Književne novine

WMIORYS DOMANZE

Ogist Blanki

(»Rađ«, 1953)

Pristupajući Domanžeovoj Knjizi O ogistu Blankiju, čitaocem postepeno ovladđa čudnovata nesigurnost, Nameće mu se i izvesno nepoverenje. Smatra, čak da je prevaren. Očekivao je da sagleda Blankijev život u celini. Na veliko i nepredviđeno za» prepašćenje ova Knjiga pruža mu uvid samo u jeđan period Blankijevog revolucionarnog rađa. Ali, tu je i jedna kratka beleška ređakcije i jedan predgovor. Shvativši o čemu je reč, nameće mu se zaključak da je u pitanju najbolji način da buđe nateran da pročita (prvo) predgovor. X ništa više i ništa drugo. Međutim, kad pročita taj solidni informativni predgovor dr Dragoslava Smiljanića, i Kad se preda Domanžeovom izlaganju — distanca između njega i ove Knjige naglo počinje da se smanjuje. Citajući završne glave — ona potpuno nestaje. A. kad prevrne poslednji list, opčinjen sugestivnošću autorovog kazivanja, čitalac jednostavno zažali što je kraj već tu.

ĐDomanže u događajima koji prethode fašističkoj okupaciji Francuske 1940 godine viđi izvesnu sličnost S događajima koji su potrešali njegovu domovinu u vreme francusko-pruskog rata i uslovili 18 marta 1871 godine pojavu Pariske komune, ova pođuđarnost istoriskih događaja DO" stoji, ali Domanže nije uspeo đa je definiše na dovoljno reljefan, eksplicitan i dđefinitaran način. Uglavnom zbog toga što je u temelje obrađe događaja iz 1370 i 1871 godine stavio ličnost Ogista Blankija, pa se, tako, postavio u posređan odnos prema istaknutim istoriskim događajima uzimajući ih u osnovi kao društvenopolitički okvir bogate Blankijeve aktivnosti.

Domanže posmatra Blankija, prema Marksovim „rečima, kao glavu Komune. On to faktički i jeste Stoga ova Domanžeova Knjiga obuhvata period od Viletske afere (i avgust 1870) do Blankijevog skoro sedmogodišnjeg zatočenja u Centralnom zatvoru u Klervou (16 septembra 1871). Domanže prikazuje obimnu Blankijevu revolucionarnu delatnost slikajući istovremeno i same istoriske događaje. Ovo bi se moglo smatrati glavnim Domanžeovim kreatorskim i naučnoistoriskim principom da Domanže na najvažnijem mestu nije otstupio od njega, Naime, Blankisjeopg4&imaja 1871 godđine sproveden ıv zatočeništvo u zamak Toro. opisujući Blankijev položaj u ovom zatvoru, Domanže se uopšte ne Osvrće na poslednje dane Komune, 4 ni na razvitak događaja u Mrancuskoj i Evropi do kraja 1871 godine. Domanže, pored toga, ne analizira u potrebnoj meri ni đogađaje u okviru kojih su vođeni pregovori s Tjerom o razmeni talaca rađi Blankijevog oslobođenja.

Ono što se u ovom delu Domanžeove knjige može smatrati vrlo važnim jeste ukazivanje na Blankiiev malo poznati spis »Večnost preko zvezdaa koji je nastao Kao rezultat Blankjjevog bavljenja pitanjima Kkosmosa, prostora i vremena u zatočeništvu u Torou,

Tečan prevod S francuskog ostvario dr Dragoslav Smiljanić. Knjiga opremljena. vrio funkcionalnim imenskim registrom. EF. GO.

*#

DR JOŽE GORICAR

. • .. Sociologija (»Rad«, Beograd, 1959)

Pređ nama se nalgzi uspešan i sistematičan pođuhvat formulisanja i definisanja osnovnih principa marksističke sociologije. U pitanju je O" bimnija knjiga Dr Joža Goričara, »Sociologija« koja je — prema autorovim rečima — nastala iz beležaka za pređavanja predmeta wvod u društvene nauke na Pravnom i Ekonomskom fakultetu u Ljubljani u periodu do 1958 godine. Polazeći od toga, autor smatra da je mapisao i objavio »opširniji sistematski udžbenik marksističke sociologije«. Međutim, iako ova knjiga ima formu udžbenika, ona po svom značaju i karakteru prelazi okvire udžbeničkog teksta, jer zahvata u vrlo aktuelne funđamentalne teoriske probleme zasnivanja marksističke sociologije. U tom smislu ona pretstavlja vrlo Koristan prilog diskusijama o odnosu istoriskog matcrijalizma i sociologije.

Kao što je poznato Dr dože Goričar zastupa tezu da je istoriski materijalizam »kao materijalističko i dijalektičko učenje o opštim zakonitostima društvenog života... opšta mark sistička sociologija« (80). ovaj svoj stav on je iscrpno obrazložio u Dr” vom đelu knjige, pri tome Se u osnovi oslonio na Lenjinov spis »Ko su prijatelji narođa i kako se oni bore protiv socijalđemokrata« (33) i \polemičku raspravu »Materijalizam i empiriokriticizam« (88), kao i na Engelsovo pismo Konrađu Šmitu od 5 avgusta 1890 godine (88). U vezi 5 tim,

Dr Jože Goričar naglašava đa Marks, MBngels i Lenjin građansku sociologiju i istoriski muaterijalizam nisu smatrali za dve različite nauke u formalnom pogledu (33).

Mr drugom delu svoje knjige Dr Jože Goričar raspravlja o metođima sociološkog istraživanja. Ovaj deo je relativno nedovoljno razrađen i pruža samo najopštiji i najelementarniji uvid u složenu problematiku sociološke metodologije... Autor takođe naglašava da je »građanska sociologija razvila najrazličitije posebne metođe i tehničke postupke za empirisko proučavanje društvenih pojava i Pprocesa« i smatra da »mnoge od tih mćetođa možemo Korisno primeniti u marksističkoj sociologiji«e (97).

Ww trećem, najobimnijem delu Dr Jože Goričar »obrađuje sva ona 0 snovna. pitanja koja... čine jezgro marksističke opšte teorije o druBtvua, Precizan i vrlo tečan prevod 58 slovenačkog ostvario Gligorije Ernjaković. F.C.

' ZORŽ FRIDMAN

Kuda ide ljudski rad

(bRađ«, Beograđ, 1959)

Kađ se pomene ime Žorža Fridmana, istaknutog savremenog francuskog sociologa, — gotovo istovremeno se nameće i naslov njegovog Vrlo poznatog đela »Kuđa iđe ljuđski rad«., wo je otuđa što se otskora uopšte ne može naići ni na jednu značajniju sociološku stuđiju ili diskusiju u Mkojoj ne bi bilo citirano ili pomenuto pored ostalih i ovo Friđmanovo delo. Ono ima karakter kapitalnog đela sociološke literature.

Osnovno pitanje kojim se Fridman bavi u studiji »Kuđa iđe ljuđski rad« svodi se u krajnjoj liniji na pitanje odnosa rađa i dokolice, Pod terminom đokolica pođrazumeva se sve radnikovo vreme provedeno van radnog vremena i Mukupnost uslova pod kojima se provodi to vreme. Fridman težište stavlja na analizu Onih faktora koji čine takozvanu »tehničku sređinu« ođnosno Koji određuju položaj proizvođača u savremeno organizovanom procesu proizvodnje. Da bi se ti faktori što reljefnije i eviđentnije istakli, Friđman nas istovremeno upućuje i na faktore koji čine »prirodđnu sređinu«, naglašavajući da tehnička sređina »nije ni izdaleka u stanju da zbriše prošlost jeđnim „potezom«. Prirodđnu sređinu Fridđman definiše kao »skup Životnih uslova zapadnog čovečanstva u prcmašinskej civilizaciji koja je prethodila inđustriskim revolucijama i, 54 njima, pojavi tehničke sre đine«. (59) '

Izučavajući tehničku sređinu Friđman se dotiče mnogobrojnih pojava, počev od uloge ruke u proizvodnji pa sve do analize porekla, razvitka i viđova tehničke sređine u SAD. On takođe raspravlja o uslovima i načinima na koje se radnik prilagođava na tehničku sredinu i utvrđuje mo gučnosti i granice adaptacije na mođernn parcelisanu pođelu rađa. Pritom su osvetljeni i pojavni oblici" protivrečnosti između intelektualnog i fizičkog rada. i

Između ostalog, Friđman razmatra i pitanje odnosa inđustrije i društva, naglašavajući da đruštveni odnosi daju pečat načinu proizvodnje i bOložaju rađnika u procesu proizvođnje. Ova tumačenja su data 5 marksističkih pozicija. Posebna pažnja ije posvećena zađacima humanističkih nauka u oblasti humanizacije rađa. Zato se Fridman naročito zadržava na problematici tehničkog i humanističkog obrazovanja. Na kraju knjige su objavljene i tri manje Friđmanove studije. Posebno se ističe studija »Marks i revalorizacija rađa u socijalističkom đruštvu«.

Knjiga je opremljena prigođnim informativnim predgovorom Dr Ilije Stanojčića, a data je u prevođu S francuskog Milivoja V. Tsailovića.

PG.

ELIO VITORINI

Erika i njena braća | (»Svjetlost«, Sarajevo, 1959)

Srpskohrvatskoi čitalačkoj publici preistavlja se po treći put Elio Vitorini knjigom koja sadrži dve dugačke pripovetke, iz dva različita perioda njegovog književnog stvaranja. »Erika i mjena braća«, napisana je 1936 godine, kao skica za jedan veći roman, koji Vitorini nije napisao, jer su ga privukli novi problemi iz kojih su docnije proizišli »apstrakini besovi« njegovog najpoznatijeg kratkog romana »Razgovor na Siciliji«. U pripoveci »Erika« »besovi« su još uvek prigušeni, ne izbijaju tako nametljivo. Vitorini još nije. uzeo na sebe ulogu glasnika jedne epohe koja će da se rascveta Kroz Književnost u film italijanskog Pokreta otpora io-

- Onog

pore stvarnosti italijanskog posleratnog perioda. Ali ipak, ova pripovetka — bajka, najbliža je onome što će đocnije neko da nazove »italijanski Mnjiževni mneorealizam«. Pripovetka o đevojčici koja je postala prostitutka i koja taj zanat vrši sa nevinošću deteta od 14 gođina (jćr nešto mora da se rađi đa se ne umre

od gladi); slike beđe i kućčćerina pređ-

građa, ali u isto vreme i slike bede u lIljuđskim srcima, jezivi su okvir bajke za odrasle iz koga je morao malo docnije da prodre krik za »Oštrenjem noževa i zuba« da bi se promenio taj nemilosrdni svet. To je Književna prekretnica Vitorinijeva. Posle pripovetke »Erika i njena braća«, sasvim su razumljiva njegova

đocnija dela »Razgovor na Siciliji«, »Ljuđi i neljuđi« i »Žene mesinske«.

Pripovetka »Garibaldinka« je jedno od poslednjih Vitorinijevih dela. Đok

regreeinap AO BOE UR IG Oi gi I OK Er Oe i:rE OTOK ANI EG

U FEBRUARU

HIVZI SULEJMANI

Vetar i kolona ·

(«Rilinđjas«, Priština, 1959)

Jako tek sada objavljuie posebnu zbirku pripoveđaka, šiptarski pripoveđač Hivzi Suleimani je već stekao svoje mesto u savremenoj šiptarskoj književnosti kođ nas. Njegove pripovetke se već desetak godina redovno pojavljuju na stranicama „časopisa »Jeta e re« po šiptarskim listovima u našoj zemlji, na nagradnim konkursima. Hivzi Sulejmani je, takođe, autor i prvog šiptarskog romana, koji je zasad objavljen samo u odlomcima, Osnovni krug tema koje autor 0Obrađuje u svome dosađašnjem Književnom rađu pripada predratnom životu, socijalnim i političkim proble-

NAJVIŠE TRAŽENE KNJIGE

JUGOSLOVENSKA KNJIŽEVNOST

U Sarajevu:

1. SLAVKO LEOVAC: »MIT 1 POEZIJA«

2. BRANKO V,. 3. VJEKOSLAV

RADIĆE.VIĆ: »NOĆ TELA« KALEB: »NAGAO VJETAR«

4. BRANKO ĆOPIĆ: »GLUVI BARUT« 5. VOJA TERIĆ: »SEDAM VOJNIKA« 6. MIODRAG BULATOVIĆ: »CRVENI PETAO LETI

PREMA NEBU«

7. BRANKO RADIČEVIĆ: »PONOĆNI SVIRAČI«

8. IVAN FOHT: »ISTINA 1 BIĆE

UMETNOSTI«

9. RANKO MARINKOVIĆ: »PONIŽENJE SOKRATA«

10. DUŠAN MATIĆ: U Beogradu

»BUĐENJE MATERIJE«

1. BRANKO V. RADIČEVIĆ: »PONOĆNI SVIRAČI« 2. MILOVAN DANOJLIĆ: »KAKO SPAVAJU TRAM-

VAJI« 5. ŽIVORAD MIHAILOVIĆ: »POSLEDNJA FRO-

ZIVKA« 4. TIBOR: SEKELJ: 5. JOZO

„NEPAL OTVARA VRATA« LAUŠIĆ: »KOSTOLOMI«

6. GORDANA TODOROVIĆ: »SUNCE« 7. OSKAR DAVIČO: »TROPI«

8. DUŠAN MATIĆ: »BUĐENJE 9. ČEDO VUKOVIĆ: »MRTVO DUBOK 10. MIODRAG BULATOVIĆ:

PREMA NEBU«

PREVODNA KNJIŽEVNOST

U Sarajevu:

1. IV SALG:

4. ALBER KAMI: »PAD«

5. ALBERTO MORAVIJA: »RIMLJANKA« 6. TOMAS HARDI: »DALEKO OD BJESOMUČNE

GOMILE«

7. HERODOT: »ISTORIJA«

8. ŽORŽ KESEL: »ĆOVEK OD GIPSA«

9. ALBERTO MORAVIJA: »MASKARADA«

10. T. GULBRANSEN: »I VJEČNO PJEVAJU ŠUME«

U Beogradu:

1. SERGEJ JESENJIN: »STIHOVI I PROZA« 2. SAMJUEL BEKET: »MOLOA«

3. FJODOR M. DOSTOJEVSKI: »ZLI DUSI« 4. SALOMON RENAK: »APOLO«

5. ALBER KAMI: »STRANAC«

6. ALBERTO MORAVIJA: »MASKARADA«

7. ERNEST HEMINGVEJ: »STARAC I MORE« 8. ELIO VITORINI: »ERIKA ! NJENA BRAĆA« 9. LOJZA DORNEMAN: »KLARA CETKIN« 10. LAJEM O'FLAERTI: »POBUNA«

Pa

nađ pripovetkom »Erika injena braća« lebđi tragična kob, dotle u ovoj drugoj đominantna je melodrama. U njoi je Vitorini primenio neke svoje teoriske postavke koje je nagovestio još u predgovoru posleratnom izđanju romana »Crveni karanfil« i koje je sa više ili manje uspeha pokušao da oblikuje i u ostalim svojim delima. »Garibaldinka« pretstavlja prvo Vitorinijevo odvajanje od neposredne stvarnosti, iako je Vitorini i u ostalim delima pokušao da tu stvarnost kroz alegoriju i filozofiju napravi univerzalnom i vanvremenskom. To je bila njegova želja, ali interes za čoveka današnjice i jak autobiografski motiv, stalno su ga u tome sprečavali, U ovoj pripoveci on se obraća vremenu koje je Već prošlo, opisuje čudno putovanje jednog vojnika i jedne stare žene kroz istoriju Garibalđijevih borbi za oslobođenje Italije, i skoro nestvarni pejzaž njegove rodne Sicilije, đax bi na kraju u prikazivanju sicilijanskog sela dostigao pravu poetičnost najboljeg Verge iz romana »Porođica Malavolja«. Zahvaljujući dobrom prevodu Karmen Milačić, kao i iscrpnom i zna> lačkom predgovoru Iva Frangeša, naš čitalac je mogao da Se još bolje upozna sa velikim italijanskim Književnikom i kulturnim radnikom Eliom Vitorinijem, za Kkogsa njegov savremenik i saborac Čezare Paveze piše da je bio »glasnik epohe Pokreta otpora«, jedne ođ najplemenitijih epoha italijanske istorije. .

Srđan Musić

»DŽEMS DIN« 2. SERGEJ JESENJIN: »PESME, I POEME« 3. ERIH MARIJA REMARK: »CRNI OBELISK«

MATERIJE«

O »CRVENI PETAO LETI

mima koji su stajali pređ mlađim ljudima, rađnicima i intelektualcima. Tom životu je posvećen i roman »Ljuđi«, On u sebi nosi đosta autobiografskih elemenata. Iz sličnog ambijenta i istog vremena su i mnoge Sulejmanijeve pripovetke. Stoga je za žaljenje što u prvoj autorovoj Knjizi one nisu skoro uopšte zastupljene. Jedna od najboljih Sulejmanijevih pripoveđaka, »Vetar i kolona«, po Kkojoj njegova zbirka i nosi naziv, posvecena je partizanskoj koloni Koja, tučena od neprijatelja i nevremena, prolazi svoj mučenički put. U njoj su najbolje došle do izražaja osnovne osobine književnog rađa autora: sklonost ka psihološkoj analizi i samoanalizi. ;

Napuštajući „ambijemt pređratnih, autobiografskih tema, kao i ograđujući se na vrlo mali broj pripoveđaka iz rata i NOB-a, našao pred literarnim „problemom književne i umetničke obrađe savremenih tema. Ponegđe su to hroničarske meditacije sa putovanja, kao u pripoveci »Oči« negde uspomene na ono što je nekađa bilo.

Sulejmani ima izgrađen stil, Može se reći da on u tom pogledu zauzima jeđno od prvih mesta u savremenoj šiptarskoj književnosti kod nas. Međutim, njemu neđostaje bolji i sigurniji izbor tema. Čini nam se đa sulejmani ne pravi đovoijno razliku između »malih« i beznačajnih tema.

Sulejmani se

Dragutin Mićović

KK. VABGMK

Promene u kapitalizmu usled Drugog svetskog rata

(oKultura«, Beograđ, 1960).

Promene u ekonomici kapitalizma posle Drugog svetskog rata imale su ne samo duboke uzroke već i reperkusije koje se i danas osećaju i primećuju, pa stoga pretstavljaju jeđan od interesantnih predmeta savreme-

nih ekonomskih istraživanja, Sam autor u predgovoru svojoj Knjizi »5 po-

objavljenoi 1946 godine piše: četka Drugog svetskog rata ja sam se prihvatio posmatranja i analize novih ekonomskih pojava, izazvanih ratom. Postavio sam pređ sebe pitanje: koje ođ tih novih pojava nose prelazni 4 koje — trajni karakter? Drukčije rečeno, kako će se razvijati kapitalistički poređak posle rata?«

Knjiga profesora Varge iznosi niz činjenica O kapitalističkoj ekonomici tokom Drugog SsVetskOE rata. Međutim, treba imati u viđu činjenicu da »cifarni materijal u Knjizi ponekad je nepotpun i netačan, "To je posledica okolnosti, đa su 5č zvanični ekonomski pođaci objavljivali za vreme rata samo u vidu izuzetaka. U nizu slučajeva svesno su Se širili netačni ili pogrešni pođaci«. Profesor Varga išao je Za tim da što je više moguće čitaocu đa egzaktan cifarni materijal. No ako imamo u viđu i ovu činjenicu, shvatićemo đa je glavna vrednost knjige profesora varge upravo u značajnom uopštavanju činjenica koje je prikupio i doznao na bazi svestranih ispitivanja statističkih podataka. Ova knjiga za našeg čitaoca biće ođ posebnog interesa i zbog toga Što je odmah nakom svoje pojave u Sovjetskom Savezu izazvala velike polemike i điskusije. Sada, u prevođu Ivana Lovrića, ona. se pređ našim čitaocem pojavljuje kao jeđan od doprinosa bližem upoznavanju savremene ekonomske misli, a naročito onog njenog đela koji se bavio reperkusijama rata na savremenu ekonomsku konstelaciju u svetu. B. P.

Ld KORISTOPFER TIŠERVUD

Rastanak sa Berlinom

(»pDžepna Kknjiga«, Sarajevo, 1959)

U Išervuđovom delu zanemareni su, u pogleđu kompozicije, „mnogi imperativi romana. Sastavljeno od jednostavnih, mestimično skoro Yreporterski kazanih priča, ono protiče pređ čitaocem kao omnibwns-film, čije su storije povezane jeđnim od učesnika zbivanja — samim piscem, koji sebi već na prvoi strani đaje skromnu ulogu kamere.

Pojeđini đelovi romana različiti svu po vrednosti. Pisac ne uspeva da ostane na visini majboljih epizođa. Ali zato najuspelije među njima šarmantna priča o barskoj igračici i nesuđenoj filmskoj divi Sali Boulz, ili saga c jevrejskoj porođici Landauer — daju ovom romanu mesto među boljim delima savremene engleske proze.

Gođine koje obuhvata roman, 1930—1933, i mesio rađnje — Berlin i Nemačka, nesumnjivo nameću Dpitanje piščevog političkog opređeljenja. Mađa teži da bude što pasivniji posmatrač, koji tek ponekađ napušta takav stav da bi ironičnim primedbama određio svoj odnos prema pojeđinim stvarima, pisac se ipak ma mnogim mestima izjašnjava Kao progresivan intelektualac i »salonski« komunist. Kada događaji to zahtevaju, on otvoreno pokazuje na čijoj su strani njegove simpatije. Ođiomc! u kojima govori o nacističkoj histeriji moči Hitlerovog dolaska na vlast imaju znatnu dđokumentarnu „#irednost i smisao Opo* mene.

Prevođioci (Branka Dobrinac-Viđan

i Ivo Viđan) po svemu sudeći nisu jeđini Krivci za izvesne neujeđnače-

nosti u prevodu. Informativna bele~-

ška I, Viđana o piscu i romanu u

potpunosti ispunjava svoj zađatak,

ali bi joj, smatramo, mesto bilo na počeiku, a ne na kraju knjige. Ivan Šop *

ŽIVAN ZORANIČ TI BUDISLAV GIVIC

Ma kraju dana (Hvar, 1960)

Zoranićeva knjiga »Homo sapiens i đruge pjesme«, sva je od elegičnih melođioznih letova i »perspektiva«, lirski skeptična, umetnički inferiorna pred temama vatre, zemlje, Prometeja, kretanja, istorije. A. sve to Zoranić prilično banaino i neliterarno pokušava da osmisli i dotakne u karakterističnoj, naivnoj, slaboj pesmi »U očima mislioca«:

O, kako smo bijedni, neznatni i mali, sa svim svojim radom, naporom, · težnjama, sa svim svojim pobjeđama, tračnicama i žicama.

Za komentar, može se Koristiti stih iz iste pesme: »Pa ipak, sve je to još uvijek žalosno malo!« O ciklusu »Dubrovački kontrapunkt« Zoranić je više svoj i sa više poetske čari, atmosfere, sokova, srži, „uobrazilje

| svoja ntuitivna ~ ih Wi emotivna doživljavanja mora, oba, Ja, detinjstva, trajanja, „Ističe više od ostalih, simpatična pesmaj »Moj stari grad«. Jednostavna je, is= Wrena, „Ba čempresima u glasu, w stihu, u muzici. Sa zvonicima i blim lukovima, 54 senkama oko tor4 njeva, sa prvom ljubavi i »nerečeniej

'riječima nježnosti«, sa »čudnim: zano-

some koji je ispovest, intimna, nepo« sredna. Izdvajaju se i pjesme »Mjesečina«, »Cempresi«, »Mrtvaci na, sun čanju«, a napose — »Pelješka elegija, Zoraničeve pesme kad su ukomponovane u čist takozvani lirski štimeng uspelije su od onih drugih, koje su' nategnuto refleksivne,

Buđislav Givić (Na rubu moras). najavljuje izvesna osobenija lutanja, To se oseća u boljim pesmama »Pjesma građova«, »Raspom«, — »Buntovnik« (iz ciklusa »Mojsije«). Givićev svet počinje sa očevima Koji su lutali po svetu, stolećima, tražeći sebe, svoje iluzije i sanje, svoje izgubljene godine. Svoje tuge i radosti. Givić, posebno, pretenđuje na” »širu spoznaju jedđnoobraznog kretanja života i istorije«. On 56, naime, interesuje za sudbinu čoveka, za puteve ljuđi, za »nemirne misli« koje se ne zađovoljavaju, koje se ponavljaju, Pored nekolikih — pomenutih uspelijih pesama Givić je zastupljen i sa više sentimentalnih ili patetičnih đeklamacija o ljubavi, vetrovima, prolaznosti, poljupcima, dragoj, mladosti. Dobija se utisak, đa su i bolje pesme nedorađene i maglovite.

R.V.

* KARL RENER

Socijalna funkcija pravnih institu}a

(»KRultura«, Beograđ, 1960)

Karl Rener pripada onoj školi teoretičara društva koja je u istoriji socijalističke naučne misli poznata pod imenom austro-marksizma, i sa Otom Bauerom, Maksom Adđlerom i Rudđolfom MHilferđingom pretstavlja jednog ođ osnivača i glavnih pretstavnika te škole. Njegova stuđija »Socijalne funkcije pravnih instituta«, u prvoj ređakciji objavljena 1904 godine, sa prilozima Maksa Adlera, Hilferđinga i Bauera, spađa u one rađove kojima se u prvoj deceniji OVOS veka teoretska aktivnost austriskih socijalde• mokrata afirmisala i stekla ugled u

međunarodnom «socijalističkom po Wiretu. Rener je, nesumnjivo, video i -

bjasnio mnoge move pojave u društvu koje su nastale od poslednje četvrtine prošlog veka. Naročito su od interesa njegove stuđije o promenama funkcija pravnih instituta, o promenama, u socijalnoj strukturi kapitalističkog društva, položaju i ulozi države i društveno-ekonomiskim po" sleđicama “tih ppojava„ Ovi rađovi pretstavljaju originalne doprinose društveno-naučnoj misli. Ali se istovremeno mora konstatovati da je MRener u ocenjivanju mnogih novih pojava sa stanovišta njihovog značaja u menjanju kapitalizma i pripremanju socijalizma, često išao daleko ispred njihove stvarne uloge. To, naprimer, važi za neka njegova tumačenja uloge države u društvu u Vre” menu pre i za vreme Prvog svetskog rata, a naročito za postavke o odnosu koji proletarijat treba da ima prema

državi.

BP;

wupwuuuranisz ı KNJIŽEVNE NOVINE

List za književnost, umetnost i društvena pitanja Ređakcioni odbor:

Bora Cosić, Slavko Janevski,

dr Mihailo Marković, Slavko

Mihalić, Peđa „Milosavljević.

Branko „Miljković, „Tanasije

Mlađenović, Mladen „Oljača,–

Vladimir Petrić, Đuza Radđo-

vić, Izet Sarajlić, Vladimir

Stamenković. Direktor: TANASIJE MLADENOVIC

Uwrednici:

MILOŠ L BANDIĆ PREDRAG PALAVESTRA Odgovorni urednik: CEDOMIR MINDEROVIĆ List izdđaje Novinsko-izđavačko preduzeće »Književne novine«. Beograd, Francuska 1. Redakcija: Francuska ", tel. 21-000, tek. račun: 101-707-1-208 List izlazi svakog drugog petka Pojeđini broj Din 30 Godišnja pretplata Din 600, polugodišnja Din. 300, za inostranstvo dvostruko.

Rukopisi se ne vraćaju. Tehničko-umetnička oprema:

DRAGOMIR DIMITRIJEVIC Stampa

»GILASsa, Beograd. Vlajkovićeva 8.