Književne novine

za Ahilove pete

; OUČNO je ponekad oslušnuti publiku koja izlazi iz bioskopske

sale. Ova, koja je iglazila posle ililma »Zle pare« bila je raspoložema i zadđovoljna. Sećala se glasmo seljaka koji

sebi kupuje wewtvački &sanduk sa anđelčićima, · Itali-

Jana koji, da bi se-slilkao sa gospođicom, podmeće. kamen da ne bi ispao: mali. liadi koji se kockaju u Kkilograme hiljadarki. ; seljačeta: koje honoriše gospodu da mu pre feraju kravu preko druma. Niko nije pričao kako je uča skupljao puške.

Jednodušna kao retko kad, &Va naša filmska Joritika zamerila je fimm »Zle pare« unošenje ozbiljnosti u guioiesku, koje je učimilo da iaj Tilm mne ponese maslov majboljeg našeg filma, Reč je o papimatom liku Uče, koga je Ljuba 'adić svojom vitalnošću i snagom svoje DOjave učinio ulediljivim upr= kos svemu. Autor scenarija osećao je obavezu prema ·.Živolnoj istini da u filmu o haotičnom dobu u.kome vlada sveopšti ribolov u mutnoj vodi, prikaže postojanje i ak 'itvnost ljudi koji u tim bezslavim „vremenima #?žznaju šta hoće i pripremaju we za događaje koji pretstoje, '"Tako je nastao Uča, čovek bez mame, da dopuni šareni skup kocćkara..čankoliza. i &eljačkih milionera svojoni čeličnom) . jednostavnošću | Droročkim viđenjem budućnosti. Pored obilja detalja koji odlikuju ovrobisvefte, karijeriste i seljake, osnovna karakterislika Uča (i. Sbudemita) je ipak samo negativne prjrode: on.n e ma. njihove mame i ograničenosfi.

Već jedanaestu godinu boTi se naša Kkinematografija sa problemom ubedljive karaktevizacije tzv. »pozitivnog junaka« (šema. »pozitivmog junaka je najžilaviji ostatalk onog Što se obično nazivalo wsocijalistički Yrealizam). Već je prvi epizodni četnik-gibamičar u kreaciji Ace Stoikovića bio publici zanimljiviji» u svojoj razbazrušenosfti i proždrljivosti nego Što su bili pretstavnici ile gale koji su .često.kao jaje na jaje ličili iedam da drugog i govorili. potpumo iste rečenice o slobodi,

'xUčinimo 1]i ma i u najlepšoj mamera filmskog pbozitiV ca čovekom bez mane i trenutka sumnje ili slabosti, on postaje nečovečan u SVOjoj savršenosti, gladak i hladan u svojoj sličnosti sa mer merom, bez pukotmne ali i bez rapavog mesfa za Koje bi mogli da prionu pipci nnšeg saosećamja koje bi mu uputili kada bi nas ljudskini detaljem u nekom svome bO štupku pofsetio na nas.

Prve uverljive ličnosti u našem filmu bil; su starci koji su na neki mamrodiji, smešan ali simpatičan načim razgovarali sa svojim magar cima i pomagali narodmo oslobodilačku borbu. Bio je to stari Bosanac Frana No-

vakovića pa PFelbin Barba.

Žvaeme, bio bi io i Jefta u filmu »Daleko je sumce« koji gine zbog rakije, da ga nisu «ccenaristi skratili. Bili su to dobri i pošteni ljudi sa svojim bubama, kao što ih svaki čovek ima, a to ništa nije smetalo njihovom patriotiZIDU, Ako junak nema svojih intimmih problema i bez ostatka je na strani na kojoj se bo ri, sukobi wu kojima se nađe biće isključivo fizički i mi će r-” okršaj pratiti kao što se prati svaki šund: da li će Bil da. ubije Džeka ili će Džel Bila ako Džo stigne na vreme sa pojačanjem. U takvim filmovima ne rešava se nikakav problem čoveka i' pitanje pobede nije pitadije morala nego snage.

Takva se situacija nužno dobija ako se'polazi od DGštavike da je heroizam hetoja neprikosnoven i da su per spektive naprednogp čoveka uvek kristalno jasne.

Sa Koliko se zadovoljstva posmatra dijalog između Čapajeva i seljaka koji ga Ppifaju. da li je za Lenjina ili za boljševike. Kao što ss prati sa napetim interesom. scena u kojoj: Solaja iščup petokraku koju partizan. pri šiva na svoju titovku. pa zafim skida svoju kapu i kaže: prišij!

U fome što smo im daii pravo ns slabosti leže razlozi uspeha i popularnosti seljačkih. likova mašeg ekrana, u "tome što ih nismo obavezali na savršenstvo leži tajna. ubedljivosti likova rukovodilaca-seljaka. Pored Šo laje koji je građen na tradicijama kako Čapajeva tako i Bačke iz Dovženkovog »Ščor sa«, naš. film ima i jedan drugi lik. Nije slučajno što je do danas najlepši lik iz rata i revolucije realizovan na našem platnu lik Gvozdena, čoveka koji se vide patfnje i stradanja naroda de moralisao ali ga autori nisu zbog toga pljunuli nego su pokazali tragiku njegovog položaja i njegovu ljudsku lepotu (on daje drugovima gunj i opominje onoga koji Treba da ga ubije da izvadi kučinu iz cevi) i time ne 58.mo da nisu umanjili bombu kojoj je žrtvovan taj čovek

BSeena,

nego, Joj dođali novu .trazič nu i herojsku dimenižiju. . U lepom Hjustonovom:fil= mu »Crvena značka za hrabrost« centralna ličnost je mla di borac u prvoj vatrenoj lini ji koji se plaši. Dok oko njega padaju muvi i zvižde me ci, u dimu eksplozija on'sa zastavom u ruci juriša ma neprijatelis na·izgled ludo hra bar. Posle pobeđe, koja je izvojevana prvemstveno.njegovim herojstvom, maločas preplašenmi mlađić dobija odlikovanje .za hrabrost (koju mu mijedan gledalac meće osporjti iako smo. videli strab iogavom licu), Najveći utpeh doživeće onaj scemarista. koji dozvoli svojim junacima da se bore sa'svo Jim slabostims.

Drugi problem, pored problema ubedljive MNaralkterizacije pozitivnih Jlikova,-je karakterizacija onih ·sa ons s trane barikade. I iu volimio često neprijatelju da za dajemo niske udarce Koji našu pobeđu me čine časnoi, Narodni uslar je znao da će ocriavši sve rafničke Vrline 'Muse ·Kesedžije učiniti teškim „Đosao Kraljeviću Marku koji neće moći da likvidira protivnika u dva-tri stiha ,ali je zmao da će na faj način majbolje pohvaliti vrline svoga megdamžije koji će na kraju teške bitke ostati pobednik.

Onima koje odredimo da nose naše ideje Kuoz zaplekša i mevolje „nekog dramsil:og teksta moramo dodeliti! dostojnog protivnika, dovoljno Hhikavog i veštog da mašem junaku promadje urutrašnje slabosti i Ahilove pete (bez kojih nema ulbediljivog iika) da bi on ubedljivo mogau. da pokaže veličinu svoje snage i snagu svojih vrednosti kada, nakon” dvočasov ne borbe. ostane Đobednik..

A evo scene iz:nedavno gledanog , ramunskog ·socijalističkorrealistiŽkog filma »Mitrea Kokor«: heroj filma vraće se. posle mata u SšVoje selo na ruskom. tenku. i vpši agramn reformu, Tako” se doduše lako rešava dramski

· sukob i neki drugi, proble-

mi, ali se dobijaju vrlo”sum njivi rezultati, . Dušan Makavejev,

iz filma „ ŽZle

pare“

je

CČRAJNJI, i majudaljeniji cilj svakog pravog umet nika jeste stvaranje posebnog, njegovom “ličnošću u svemu olbeleženog sveta, Ka da se rađi o filmu ostvare nje te težnje se čini izuzet no ofežamim zbog posebnih odnosa umetnosti i industri koji se Tm ispoljavaju i beznadežno prepliću. Ipak, ove sputavajuće veze majmanje zahvataju meke auto re animiramih filmova, crta nih i onih sa luikama, te su tako danas Mak Larenm i Tm ka apsolutni tvorci i gospodari tih toliko žuđenih novonastalih posebnih svetova. Reč je o 'Trnki i onom ma lom broju njegovih filmova (CAREV SLAVUJ, po Ander senu, POVRST O KONTRABASU, po Čehovu: i PESMA PRERIJE) koje smo upozna

li skoro slučajno i u izuzet nim okolnostima. | Pođimo, pritom „od suštinskog i OSnovnog :Od samih lutaka.) Već i pre no što smo ih po prvi put ugledali bili smo pomireni & tim da su mjiho vi glatki, drveni likovi osudeni na mepromenljivost, da će u svim prilikama ostati sa početnim zaleđemini OSmehom ili fturobnom zamišljenošću ili divljačii surovom

rimasom. I jedmo vreme je tako: svetlo i boja samo do nekle i površno modifikuju, a onda dolazi trenutak kada se, iznenadđdno, maska lutke menija — tužno lice nestaje iza zaklona, pri sledećoj Do javi mjegovoj ugledamo mnamesto sumora osmeh, No "Trnka ide i dalje od ovakvog nmarušavamja, dejstvom opravdanog, konvencija koje nam sam u počefku nameće; njegova je želja da gledalac sasvim zaboravi da gleda lutke. Koliko jie ta njegova želja već realizovana se naj bolje zapaža u onim scenama ikoje prefstavljaju istovremeno snažno eipelovanje

na gledaočeva osećanja i tour de force tehnike

animacije. U tim trenucima gledalac zanemaruje tehnič ku majstoriju (kojoj, kasnije, retrospektivno, odaje dužno priznanje čuđemja „ divljenja) ponesen emotivnom reakcijom na događaje s Koji ma je sučeljen. Mislimo ovde. ponajpre na onaj prizor u CAREVOM SLAVUJU ka da car, sam, „zaboravljen plače.

Trnkina dela misu mamenjena deci, mada se kod nas izgleda misli suprotno, jer je u njima odveć mnogo po nornih., nevidljivih fokova smisla. Nije upućen deci, ili nije prvemstveno to, mj. CaREV SLAVUJ iako je rađen po Andersenovoj priči. Ali zato ovaj film mnogo kazuje i otkriva o detinjstvu. Lutke su Kinezi iz bajke, a cela povest o caru i slavuju obu hvaćena je okvirmom epizo dom ostvarenom sredstvima igranog filma i'sa »živim« glumcima. Ta okvirna epizo da omogućuje podizanje An

· Nastajanje

ia,

otvorene m dirži Trnka pred &vo,im maketa

dersenove bajke ma viši, i drukčiji, plan. Sva u milke ovskom štimumnsgu magovešta ja robovanja deteta tajnarna na koje mailazi, vremenski smeštena negde oko 1890 go dine ,ona, sem Toga šfo pot vrđuje vredmost i primenljiivost Tormkine umetnosti i na drugom jedmom. područ ju, stvara izvesne mogućno sti čije obilno i uspelo korišćenje najbolje demonstrima scena careve borbe sa smrću. Napomenimo da je car, tuđ .zlobi i stanovnik sveta što ga stvara bolesnič ka mašta dečaka.iz okvire epizode, u stvari sam taj dečak. Smrt koja mu meti nije više ona, Andersenova, sa »zlatmom Kkrumom i sabliom i divotnim barjakom<, mo crnim velovima obavijem gospodin sa visokim cilindrom, Ta smrt odlazeći po beđena iz carevog dvora u Kimi, mestaje u izmaglici sred jednog evropskog groblja posejanog: mermermim spomenicima sa pborceJanskim fotografijama brkatih oficira i bledih, utegnutih žena.

Ceo ovaj film je pesma i nežnost, i kada se u mjegovoj {finalnoj sekvenci MDOobedno rastvore vrai{nice. i

dva deteta istrče u sumčani lisnate, prostore "Tlo je, uje no, trijumf i poezije i ne žnosti Jirži Trnke.

Trmkin posebni DJ još uvek dobio konačne Mo; ture: mjegovo upoipunjava nje i proširivanje je još u vek wu: toku» pa ipak ıječov zakoni se maeziru, a isto ko i njegova bogatstva. ba žaliti jedino to što hm poznajemo mmoge mjegovi već postojeće delove.

Branko Vučićević

svel,

e Ii

») Mnogi elementi "rnkinog đela upućuju na pomisao da, me bi bilo neopravdamo, i svakako ne jalovo, i mjegovo obuhvatanje pri razmatranju međusobnih

uticaja likovnih umetnosti i fil ma. Jer srodnosti nepobitno Dpo stoje; bilo da se radi o slično vesne Modiljanijeve portrete i likove lutaka iz POVESTI O KONTRABASU), ili o sličnosti ma Kreativnih metoda (Trka, katkad, upotrebljava materijal 1 kome oblikuje svoje lutke tako da koristi postojeća njegova svoj tva i osobenosti oblika i boja, baš kao što: poneki vajari samo pomažu jačem idisticanju već na goveštenih oblika Rkomađa morem izlokanog stenja, ili diveta\,

0kumneniarnosi i arlizam

| (Nastavak 5& devete strane)

ditelj treba što više artistički. da interveniše u dokumenitarmmom filmu, ali posle snimanja ',u muontfažnoj sobi, ili čak,i načinom snimanja, dok se u zbivamje pred kamerom ne sme uwlitati. »Noćna pošta« je klasičan primer „objektlivno .aramžiranog i snimljenog a subjektivno monfiranog ma-–

terijala. Sve što se odvija pred kamerom krajnje je autentično, ali je: ta verodoslojna slika stvarnosti tako montfirana da uz muziku ili uz &tihove koje spiker recituje stvara krainje artistički ritam. Ivensovi filmovi »Kiša« i »Moste prikazuju detalje stvarnosti, ali je reditelj u njih uneo toliko poezije pri #nmimanju iz-

Retoviranje

borom ugla snimanja i mon= tažom (»Most«e), ili imdirektnom registracijom predmeta ij. snimajući ih kroz raznoVrsna stakla, preko vodenog zrcala, kroz kinu zavesu (;Kiša«), đa je &tvarnost izgubila svoje materijalno o= beležje i poprimila poetskoapstrakino-vizuelne vrednoSti. AJZAD, ima wređitelja koji smatraju da reditelj sme i treba da utisne žig svoje kremiivnmosti ne samo pri odabirvanju rakursa ili pri montiraniju snimljenog maiterijala, već i za vreme a– ranžiranja, zbivamja” pred kamerom. Neko će odmah reći to je onda igrani film! Ne — odgovaraju branioci takve komcepcije — mi mikada ne prelazimo granicu preko koje se pruža domen tzv. igranog filma! Jer, težnja igranog filma je da nam izvesno artisftički zamišljeno zbivanje dočara »kao u stvarnosfii«, a dokumehtar– nog da &tvarnost »artiStički organizuje, pri černu oba moraju biti umetnička, Tu se žanrovi približuju, pa &e film »Kradljivci bicikla« može smafšrati veoma bliskim dokumentarmom, a »Crveni balon« igranom film skom žanru! Zato je najbolie du film »Bela griva« (reditelj Lamorisa mazovemo prosto »kratkim žilmom-, jer je on isto toliko igrani koliko i 'dokumenfarni: „bitno je da je to visoko umefničko, delo. Iz svega proizlagida je besmisleno insistirajti na &trogom odeljivaniju dolkumem-– tarnog filmskog Žžemra od.iBranos. Sam reditelj šlobodnc može da odredi u kolikoj meri freba kao umefnik da Mmiterveniše pre, za vreme i posle snimanja što u prvom ređu zaviši od njegove koncoepcije dokumenftarmog filma. Dokumentamost 7 arbi. zam ne iskijučuju.jedno dru80, bez obzira da li reditelj ranžira Scenu pred kamerom ili samo u monfažnoj sobi. Bitno je da on zna k a– ko da je aranžira. . Recimc ao e PO tecimo, „ima še neka scena u ud milku reditelj mora znati kakve će fizičke radnje zadati Pkterima. Kao'i u igranomni PIO a mora biti uslojena dramaturs;ji JA rija. Isto SO GO aa ode adi a. Hi : mšcen u Iqranom filmu ima za cili da istakne i otkrije sukob međ ličnostima, da ilustruje dij 2 Og, a i dok OSB RA umentarmom reba da nas uveri de, sfojnost izves : ON dano _ SSnROp zbivamja, „nam ukaže ma njegovu najbitniju karakteristiku, a Nu : nikako da od njega stvara

neki artificijelni sukcb, Ta

granicu ne smemo preći zato što vam nje gospodare polpuno drukčiji zakoni i mrincipi za koje su neophodne posebne predispozicije, No, ostavši u gramicama koje i najšire shvaćen dolumentarni Tilm postavlja, reditelj može potpuno slobodno artistički da deluje. On će uneti onoliko artizma u film i 0bezbediće mu onoliko dokumentarnosti koliko mu je neophodno i “koliko zahteva mJjegova koncepcija teme 1 žamra. Time je sve Opravdano. |

Vladimir Petrić

PAŽNJA

Molimo naše pretplatnike dx obnove preiplatu.za 1957 godinu do kraja januara 1957%.

Izveštavamo revizore pre platnike i poslovne prijafelje da je naš movi tekući račun 10-K.B.-32.-Ž. 208 Bomunalna banka grada Be ograda.

NKNJIŽEVNEI|

NOVINE

List za imjiževnost, umetncst i kulturu

Direktor: TANASIJE MULADBMNOVIĆ

Odgovor! urednik: RISTO TOšOVIĆ

. Ređakcioni odbor: Oto Bihalji, — Merinm, Badomir Konstantinović. Du šan Matić Tanasije Mlađe nov1ć, Miodrag " Pavlović, Vicko T, Dragoslav Adamović i Risto Toešović, Tehničko-umetnička oprema |___Dragomir 'Dimitrijević List izđaje. novinsko-tzda”" vačko pređuzeće „Književ“ | ne novine“, RMDAKCIJA | i, ADMINMISTRACIE JA: «rranceuska 7, el, 21-000. Sve umnlate vršit) ma tek. rač. 10-—K, B.-093—Ž208 i {Cena pojeđinom broju,DM 0. Gođišnja pretplata Dim, |600. polugođišnja Din 300, Za inosh'anstvo dđvostrukd, List izlazi. svake druge neđelje, Rukopisi' se ne vrsđaju. | Štampa Novinsko-imdavačko | pređuzeđa „„BoPban”, građ, Dečanska #