu borbu. i u fu svthi namjerava pustiti na slobodu građane koje uštaše hapse, da bi stekao povjerenje stanovhišt i partizana. U zadnjem trehutku Vilko mu saopći, da će partizani doznati za zvjerstva koja je fra Bernardo lično izvršio i on odlučuje da pobiegne, ali prije toga še '8večlije spofazumijevši se 8 Tčrkofi,
·da ovaj na putu likvidira Vilka, No
to ne znači, da samostan prestaje biti ustaško uporište. Jedna od najboljfh scehia je u ovoj drami dijalog između fra Bernarda i fra Leonarda, profesora sjemeništa. Fra Leohardo nastoji da Bernarđo napusti samostan, jer je previše kompromitirao samoštafi kab olVoreni uštaša, Radi se 6 metodama i Leohardo ima drugu metodu nego Bernardo.
. »Leonardo: Žnaš li što ustaše rađe po varoši? Zthaš li što rade Nijemici? Tko će pošlije išpraviti?«
Čovjek bi mišlio, ako fietko govori fako, taj je protiv onoga što Nijemci i ustaše rade. Ali iz tog istog dialoga &aznajemo, da se radi samo o samostanu, o brizi za buduće miogućnosti samostan8a, Bernardo odgovara: »A đa li ti sad možeš proviriti u moju dušu? Krvarim..,. Naši se povlače ,.. Znaš ]i ti, što to znači ža naš?«
I Leonardo, koji je do ada jedva govorio i držao se uvijek nekako &Vijesno »u rezervi«, sada progovara:
»Mogli smo drukčije, uvijek „sam
šanrekla, makaki, đruže doktore, pojma nemate vi o medicini, moliću sarekla, pojm. — vi — nemate, razumete, nego ste vi don Jovan, Eoji se sa ženskinjem poigrava, razumijete, sarekla, i taj vas glas bije sai.ewid, tolko da znate, a vi ste jeđan bolni-= čar a ne doktur, jer je moj drug studirao medicinu i Vi ne možete ovako samnom, da gledate moje gaćice, sanhrekla, nego bi valjalo znate li, ja ću vam nešto reći druže doktore, valjalo bi skuhati lijek protiv ovog ekcema, A znate li lijepa moja gospođo, šta mi je odđgovonrio oni čarlatan od dotura? »Kuhali šu ljudi ljekove, skuhali su gospođo ljudi na hiljade lije« kova, a preko ekcema nema »lijeka«, »ba pogotovu« — zamislite šta mi je tekao — »protiv ekcema u mozgu. Jer, veli, to nije, veli zaraza, to &u živci i to dakako valja liječiti hranom, ra= zumije se, hrana je nađasve važna i to nafočito kajgana, pa onda koža dakako laštije diše, dakako i to je njegovo stručno mišljenje — onog 80sin šefa čarlatanskog — tako vam PREPE trsatske. šta kažete na ovu ašu od riđeta moje gospođe?
Na rubu ove brbljave epilepsije, uz šum ove onluagramerizovane meljave čabarsko-bodulsko-kirsko>primo?Pskokapelabatrinske, na obali ove bujice štvari i\događaja, koja se valja između sušiće | lišaja, između Metlike, Karlovca, Brinhja i Hacove uliće zagrebačke, na raju klupe cvjeta iedan mali tihi flirt, Djevojčica iM u pratnji stare, stroge, drvene patrijarhalne žene, koja 4 jedne štrane sa zžahimanjem sudjeluje u ovom fTazgovofu o madicial i o lišajima, a ša desnim u vetom prisluškuje i nadžirava svoju nećakinju, koja čita žajedno iz iste knjige sa jednim ćrmomanjastim vit• kim mladđićem.
Kada je bila malo prije riječ o me« dicini i kada je ova bivša čabarska poštarica. (koja sada putuje u Makarki na aindihkalni dopust) dala svoj ne pretjerano laškavi sud 6 hašoj me= dicini uopće, onda se taj mladić, tobož više kao iz učtivosti, umiješao u razgovor ovih tetaka ša smionom primjedbom, da je &ovjetška međićina prva na svijetu, jer operira živo ljudsko srce,
Ta izjava oštala je bez ikakvog naTočitop efekta na Fošpođe | hitko se na nju nije ni osvrnuo iž g#ospojin« skog kruga nego 8 leđa, sa dfuge klu« pe, Oglasio 8e netko, đa bi o medićini trebalo pitati naše momare, jer da ohi mogo hVale amefikanške bolni, de, U amerikahškini bolničama &u 56% dovi i 6tijene od brušenog crnog šta, kla, Tamo se švaka i najmanja prašinića viđi pProštim okom, Vrhuhač tehnike, zna se..
— To je tehničko pitanje, upleo se u razgovor jeđah građanin, Trčba reGROBU OVK ruka i Pio. jer &ve ovo naše, aislin tajući dio vlađajuBRA Mivalh, uopte a eljelini
xHODJ >
ožića , Povlačenje“
Bovorio, A #8d... Svi smo odgovi Or. ni za ovo polvačenje!... Nije trebalo ovako raditi, I četrđesetprve sam govorio: zakapajte strijeljane na groblju, a ne gdje se psi zatrpavaju, Narod gleda, pamti... Groblje je za ljude.., Nije trebalo onako raditi.
Ovaj Leonardo ne govori o svojoj mržnji, on govori samo o tome, zašto su po Wien Šef ia krivo poštupili fra Bernardo i rijegovi ptija, telji. Krivo su postupili ne zato, što su masovno strijeljali; tose mora, toje dei, i da je to dobro u očima Leonarda, rečeno je time, da on ništa dfugo ne ž#amjera nego način, to, aa nišu zakopali Strijeljane fiš groblju, On priznaje da je znao da je bjegunac t Zvoniku i kad se Befnardo na to trgne, oh šuperiorno kaže: »Pola. ko! Za je bilo vrijeme da fa izručim? Da izložim sudu sveto mjesto? Da šVe nas dovedem u vezu sa... Ta sutra oni dolaze. Od početka do cilja tri su koraka krvava, ali i — Dpogrešna. I ti si baš točno izmjerio — tri koraka. Ja sam bio čak i za to da pređem trišta koračaja, da koračam po velikom luku, ali bio šve bliže.,. (Rukom crta luk:) I tako ću dalje:;.«
Tako Mirko Božić ume da snagom ·'situacije i 8a nekoliko rečenica oka. rakterizira tipove. Između fra Be.
·'natda i fra Leonarda nije razlika sa~
mo u metođama, razlika u metodama dolazi do izražaja u razlici njihovih temperamenata. Sve što je misaono, prikazano je individualno-čulno: BeFnardo je sangvinik i istovrerneno op= rezam i lukav: Oh se odlučuje da izruči svog prijatelja Vilka, jer hoće da mu še ošveti, ali i za to, jem »mnogo od naših „Stvari žnađe.;, Ako bi ga oni uhvatili...« Terko, komu zaista nije teško ubiti jednoga čovjeka više, pita Berhnarda: »Recite Vi meni: uopće, tko je oh? Kako je ch došpio u...? Što ne?« Bernardo na to karakterizira Vilka i čitav njegov životopis i njega sa. moga, u {iri rečenice: »Mi smo ga hranili, na studijama u Zagrebu, DuBo je frebalo, dok ih je Sasvim ižđao... Ali ...u njemu još vrije., On se zamrsio na mostu prošlosti i sadašnjosti...« | Spdredna lica drame nisu mahje živa i sva su aktivni sudionici šame dreamske radhje, Otac „partizanove žene penzioner Karlo Tonković. koji se obraća za pomoć fra Leonardu i u svome očaju izbrblja, da je kći stalno iu Vezi s mužem, pattizanskim omandanfom, On šam se prepane čim je to rekao, a autor je postigao time a mi saznamo pmešto bitno o zeni partizana i istovremeno, da ·ipoznamo na djelu metođu „Leon'Fdovu. Đikonom šamoštaria »laik« Vincenzo, koji ne gubi glavu ni onda, kada 86 već čuje pucnjava partizana koj, se usrdho brine za dobrobit stanovnika šamoštana nlje samo komičnia trt, on ič ište tako pretstavnik duše Biliz mostana kao što je fra Bernardo ili Leonardo. On' je „»prozaičn'« pret= staynik samostanske ideologije. »A..,. raci hisu bili loš:, što Rkažete?« TIštima, on to pita u kulmirnaciii drama tične situacije, i fra Leonardo supe“ riorno šuti. ali Vincenzo |e !pi, koji hrahi fra Leoharda ne samo male-
(nastavak na trećoj trani
kao takav ne vrijedi mnogo, a čitajuća medicina spada — ako se pra vo užme — u SV (0.
— A vi mislite i ovo malo međićihe još okrenuti na glavu, ciknula je bivša poštarica čabarkinja ili čabranka, kao da ju je netko ubo iglom,
— 'Tiko šta preokreće na glavu? Mislio šam da kažem medicinu: ona ne ma, — naime građanska — zna se šta hema i što je na tom čudrio?
— Civili uopće samo uživaju i putuju, a ne stvaraju ništa, javio se mornarski glas sa epoletuškama.
— Zaostalo je čovječahstvo uopće, jer molim vas, kažu da se u Vodicama pojavila gospa lurdska. Sjedi na maslini i plače. Eto tako.
Sa strane ovog nepoznatog civila pala je teška riječ: čovječanstvo. On je to izgovorio tako jednostavno kao da je rekao: eto, pala muha u octiku. Bez patosa. Posve poslovno, čak moglo bi se »„ći došadno. |
— Valja čitati pametne knjige, jer neuk &vijet od uvijek je bio i oštaje najveća opasnost po svaki napredak, odmahnuo je crnoma*jasti mladić rukom i nastavio da čita glasno djevojčići iz knjige o »Volokolamskom đrumu«. On čita monotono, moglo bi se reći riječ po riječ, tako jednolično, i tako bez modulacije kao da je ova} tekst složen od jedne te iste riječi, koja se hepreštaho ponavlja. On čita scenu kađa general Panfilov loži vatru u furuni te &prema čaj, a onda je, podigavši glavu &a teksta, iznena» đa prekinuo čitanje 1 zagledao se u djevojčiću sa dugom šentimentalnom tankom. T .— A vama je to možda dosadno drugarice?
— Ali ne, veoma je zanimljivo, na» protiv, izvolite, samo «čitajte 'dalje molim, odgovorila mu je djevojčici učtivo, a pomalo ipak duhom ofsutno, te se moglo osjetiti, da joj nije mno“ go stalo do toga te bi htjela odglumiti neki izvanredno golemi intetes za
samu stvar, Mjei je više,štalo do pla“
vih očiju toga dječaka, do nje njeBova glaša nego do geherala Panfilova, = Pa da, znate, Vas to i ne može 2a– nimati kao nas. Kađa smo še San džakom probijali godine četrdeset i druge, bivalo je često te šmo se našli u šličnim situacijama...
Nađvi6 he nađ to dvoje mlađih jedan dugajlija, koščat, mrk, ironi čan, upravo drzak u neposrednosti sVoP agrešjvnog aačina. On se tu zauštaviy kao tobož slučajno, između jednog i drugog dima, a zaptavo je Bve to bilo po planu,
= A vi, gošpođice, bripaste rnalči» ce molim vaš ha Ovdga. Ovaj san» džaklija je opasan tipusi Treba da znate, đa sandžaklije Od šale djeću prave, , m
= A, vi ste 1; Sandžaka, Oobrađovala se. djevojčica, I moja je tetka