Književne novine

BIBLIOGRAFIJA ||

Broz Josip Tito: GOVOR U BAN-

ĐUNGU PRILIKOM PROMOVISANJA ZA POČASNOG DOKTORA PRAVA 25. XII. 1958. — Kultura (Beograd), 1958. »Politička biblioteka«, str, 32,

Broz Josip Tito: GOVOR NA MITINGUŠU SKOPLJU 6. MMI. 1959 I U BEOGRADU 7. III. 1959. — Kultura (Beograd), 1959. »Politička biblioteka«&, str, 31.

Broz Josip Tito: CETRDESET GODINA REVOLUCIONARNE BORBE KROMUNISTIČKE PARTIJE „JUGOSLAVIJE. — «Kultura (Beograđ), 1959. »Politička biblioteka«, str, 44.

DRUŠTVENI PLAN ZA 1959 GODINU. U knjizi sarađuju: Mijalko Todorović — »ERSPOZE O PREDLOGU DRUSTVENOG PLANA ZA 1959 GOĐINU«; Vojin, Guzina — »OBRAZLOZENJE O PREDLOGU DRUŠTVENOG PLANA ZA 199 GODINU Marjan BHrecelj — »PREDLOG DRUSTVENOG PLANA ZA 1959 GODINU I ŽIVOTNI STANDARD«; Slavko Komar — »PREDLOG DRUŠTVENOG PLANA ZA 195 GODINU I POLJOPRIVREDNA PROIZVODNJA. –Kultura (Beograd), 1958. »Politička biblioteka«, str. 74, Pi

Pešić Nikola: RADNICI I UNIVERZITETSKO OBRAZOVANJE. — Kultura (Beograđ), 1959. »Politička biblioteka«, str. 48,

NAŠA SOCIJALISTIČKA POLITIKA NA SELU. ZAKLJUČCI IX PLENUMA SAVEZNOG ODBORA SOCIMALISTIČKOG SAVEZA RADNOG NARODA JUGOSLAVIJE. — Kultura (Beograđ), 1959. »Politička biblioteka«, str. 16,

WOVI STANBENI ZAKONI. — Kultura (Beograd), 1959. »Politička biblioteka«, str, 52,

Pešaković Milentije: ELEK TRIFIKACIJA DOMAĆINSTAVA U JUGOSLAVIJI. — Kultura (Beograd), 1959. WPolitička biblioteka«. str. 34.

Kićović „Božiđar: „TKONOMSKO JEDINSTVO SVETA. NUŽNOST I PREPREKE. — Kultura (Beograd), OSM, »Politička biblioteka«, str. 88.

"Katićni Đragoljub: „DRUŠTVENOWWĆONOMSKE OSNOVE ARAPSKOG NACIONALIZMA. — Kultura (Beograd), 1959 Politička biblioteka«, str. 113,

Madđži Vasilev Mito 6 PROTIVREČNOSTIMA SOCIJALIZMA (Drugo izđanje). — Kultura (Beograd), 1959. »Politićka biblioteka, str, 42.

Stanovnik Janez: STATISTIKA U SLUŽBI PROPAGANDE. — Kultura (Beograd), 1959. »Politička biblioteka«, str. 35,

a NKalc DRUGOG. aa

KNJIŽE VNE NOVINE

List za književnost, umetnost i društvena pitanja Ređakcioni odbor:

Miloš IL. Bandić, Bora Cosić,

Slavko Janevski, dr. Mihailo

Marković, Slavko Mihalić, Pe-

đa Milosavljević, Branko Milj-

ković, Tanasije Mlađenović,

Mlađen Oljača, Vladimir Pe-

trić, Đuza Rađović, Izet Sa-

rajlić, Vlađimir Stamenković.

Urednici:

ČEDOMIR MINDEROVIĆ PREDRAG PALAVESTRA

Direktor: TANASIJE MLADENOVIČ · List izdaje Novinsko-izdavačko. pređuzeće »Književne novine«, Beograd, Francuska VM. Redakcija: Francuska “#7, tel. 21-000, tek. račun: 101-707-1-208 List Izlazi svakog drugog petka. Pojedini broj Din. 30. Godišnja pretplata Din. 600, r~lu= godišnja ·Din. 300, za inostran= stvo dvostruko.

Rukopisi se ne vraćaju. Tehničko-umetnička oprema: DRAGOMIR DIMITRIJEVIĆ Odgovorni urednik: CEDOMIR MINDEROVIĆ

Stampa •GLAS:#, Beograd, Vlajkovićeva 8

SVAKOG DRUGOG PETKA

KNJIŽEVNE NOVINE

||'MINISTARKA. —

| BITI.

Vlahović Veljko =wOGRAM „BRBAVEZA KOMUNISTA JUGOSLAVIJE I »ZAOŠTRAVANJE« IDEOLOŠKE

BORBE. — Kultura (Beograđ), 1959, »Politička biblioteka«, str. M,

Simović Dr Vojislav: AVNOJ. PRAVNO = POLITIČKA STUDIJA. Predgovor napisao Dr Deon Gerško-

vić. — Kultura (Beograđ), „1958, str. 192.

SPOMENICA JAŠE M. PRODANOVICA. Zbornik rađova: Mranislav Miljković — »O DESETOGODIŠNJICI OD SMRTI«; Dr Kosta Milutinović »ENJIŽEVNI I NAUČNI LIK JASE PRODANOVIČA; Aleksa Tomić »JAŠA M. PRODANOVIČ U SECANJU JEDNOG NJEGOVOG POLITICKOG PRIJATELJA; Jaša M. Prođanović — »MORAL TI POLITIKA« Vlađimir Simić — »REALISTICNOST IF DOSLEDNOST JAŠE M. PRODANOVIČĆA; Jaša M. Prođanović »JAVNA REC ı SŠAPAT« MBožiđar Kovačević — »SEČANJA NA JAŠU PRODANOVICA«; Jaša M. Prođanović — »SUD I SUDIJE«:; Drag. S. ić — »RAZGOVOR S REGENTOM ALERSANDROM& Jaša M. Prodanović — »MISLI, IDEJE I FRAGMENTI« Jaša M. Prođanović — »SUZ, MARTINE!« MHožidđar Kovačević »UCESCE JAŠE PRODANOVIČA U KNJIZEVNOSTI T NAŠEM KULTUMRNOM ŽIVOTU«. — Multura (Beograđ), 1958, str. 210.

Kunov Hajnrih OPŠTA PRIVREDNA ISTORIJA. Pregled privrednog razvitka od primitivne skupljačke privređe do visoko razvijenog Kapitalizma. TREČI TOM: Srednjovekovna feuđalna privređa ww Srednjoj i Zapadnoj Evropi. — Preveo Bogo» mir Herman. — Kultura (Beograđ), 1958, str. 425,

Kant Tmanueh, KRITIKA ČISTOGA UMA, Pređgovor napisao Dr Veljko Korać, — Preveo Dr Nikola M. Po-

pović. — Kultura (Beograđ), . 1958, str. 736.

Lunačarski V. A.: O RUSKOJ KNJIŽEVNOSTI. Pređgovor Miroslava Krleže. — Kultura (Beograđ),

1959. »Biblioteka Književna Kritika i esej«, str. 252.

Engels Fridrih: ANTI-DIRING. Preveo Rađe Vujović. — Kultura (Beograđ), 1959, str. 376.

ENGLESKE RENESANSNE TRAGEDIJE: Kristifor Marlo — »FAUSTA; Tomas Kid — »SŠPANSKA TRAGEDIJA«; Džon Vebster — »VOJVOTKINJA OD MALFIJA«; Džon Ford — »STETA ŠTO JE BLUDNICA«. Predgovor Svetozar Brkić. Preveli: Živojin Simić i Sima Pandurović. Nolit (Beograđ), 1959, str, 512,

Ugrinov PaVičš: ROPNO. — 5Mdlit (Beograd), 1959. »Savremena proza«, str. 209.

IZMEĐU DVIJE OBALE. Zbornik radova najmlađe Književne generacije, — Svjetlost (Sarajevo), 1958, str. 189.

Colaković Rodoljub: KUČA OPLAKANA. — Svjetlost (Sarajevo), 1959. »Jubilarna biblioteka u čast 40-gođiŠnjice KPJ«, str. 246.

Vujačić Mirko: Ođ nemila šio nedraga. — Svjetlost (Sarajevo), 19595. »Jubilarna biblioteka u čast 40-godišnjice KPJ«, str. 137.

Focht Ivan: ISTINA I BIČE UMJETNOSTI. — Svjetlost (Sarajevo), 1959. »Pogledi. Biblioteka za domaću i stranu esejistiku«, str, 330.

Hauptman Gerhart: BUDALA U HRISTU. EMANUEL KVINT. Predgovor Boško Petrović. — Svjetlost \Sarajevo), 1959. »Feniks«. Biblioteka svjetske Kknjiževnosti«, str. 373.

DELA BRANISLAVA NUŠIĆA: — OBIČAN ČOVEK. SVET. BEO-

ji GRAD NEKAD I SAD. — Jež (Beo-| građ), 1958, knj. V, str. 230.

GOSPOĐA (Beograđ),

— PUT OKO SVETA, Jež 1958, knj. VI, str. 328.

— OŽALOŠČENA PORODICA. OPASNA IGRA. DR. — Jež (Beograd),

||. 1958, knj, VII, str, 328,

— MISTER DOLAR. POKOJNIK. VLAST. MALE SCENE. — Jež (Beograd), 1958, knj. VIII, str. 324.

— PUČINA. TAKO JE MORALO KNJEGINJA OD „TRIBALA. KNEZ OD SEMBERIJE. — Jež (Beograd), 1958, knj. IX, str, 287.

_— DEVETSTO PETNAESTA. —

| Jež (Beograd), 1958, knj. X, str. 323.

MILOSTI NE TRAŽIM. ZAPISI I USPOMENE O NARODNOM HEROJU RADI KONČARU. Priređili Stipe Ugarković, Josip Barković i Željko Grbac. — Lykos (Zagreb), 1959 »Bi* blioteka Narodne revolucije«, knj. 5, str, 262.

JUGOSLAVENSKA REVOLUCIONARNA POEZIJA. „Antologija, Uredđnik: Slavko Mihalić. Izdato u čast 40-gođišnjice KPJ i SKOJ-a, Zbornik sadrži pesme 108 pesnika od Silvija Strahimira Kraničevića do najmlađih

pesnika savremene Književne gene racije. — Lykos (Zagreh), „1959, Str, 306.

Cvijetić Ljubomir: · SAN I UZALUDNOST (pesme). — Džepna knjiga (Sarajevo), 1959. Biblioteka »Horizonti«, str, 34.

Marinković Rađivoje: DNEVNIK MOJE SLUTNJE. (pesme). — Džepna Knjiga (Sarajevo), 199. Biblioteka »Horizonti«, str, 38,

Danilo NKOLIC

RETKH HRSR

Jedne namwarske nedelje, oko šest mweče, inženjer Aldin izade iz svoje sobc i reče ženi da bi rado napravio kratku šetnju kolima, »Možda ću, dodade, odleteti i do Beograda; vreme nije tako loše«.

-" Tih dana inženjer Aldin nameravaše da promeni svoje prezime. »Nije sasvim jugoslovensko«, govoraše on u projektantskom birou, gde je imao mesto šefa grupe za regulacioni plan. »Nije. Ili bar ne izgleda dovoljno naše, jugoslovensko«. Do pre mesec dana on bi sc možda uvredio ako bi neko iskazao takvu misao, ali od Nove godine ne. On je počeo da misli o tome upravo onog časa kad se njegovo imc pojavilo u štampi. zbog projekta koji je izazvao čitavu malu senzaciju, praćenu prizvukom opšteg odobravanja, iako je iz korena menjao lik starog

· vojvođanskog grada. Izgledaše mu. da prezime Aldin može navesti

neupućene na pomisao da je reč o nekom stranom stručnjaku. .

Ali to postepeno poslade sasvim mala briga u poređenju sa onim što mu je donelo priznanje u napisima centralne štampe i povoljni komentari njegovih drugova po struci; on poče da gleda svoj projekat sa više poštovanja nego ranije. Može izgledati donekle čudno, ali tek se sad potpuno posveti svojim nacrtima i uoči neke nove mogućnosti, neka nova poboljšanja, neka srećnija rešenja, koja su, u nameri da budu besprekorna, htela da spoje lepotu i nužnost. Staviše, dok je jednog jutra ispijao crnu kafu u fotelji kraj kauča, inženjer uhvati sebe kako se prikrada još boljoj, skoro savršenoj zamisli koja je omalovažavala prethodnu, toliko hvaljenu varijantu. Tako se dogodilo da je potpuno zaboravio neke neudobnosti svog stana, zanemario pozorište i bioskope, prestao čak da misli na svoju skoro najveću strast: izlet automobilom. do onih kanala u ritu u kojima je lovio zdepaste linjake, hitre štuke i nestašne crvenperke. On poče da previda i neke značajnije trenutke svakodnevnice, zavole crnu kafu i dim cigarete u tišini predvečerja, i liši svoju mladoliku ženu one delikatne „pažnje, začinjene. često humorom, kojom ju je pre osam godina osvojio. Poslade najzad ravnodušan prema čarima večernjih sedeljki u svom starom,. stalnom drušivu, koje su se završavale u zoru glasnim prepiranjem o mogućem srećnom isbodu igre samo da je ovaj ili onaj od njih imao više smelosti da ide do kraja sa tri osmice. u ruci. Predajući se svojim nacrtima, koji su ga, već se može reći, počeli da proslavljaju, on izgubi interes i za hrpe pisama koje su rasle na njegovom stolu od beložućkaste hrastovine.

»Dakle, idem ipak. A?«

»Znaš li«, reče žena podižući naočare uz čelo, »danas sam otkrila jednu značajnu činjenicu?« ·

»I ta je?« i

»Gojim se«. O VO

»Gle! I'sad?«' :

»Od 59 — 61 kilogram. Da ne kažeš — kolika si, zgnječiću tel« : e

»Fino. Sasvim... 61 kilo? Lepo. A ja, nažalost, ni skočio,

ni pao — 93, i dve tri stotine grama«. O Žena se nasmeja i odloži novi broj »Manekena«. Mali osmeh kojim se odazvala govoraše da lako prima rasejanost svoga muža, i njegov napor da proćaska koji čas sa njom. Ne spuštajući naočare, ona ude u spavaću sobu i donese novi sako od tvida.

»Treba da promeniš pantalone«, reče. |

»Što?! Neću uopšte izlaziti iz kola. VWožnja me, kako znaš, uvek lepo odmori. To, i ništa drugo«.

Oni su, reklo bi se, od prvog dana stvorili jedan ozbiljno nežan odnos, tako čist, tako iskren, tako besprekoran, bez onih malih prenemaganja koja se neprimetno ugnezde između mlađih supružnika na početku svakog braka.

»Kako god hoćeš«, reče ona. pantalone sa zelenkastim sakoom“«.

_

»Ali, nikako se me slažu teget

__ On odmahnu rukom i uze-· sako kao- da' prihvata vreću koju . ..

treba napuniti.

A žena doista beše u pravu. Inženjer Aldin je koristio za rad jedne veoma tesne pantalone, toliko nošene da se njihova tamnoplava boja pretvorila u nešto neodređeno. Te tesne pantalone već tri godinc redovno oblači kad posle ručka prelazi u svoju radnu sobu. SkrojJjene nekako baš u ono vreme kad je počeo da se goji, one su svoj vek proživele u toj sobi i sada se izlazak u njima nije mogao ni zamisliti. Tako je bar žena mislila; ali inženjer je bio nešto nervozniji nego obično, možda zbog jedne sitne omaške koju je primetio u konačnom nacrtu za preuređenje glavnog trga i zato mu, dok traži novo rešenje, nimalo nije stalo kako će biti obučen. On strča niz stepenice koje su.uokvirivali neobrezani šimširi i uđe u svoj polovni Opel-rekord. Krenu... :

Na međunarodnom drumu za Beograd inženjer dopusti da se kazaljka na brzinomeru približi broju osamdeset, mada je asfalt bio malo klizav; promicao je vlažan, pirinčast sneg. Sam za volanom u tamnom prostoru ravnice koju je samo naslućivao, jer je izgubila svoj pravi lik, imao je neobičan osećaj da se pri ovakvim okolnostima lako dovodi u pitanje istinitost stvari i odnosa, da je, elo, užasno sićušan pod skrivenim svodom svemira i da se neulovljive granice između njegovog sivarnog i izmišljenog života pomeraju u korist ovog poslednjeg. »Ovde više nisam ono, pomisli, što tamo jesam«. On smanji brzinu i stade; cigarete su bile u džepu mantila koji uvek leži na zadnjem sedištu: uze jednu kao da čini nešto protiv svoje volje i naglo se vrati svojim crtežima.

A posle, negde na sredini puta za Beograd, u jednoj zoni blagih krivina koje su se spuštale niz breg, i zahtevale oprezniju vožnju, on oseti potrebu da nešto popije i zaustavi se pred prvom krčmom na koju je naišao. Zaključavajući po navici automobil, primeti da je nešto hladnije nego kad je krenuo. Kako još uvek beše opsednut slikama budućeg izgleda trga, on ne uze mantil. '

Uprkos stvarnom stanju, prostorija u koju ude izgledaše nečista zbog slabe svetlosti dveju sveća na šanku. Slabo osvetljenje i star nameštaj davahu krčmi izgled sumnjivog svratišta. Inženjer sede za jedan sto u blizini furune i sa čašom fruškogorskog bisera, koju je netremice gledao, provede skoro pola časa ne obraćajući pažnju na prisutne koji su se osvrtali. Kolebao se da li da krene nazad ili da ipak pođe do Beograda. Najzad, on reši da ide dalje i pozva da plati piće. Uzeo je ceo sitniš koji mu je vraćen od stodinarke, iako inače nije bio škrt na bakšišu.

Sada je vozio sasvim lagano, dopuštajući da ga pretiču. i usamljeni kamioni sa velikim prikolicama pod ciradom. Bilo je dvadeset do osam na uličnom časovniku kod železničke stanice kada je ušao u

PARODIJE Noa. v :

Sišmišev požar

Uzalud listaš telefonsku knjigu prolaznosti

brzo prohodalom rukom, punom šušnja i zebnje,

nad kojom se širi mjesečev otsutni lik

skupa sa prisutnom kosom noći,

ogrnute u četiri crne i bijele ponjave.

Probuđeno cvijeće odazvati se neće,

makar mu zvonio sto sedam godina.

Već teče cvijeće rebrima cesta,

zamagljenim tjemenom brda,

zamišljenim tokom rijeka,

la stigne na požar, jer nema vatrogasca,

jer vatrogasac šuti na obiteljskoj slici,

i smije se oštrim kopljem brka modrog.

On šuti neuzburkan, gluh bez vate u ušima,

ne čuje violinu vatre,

u koju požar svira,

ne vidi šišmiša Jednog,

možda zadimljenog,

kojem se privideo požar sa violinom,

Vesna PARUN

x

\ ) Beograd. Bilo Je m malom salonu »M-e da li je njegov stari Opel-re tljeni grad.

Osećaše postaju spore, lenje, imale dok bi, pognut,

Beograd noću«, pomisli sporo on i bližilo novom, e li nije stvarao ništa belo na asfaltu; topio se, Inženjer Aldin uvi oko sebe stari ulaza u hotel. Predajući se potpuno

ispod drveća koje : uvek promicao, zrnast, a iako je već.bilo prilično hladno. mantil i tako pođe do glavnog

esam kađa je ponovo naručio jedan _fruškogorski biaey. Moskve«, a tačno devet kada je još jednom proverio kord zaključan i pošao pešice kroz osve.

da ga biserni fruškogorac greje i da mu zbog pića misli bez onog tihog, a i“ bdeo nad crtežima.

grozničavog žara koji su »Da vidim šta radi taj krenu ulevo, novim ivičnjakom, modernom hotelu. Sneg e još

ovom kratkom bekstvu, on odmah ne zapazi izvesno komešanje pred

poluosvetljenim ulazom; ali. posle,

začu muziku iz dvorane i glasove ljudi

na domaku parkiranih automobila,

koji su bili tu negde oko njega,

Beše odlučio da uđe i razgleda to novo zdanje o kome je dosta čitao,

»Molim?« — reče mesni vratar. »Propusnicu«.

»Šta?« . »Propusnicu, kažem, za bal«.

' LJ q.

»Ja sam inženjer Petar Aldin. Hoće li to biti dovoljno za legitimisanje?« — reče sa novim osećanjem. da je raspoložen za šalu. Vratari se pogledaše; gospodin se zaista dobro šali, ali,..

»Izvinite«, rekoše učtivo.

»Čujte«, poče inženjer. » To zbilja nema smisla«.

»Gle! Počelo jele — začu on iza sebe i malo SC OSVTnU.

Tri čoveka, dosta čudno obučena, sa dubokim cilindrima, zapahnuše ga mirisom alkohola, upreše dlanovima o njegova leđa, ispod samih lopatica, i počeše da ga guraju napred, vičući:

»Prolaz za gospodina!«

» Ja sam inženjer Aldin«, reče ne snalazeći se.

» Tačno. Prepoznali smo vas!«

Vratari se pogledaše u nedoumici, ali velika dvokrilna vrata sa kvadratnim aluminiskim prečkama između mutnog stakla pođoše unazad i grupa sa inženjerom upade unutra. Aldin htede da dobije izvesno objašnjenje, te stade. No, u vestibilu, gde su mnogi pušili prepoznavajući se, on shvati da se zaista nalazi na balu pod maskama.

»Sad će biti rusvajale — govoraše jedan glasno.

»Rekao sam da se ne pije unapred, ljudi!« — reče drugi i na.

pravi ljutito lice.

U tom trenutku ka inženjeru krenu grupa ljudi i žena u najrazličitijim kostimima, i sa različito obojenim maskama za oči. Podižući | ruke, oni povikaše: »Hajde, hajde! Ovamo! Brzo!l« Malo zbunjen,

i malo zabavljen tom neočekivanom situacijom, inženjer nekome dodade svoj stari mantil i mekani šešir od smeđe dlake, okrenu se najbližem i

kao krivac reče:

»U redu... Ali, molim... Ja vas uopšte ne poznajem... Ja sam

inženjer...« »U tome i jeste stvar!« »Molim, ne brinite!«

»Gle, a ja mislio da je to drug Janjić!«

Međutim, već behu u dvorani. Neki se povukože odmah, stamnja-

jući u svoj sud, ali jedan, iz nove grupe (ne toliko napit

da ne bi znao

šta radi, i maskiran kao jednooki gusar u matroskoj bluzi sa pola rukava) povuče jnženjera dosta grubo, mada nenamerno, i' povede ga

prema krajnjem stolu, na desnoj strani dvorane, gde su,

sedele njihove, možda, žene.

u samom uglu,

»Kakva maska, a?« — reče gusar poluozbiljno, podižući se na prste, što međutim nije miorao nikako da čini, jer je bio veoma visok i veoma mršav. Hajde, uzviknu, svaku ste masku dežifrovale, a ko ~

je ovoP»«

Nastade .mala nedoumica, pojavi*se zabrinutost na licima žena

koje su sedele. »Ne mogu ni znati«, javi se Petar

Aldin. »Prvo— ja sam inženjer

Aldin. Drugo — ovde sam slučajno zabasao. Treće. — nisam

uopšte Beograđanin. I četvrto — ja uopšte nemam nikakvu masku!«

»Odlično! Nije maskiran!«

»Kolosalno! Pa to je prosto duhovito«.

»Ta idite!e — reče

dama u crvenome kimonu, sevajući očima

kroz proreze svoje crnc maske. »Zar očekujete :-da- se poveruje kako

»StVarno«, nasmeja se u šetnju. Danas sam dosta radio, i skenbal«.

»Vi stalno lenkasti sako?«

| »Sako kao džakle — reče tmurnim glasom starija žena u kostimu turskog paše sa turbanom od žute svile. »Sako kao džak, a pan— uske, kao cev topa«.

zifte — licitirahu prisutne.

talone kao u Primorca »Kosa crna, kao

»A brkovi, kao vatra!«

»I tako duboki,

»O,

javi muzika, te naslade vreva, elneri su trčali,

čice bacahu s ruke na ruku, đaj u levom krilu dvorane: pantalonama vašarskog klovna,

odobravahu.

__ Tako nastade mali predah za šljao da umakne. Ali posle, kad su on bi podvrgnut novom ispitivanju.

»Kako ste, recite, tako vešto izmenili

se ne vidi šta ste nalepili da bi »Čitav kljun!«

| »I jošl« — priskoči Tednooki

rez U ınženjerovu čašu. »Recite na

majstorski ucrtali te dve turobne bo Inženjer ga pogleda, osmehnu »To će, vidite,

pića, mnogobrojnih pitanja, veselih ato uze svoju čašu sa nešto malo

podražavanja

čeo svima da

namiguje. »Živelil«

hitra Zver kroz gusto šiblje saopštili da je dobio nagrad

| neprirodni podočnjaci... Čime ste ih?« zaista, kako da vam objasnim« — poče inženjer, ali se

. eri provlačeći se između maskiranih gostiju pokretima mađioničara. I oni behu u drukčijem ruhu, maskirani. Razuzdanost beše potpuna. Jednu mlađu ženu u crnom trikou cirkuske igrate Je njeno veselo cikanje remetilo takt staromodnog valcera koji su svirali. Tu atrakciju nadmaši jedan dogapopevši se OSI; mladić u prugastim v { \ sa ogromnim brcima koji mu behu spali na bradu, poče da sipa vino iz flaše na svoju glavu. Jednodužno aa

bio tako grbav?«

pirat, sipajući zelenkastozlatni šarm samo još ovo — kako ste tako re sa obe strane nosa i usta?«

se, pa reče:

x Za Vas \oslati večita tajna«. I u tom da bi se mogao dobro zabavljati koji čas ovde, Dm Cas BROJ

o mukama zbog nekih tamo projekata, i gde g glasova, neprekidne muzike, snieha,

ukazuje čast koščatom »morskom' vu

OE HER odmicalo, a inženjer de sve više pio,. Jedan šapat provlači kroz gomilu kao mala i veoma se )

u za najoriginalniju masku na ovom balu.

iamo gde svako lice ima masku, postoji jedno koje.to nema&;” rta inženjer i sedč, »I2i5&6 sam, reče, kolima

tako... zabasah slučajno na ma-

jedno te isto — zabasao! A teget pantalone? A ze-

zbunjenog inženjera koji je smise mnogi vratili svojim stolovima,

oblik

vašeg nosa? Zaista

gde niko pojma nema lava prijatno buči od

teatralnosti, kao da tim pokretom

ku««, koji je sa po-

začudio kad su mu pred ponoć

DVA BRODOLOMA,

SUBJEKTIVNI

Posmatrana u nabijenosti atmosfere OJU nosi u svojim primordijalnim tokovima, ova drama nadovezuje subjektivni brodolom glavnih lica na njihov objektivni, široko obrazloženi rodolom. Dve međusobno uklopljene verzije brodoloma, produžujući jedna drugu, dobijaju i svoj treći, njima determinisani produžetak u neumoljivom dekomponovaniu središnih lica do slepena potpune deziluzije. Nemajući snage da se ponovo komponuju, lica su samom uslovljenošću

svojih brodolomnih životnih linija ba-'

čena iz konkretnog u apstraktno, a zatim su vraćena u konkretno, da bi od-

mah bila uopštena na opšte. Za to vreme ona se raspadaju pred gledaočevim licem, u košmarškoj viziji neizbežnog samoubilačkog metka užurbano izletelog iz revolverske cevi,

27% Jfi w%

I OBJEKTIVNI

Uvertirski orkestrovano i jarko psiološki osvetljeno dijaloškim reflektorima već na početku, osećanje pregaženosti točkom vremena i iščupanosti iz određenih okolnosti upliće se autentično u crte likova koji su iz.

neti na daske. Zapravo na ikome baZira aulor svoj postupak u naiširoj sferi primene „dramaturške zakoni tosti. |

Lica, koja su se lišila svih uslova da suštinski sagledaju proces izrasta” nja posledica, iz ·propasti «jihovog konačno potonulog psihološko-socijalnog broda, gube time i mogućnost da se u ovoj celovito i sočno odigranoj drami dokopaju obale.

Dekor Miomira Denića.

Fri Eli FINCI Parodirao Lav ZAHAROXM,

'