Književne novine

ODLIKOVANJE HRVATSKOG . NARODNOG KAZALIŠTA

Pređsednik Republike Josip Broz Tito odlikovao je orđenom zasluga za narođ I ređa Hrvatsko narodni kazalište kao znak priznanja za stogodiŠnji rad na izgrađivanju mne samo hrvatske nego i celokupne jugoslovenske kulture. Odlikovanje je pređao kolektivu Hrvatskog narođnog kazališta izaslanik Pređsednika ita Rođoljub Čolaković prvog dana proSlave Hrvatskog narodnog Kazališta.,

JUGOSLOVENSKI FILMOVI NA KUBI

Kubanci će uskoro imati prilike da prvi put viđe jugoslovenske filmove. Kubanska pređuzeća za proizvodnju filmova otkupila su dosađ 15 jugoslovenskih #jimova, a ovih đana nadležni organi đali su dozvolu za njinovo prikazivanje. Očekuje se da će u najskorije vreme u Havani biti prikazani ovi filmovi: »Kota 905«, »RKroz granje neuo«, »Vlak bez voznog reda«, »Sam« itd. |

\

USPELO DELO TUNISKOG PISCA

Mlađi tuniski „Književnik Alber Memi imao je priličnog uspeha sa svojim romanom »Stranci«, Koji je ovih dana preveđen i na engleski i nemački. Pripadnik jedne mlađe drŽave, čiji građani žele emancipaciju u svetskom smislu, književnik Memi je za temu svog romana izabrao klasičnu temu ljubavi između pripadnika dveju rasa i kroz sukobe koji prate ovaj zaljubljeni par, pokušao

da odgovori na neke probleme koji

se postavljaju u ovim savremenim vidđovima odnosa među ljuđima. Nje-

gov junak je tunižanski Jevrejim koji studira međicinu u Parizu i zaljubljuje se u svoju koleginicu, inače plavokosu Alzašanku. Devojka odlučuje da posle završenih studija ode u zemlju svog budućeg muža i da se tamo posveti lekarskom pozivu. Ona to i učini, ali nailazi na neprijateljstvo i verski fanatizam zbog boje svoje kože i porekla, No, mladi kao i uvek nalaze rešenje svojih problema uprkos starima i uprkos ovom novom vidu rasne diskriminacije, koju je osvetlio pisac Memi-

~

<> < Ta

Redđakcioni odbor: Bora Ćosić, Slavko Janevski, dr Mihailo Marković. Slavkc Mihalić, Tanasije Mlađenović, , Mlađen Oljača, Vladimir Petrić, Izet Sarajlić, Vladimir Stamenković, Dragoslav Stojanović-Sip Direktor: TANASIJE MLADINOVIĆ

Urednic;i: MILOS ı BANDIC PREDRAG PALAVESTRA':

Odgovorni urednik: CIRDOMIR MINDEROVIĆ List Izdaje Novinsko-izdavačko preduzeće •Književne novine« Beograd. Francuska i Redakcija: Francuska ", tel 21-000. tek račun: 101-707-1-208

+ KNJ IŽEVN E List tzlazi svakog drugog petka Pojeđini broj Din 30 Go-

dišnja pretplata Din 600. polugodišnja Din 300, za inostran· stvo dvostruko Rukopis! se ne vraćaju. Tehničko-umetnička oprema DRAGOMIR DIMITRIJEVIC •GTLASs•. Beograd.

List za književnost. umetnost i Stampa | Vlajkovićeva 5. %

i društvena pitanja e e e MAJ, a ia i i bay ay ar ly

Fi

NOVI KOMAD BRENDANA BEANA

Nastavljajući tradiciju irskih dramskih pisaca, Brendđan Bean, poznati autor nekoliko uspelih pozorišnih đe” la i poznat takođe kao alkoholičar, imao je ovih đana velikog uspeha prilikom premijere njegovog komada »Talac«, koja je održana u jednom od najpoznatijih brođvejskih pozorišta. I Bean je, kao i većina irskih dramskih pisaca, još uvek okupiran događajima, iz poznate irske revolucije protiv Engleza, prvih gođina posle Velikog rata. Međutim, Beanu se ne može prebaciti uskost iđeja i motiva, jer je drama o propasti irskih revolucionara kođ njega prerasla u opštečovečansku dramu sVake revolucije i ljudskih strađanja u njima. Njegovi Karakteri engleskih vojnika i irskih revolucionara nisu nimalo vezani za lokalna područja i boje, već svojom dubinom i poniranjem u podsvesni život mogu da” pobuđe interesovanje Mod pozorišne publike u celom svetu, kako kaže kritičar »Tajma«. . i

II STRAŽILOVSKI SUSRET

MLADIH INTELEKTUALACA

Polovinom novembra u Novom Sa-

mlađih intelektualaca Jugoslavije, na kome je učestvovalo više književnika i publicista iz svih republika. U razgovorima Koji su trajali više od dva

dana raspravljalo se o liku i mestu mlađog intelektualca u današnjem društvu i o mekim aspektima savremene književnosti.

' VEČE HRVATSKE. KNJIŽEVNOSTI U BEOGRADU

»Mesec dana Kknjige« i stogođišnjica Hrvatskog narodnog Kazališta poslužili su kao prilika đa se m Beogradu organizuje ciklus pređavanja i literarnih večeri o hrvatskoj književnosti. Prvo u nizu takvih večeri, poSvećeno hrvatskoj Mođerni, priređemo je 21. novembra. Uvodno pređavanje održao je Marjan Matković, a o MKritici hrvatske Mođerne govorio je dđr Ivo Hergešić, profesor univerziteta. u Zagrebu. Na Kraju večeri članovi Jugoslovenskog dramskog pozorišta čitali su kritičke tekstove Julija Benešića, A. G. Matoša, Janka Polića-Kamova i Tina Ujevića.

ROMAN AMERIČKOG PISCA OBJAVLJUJE SE ISTOVREMENO U SAD I SSSR ~

Jedan ođ najpoznatijih pisaca takozvanog »sajens fikšn« žanra, Amerikanac Mičel Vilson, vratio se ovih đana iz Sovjetskog Saveza sa prikupljenim materijalom za svoj novi roman iz ovog područja. Roman treba da se početkom iđuće gođine štampa istovremeno u Njujorku i Moskvi i prvi je rezultat sporazuma o kultur-

noj saradnji između ove dve zemlje.

Pod naslovom »Moj brat, moj neprijatelj«, u romanu se govori o saradnji jednog američkog i jednog so” vjetskog naučnika na zajeđničkom ostvarenju velikog naučnog pođuhvata koji treba da đonese Koristi celom čovečanstvu. Iako u početku postoji nepoverenje između dva čoveka, oni kroz rađ za opšte đobro postaju prijatelji i vesnici jednog novog sveta u kome neće biti straha između ljuđi

du održan je ILI Stražilovski susret niti sukoba.

POVODOM

Naša srednjovekovna Pprošlost, puna mnogih tajni i dosada, nerešenih problema, već dva veka pažljivo ispitivana ali neispitana postaje danas predmet živog interesovanja kako naučnika tako i publike. Da se u jednom takvom trenutku pojave posrednici između naučnika i publike izgledalo bi potpuno razumljivo kada, bi ti posrednici bili kvalifikovani za jedan takav Dposao i pozvani za jednu takvu ulogu. Međutim, ti posrednici nemaju nikakvih kvalifikacija da, se takvim poslovima bave i svojim »obaveštenjima«a sa-

* mo zbunjuju publiku koja se

interesuje za zbivanja u Dprošlosti. Prošlog proleća »Sport i svete donosio je neku vrstu skandalozne hronike iz ŽivOta naših srednjovekovnih vladara, a pre izvesnog vremena pojavili su se u »Večernjim novostima« napisi izvesnog Milorada Jankovića koji na doisti skandalozan način objavljuje »neke dosad nedđovolj

_ no osvetljene detalje iz srpske srednjovekovne istorije« polupismeno i neinteligentno, bez pravog poznavanja istorije srednjeg veka i smisla za razumevanje istorijskih „zbivanja. Jer, kako drukčije objasniti onu naivnu opasku da Rastko Nemanjić pre odlaska u Svetu Goru čita apokrife, kad se zna da su apokrifi kao probogumilska literatura u to vreme proskribovani, ili predpostavljanje nekih sentimentalnih razloga državnim · i političkim pri sklapanju i ra ·stavljanju vladalačkih brakova. LJ

Nas ovde ne interesuje mno go činjenica: da li su neki DOdaci koje Janković iznosi tačni iil ne; za mnoge od njih se odavno znalo ne samo i sred·njovekovnih izvora nego i iz udžbenika, za osmogodišnje 'Škole (Jankovićevo znanje istorije i razumevanje pojava

»'i događaja i ne „prevazilazi školske okvire, a ponekad i po gdegde, je i ispod tog nivoa), nas ovde jedino i isključivo zanima okolnost da su ta fakta saopštena na jedan

· primitivan način, da je Jan-

· ković bombastim „naslovima

· dao tim banalnim, za istoriju ne naročito bitnim, činjenicama, viđ neke vrste značajnog otkrića koje maltene ima da

KOMENTARI ~

ZAVRŠENO SNIMANJE FIEMA. »ZAJEDNIČKI STAN«

U roku od sedam dana »Avala-film« završio je ekranizaciju Dobričaninove Kkomeđije »Zajednički stan«, Film je režirao Marjan WVajđa. Glavne u-

loge tumače: Miođrag Petrović-Ckalja i Dragutin MDobričanin. »Zajednički stan« je najbrže realizovan film otkako postoji ovo pređuzeće.

PROSLAVLJENA JE 150-GODIŠNJICA NOVOSADSKE GIMNAZIJE

26, i 27. novembra na svečan način proslavljena, je 150-godišnjica gimnazije u Novom Sadu. Tom prilikom otkrivene su biste prvog direktora ove škole Pavla Josipa Šafarika i majpoznatijeg učenika Jovana dovanovića Zmaja. U okviru proslave organizovana je izložba o istorijata Novosađske gimnazije i otkrivena spomen-ploča na Kojoj su zabeleženi najznačajniji đatumi iz Života ove značajne Kulturne ustanove. Svečanost je završena literarnom večeri na kojoj su poređ Ž. Milisavca, B. Čiplića, B. Petrovića, učestvovali najmlađi pisci i učenici Novosadske gimnazije. Tom prilikom otkrivena je i spomen-ploča učenicima ove škole, poginulim u narodnoj revoluciji,

PROSLAVA HRVATSKOG NARODNOG KAZALIŠTA I SRPSKOG NARODNOG POZORIŠTA

U Zagrebu je 24. novembra počela zajednička proslava Hrvatskog narođ kazališta iz Zagreba i Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Bada. Ovaj značajni jubilej, koji se ođržava pod „pokroviteljstvom „Predsednika Republike, okupio je veliki broj pozorišnih i javnih radnika iz cele zemlje. Veliki broj pozorišta iz inostranstva poslao je svoje predstavnike na ovu proslavu. Oba pozorišta dobila su nekoliko stotina čestitki od istaknutih ljuđi iz zemlje i inostranstva., EKRANIZACIJA ROMANA FRANSOAZ SAGAN

Roman »Volite li Bramsa« ođ poznate (i pomodne) francuske Književnice Fransoaz Sagan, doživeće svoju ekranizaciju i tako poći primerom svojih pređhodnika »Dobar đan tugo« i drugih. Za glavnu žensku ulogu obezbeđena je sarađnja čuvene Švedske glumice i dobitnice dva »Oskara«, Ingrid Bergman, Ona je u početku oklevala da učestvuje u snimanju ovog filma, ali je posle raz-

JEDNE SRAVDALOZNE ISTORIJE

izmeni naše predstave O Ssrpskom srednjem veku.

Bilo bi izlišno polemisati sa Miloradom Jankovićem i objašnjavati mu da do razvoda braka između Stevana, Prvovenčanog: i Jevdokije nije došlo zbog bračnih razmiraca i neverstva, jer njihov brak i nije bio neka sentimentalna nego politička zajednica i ta neverstva, bila su za taj brak potpuno irelevantna, nego iz političkih razloga pošto je Ste vanu bilo probitačnije prijateljstvo bugarskog dvora nego jedne razvlašćene dinastije, da o borbama Vukana i

Stevana, nije posle. Stanoja Stanojevića, ništa novo rekao, da se o Milutinu i Simonidi zna još od objavljivanja Dani lovog: zbornika pre nešto više ođ 100 godina itd. jer bi se, prvo, na taj način, makar i nehotice ova neinteligenino sročena, spisanija uzela ozbiljnije nego što ona to zaslužuju, a drugo, što to Milorad Janković ne bi mogao ili ne bi hteo da shvati. Zato je bolje govoriti o napisima Milorađa Jankovića nego polemisati sa Miloradom Jankovićem. Zbog toga smo i rekli da je

smisao koji se

Nastavak sa 1. strane

stane sama java jave Srbije koja je između slava i preslava, između šljivara i zabrana i kumstva i psovki i streljanja, srbovanja uz ljutu i huktanja, između naricanja i žetvi, između hajdučije, Kraljevice, Kalenića i Takova, Svetozara i Tucovića, Kragujevca i novosadskog štranda ledene zime 1941, sebe tražila i sebe nalazila da bi se našla, sebi vraćena, ni kao romansirana, ni kao poetizirana i prilično mistifikovana slika kontrasta — već kao neminovnost, svoga opstanka u zajednici jugoslovenskih naroda, kao neminovnost svoga Stalnog samoprevazilaženja, onog ljud skog permanentnog traganja o kome je jedan daleki i tako bliski i otsutni prijatelj, Antoine de Saint-Bixupćry, SVOjedobno pisao: »Izgleda nam, baš naprotiv, da naš uspon nije završen, da se istina, sutrašnjice hrani pogreškom jučerašnjice, i đa su protivrečnosti koje treba prevazići sam crnica našeg rastenja«.

Odveć je stvarna slika Srbije, slika od dela i od reči. Od onih dela iza nas i onih koja su naša neposredna, bliža, ili dalja perspektiva, bez obzira da li ovog časa mislimo (želimo i zato tragamo) o više, i uvek više, stanova ili je to osećanje prisustvo morala, ljudske odgovornosti, i

ne iserpliuje

više ljudskih radosti, ni velikih, ni tzv. malih ljudskih radosti, prosto: više radosti i ljudskih komunikacija, bez obzira da li ovog časa sanjamo i u isti mah stvarno dišemo potrebu jedne sve više prisutne potrebe integracije svih naših moći, ili težimo javi jedne nove i zahtevima naše društvenosti dorasle savremene politike kulture.

Odveć je stvarna bila Srbija od sebe nađena. Da bi mogla za sobom potpunijom tragati. Lišena mitologije i pri sutna u svojim prkosima i oduševljenjima kojima se jemče novi i uvek novi oblici pre obražaja. Da gotovo nemoguće — postane moguće, da istorija, stvarnost i budućnost Srbije budu isto. Upravo kao što je peti radni đogovor BSrbije, sebi vraćene i one koja će za sobom lepšom tragati već istorija i prisutna aktuelnost akcije i budućnost pred kojom ljudski umovi, skepse, nemiri i tuge ostaju odvojene od bitnog. Tuge od rađosti cdvojene željom ljudskom i dubokim smislom čovečnosti svih oblika demokratizacije delanja i kulture i moralne akcije.

Branko PEIĆ

ono Što nas je izazvalo da napišemo ovaj osvrk način na koji Janković sve te činjenice iznosi. Pisac ovih članaka se prema materiji koju obrađuje odnosi kao. zaprepašćeni malograđanin koji se zgraža nad tolikim nepodopštinama ljudi srednjeg veka i nastoji da meri njihove postupke kva zimoralnim merilima malograđansko patrijarhalnog morala koja su na njih neprimenljiva. Tu je prisutna i ona komična želja da se bude po svaku cenu učen, a člankopisac uz to nije lišen ambicije da bude literata. Pa ipak uprkos svim tim lepim i svake pohvale dostojnim. željama ovi nemušti i mucavi napisi idu u red najslabije napisanih stvari O našoj srednjovekovnoj istoriji.

Treba biti načisto s jednom stvari. Nije ovde bila reč o nekom sentimentalnom odnosu prema prošlosti, nije ovde

\ bio u pitanju protest zbog. nekakvog „rušenja, narodnih ide .ala«ć, kako bi se to reklo 80tih godina prošlog veka i koje nam je uvek, ma koliko bilo bolno, kadđa se uklanjaju zablude, drago, nego samo

o načinu na koji se o našoj

srednjovekovnoj prošlosti go-

vori i o nivou na kome se Zgo-:

vori. Jer, treba reći otvoreno i bez uvijanja da je ono što je o srpskom srednjem veku Milorad Janković napisao neinteligentno, neoriginalno i jadno.

Izgleda još jadnije što dolazi neposredno posle napisa N. Milovanovića i 8. Bosanca koji su nam pružili masu novih, ili podsetili na obilja slabo poznatih podataka iz maše skorašnje prošlosti i koji mogu da služe, i služe, na čast i svojim piscima i redđakciji »Večernjih novosti« koja ih je objavila, Zbog toga je rečeno sve Što je rečeno i bilo bi dobro kada bi ređakciia »Večernjih novosti« ubuduć? uskratila prostor ovakvoj ili sličnoj (ne)spisateljskoi i (ne)naučnoj nedonoščadi.

Predrag PROTIĆ

govora sa Saganovom bila ubeđena i potpisala ugovor, čak i ne postavljajući pitanje visine honorara. Ovih

dana će početi realizacija ovog filma u Parizu, prema scenarijn Koji je napisala sama Fransoaz Sagan. Na slici: Ingrid Bergman i Fransoaz Sagam,

NEKOLIKO NOVIH KNJIGA O ŠEKSPIRU

Ivor Braun koji je pre nekih desetak godina možda na najinreresantniji način pisao o Šekspirovom životu, sada je pod nasovom „Šekspir u svom vremenu“ ruapisao isto tako upečatljivu i korisnu knji gu o svetu u kome je Šekspir živeo. Martin Holms u svojoj knjizi „Sekspirova publika“ pokušava na osnovu samih Šekspirovih dela da da jasniju sliku o pozorišnoj pub“ lici iz vremena Elizabete i Džomsa I. U đelu „Sekspr i ruža !jubavi“, Džon Vivijan autor „Šekspirove etike“ razmatra Šelspirovo dugovanje srednjevekovnoj tradiciji viteške ljubavi u njegovim ranim delima. Džon Vivijan dokazuje da skoro sve Šekspirove komedije kao predmet imaju moć ljubavi koja preobražava kao što tragediie pokazuju razornu moć mržnje i nasilja. KNJIGA O DEKADENCIJI U PMTALIJANSKOJ KNJIŽEVNOSTI

Poznati italijanski književni kritičar i istoričar Karlo Salinari, o-

„bjavio je nedavno svoju višegodiš=

nju studiju „Suština italijanske dekađencije“, koja je primljena kao najbolje đelo o ovom zanimljivom problemu. Salinari ie u svojoj knjizi skupio četiri obimne stuđije o Danunciju, Piranđelu, Fogacaru i Paskoliju i opremio ih bogatim dokumentovanim materijalom. Kroz Kkritičko proučavanje stvaralaštva ovih italijanskih književnika, Salinari objašnjava svoju ideju o đekađenciji stvaralaštva italijanske književnosti u periodu kada su suvereno vladala pomenuta četiri književnika.