Književne novine

~

Novcgoefišnji asvii unazad

UOBIČAJENO JE da se w% dane uoči nobe god'nhe svode računl, da se amalizira rad i zbrajaju rezultati tog rada ostvaremi u proteklim mesecima. S obzirom, da je prednovogodišnje svođenje računa brava „akcija dana“, prirodno je da i našu rubriku podvrgmemo aomalizi i pokušamo

oceniti u kojoj meri ona

opravdava svoje postojanmje i kakvi su stvarni rezultati njenog „Kkratkotrajmog, mešto više od godinu dana dugog života. :

· Novogodišnji osvrt tuna= zad kroz povoršnu amalizu tema o kojima se ma obom mestu pisalo može da dosede samo jednom zaključku: da je ovakva jedna aktivnost u elikoj meri donkihotski posao čija je prava suština — isključiDo registrovanje. Om veoma retko uspeva da izazove preorijentaciju ili izmeni karakter pojava i događaja o kojima se, kao nepra= oilnim, apsurdmim ili nepriličnim, pisalo i govorilo.

Ali ipak, čak i kad se po= smatra jedino kao signalizator i registrator mana koje se javljaju u mašim kulturnim menama, ovakva jedna aktionost ima, u stvari, čar primam!jive zablude za koju se veruje da meće uvek ostati i biti rTegistar meispunjemih želja, već da će se njom i pomoću mje mešto stvarno korisno moći učiniti. To je, čini se, jedini modus vivendi istrajavanja na o-

tom poslu. · Slabosti koje prate maš kulturni život posledica

su, majčešće, makaznih koncepcija ljudi koji u njemu vode, Wrlo često, veoma značajnu reč; posledica su koliko inercije toliko ı sitmih, ličnih interesa, nebrige za ono bez čega se ne bi smelo biti i pružanja prednosti onome bez čega bi se moglo i bez čega bi bilo daleko bolje mego što je sada.

Kad uporedimo, s druge strane, ono o čemu se Dpisalo sa mekim stvarmim mromenama mabolje, koje su, donekle. izazvane, možda i tim pisanjem, me možemo da me izrazimo žaljenje što one, tako Yeftke, najčešće imaju karakter kampanjskih alcija, ma brzinu orgamizovamog masobnog davanja oduška ižoesmim, potismutim ili zaboravljenim potrebama i magomima. Ali tukvu „OTganizovamu stihijnost" običnmo prati brzo zamar”amje i vraćamje ma stare koloseke odavno mnoznatih slabosti.

Mada je smaga štampe u našem, oremenu ogromna, izolovami glasovi „osuđemi sw ma imdividualno bpiskutamje, koje u najboljem slučaju. meće biti neprimeće= no; ali om će se, međutim, brzo izgubiti sred mnoštva makazmih komcepocija koje su bile neposredam povod mjihovom, javljanju. Zbog toma bismo gtoželeli da glas štampe, kad je ispravno usmerem i pravilno imtoniram, u sledećim godinama ozakounju)u svojim autoritetom društveni faktori Čije je postoianje tesno pobezamo sa zrelim Ya-

stom i pbravilnim, likom, maše .kultwrne soakidašnjice. Dušan PUVACIC

„Nastavak sa 1. strane} đuje: kosovska bitka je na pomolu, a u ·božarevačkom Mažjdanu, uoči odlaska u rat, Musić Stevan, za drugom epskom trpezom, daje poslednja uputstva sluzi Vaistini o sutrašnjem ranom ustajanju i polasku na put. Žena vlastelinova pokušava da Vaistinu odvrati od izvzšenja dužnosti, no čim je mesec primio jutarnje bledilo, a zvezda Danica (zornjača) se. pojavila na istoku, sluga budi Musića: umivanje, oblačenje, nazdravljanje krsnoj slavi kondirom crnog vina, pojahivanje već opremljenih konja i odlazak na put (sa kojeg, saznajemo to posle, povratka domu neće biti). Treća trpeza je opet u Kruševcu. To je ona čuvena epizoda, u kojoj treperi kneginjina molba da izjutra, kad sva vojska bude krenula, od devetoro braće bar najmlađi Boško ostane, po Lazarevom

odobrenju. Znamo valjda svi scenu-po-.

nosne kavalkade, sa slugom Golubanom na kraju, koji, po Lazarevom naređenju, onesvešćenu gospodaricu nosi „na tananu kulu“, da bi odmah zatim na konju sustigao već poodmaklu konjaničku povorku. U ovom triptihonu večernjih gozbi za trpezom dve poslednje slike donose i dva odlaska u zoru. Mi nismo više u romantici srednjevekovnog viteštva, već u punom jeku socijalističke izgradnje, i dobro je što će o Novoj godine naši ljudi, posle vesele

Saradnici ..Kn

ZABORAVITI ili SETITI SE

uoči Nove godine

noći za trpezama, otići svojim kućama na odmo> i počinak, ali zašto bi jeđan gradanski (gradski) običaj dobrog nutritivnog „štimunga“ u novogod:šnjoj noći bio pokvaren ili narušen sećanjem na jednu tihu * otmenu heroiku, iskazanu prekrasnom pesničkom vizijom anonimnog narodnog umetnika, preteče Njegoša, Mažuranića, Đure, Laze Kostića i Ćopića iz Ognjenog rađanja do-

. movbino?!

Možda bih se vrlo teško odlučio da nekoliko dana- uoči dočekivanja Nove godine uznemirujem prah predaka prah njihovih trpeza, njihovih odlazaka u zoru, njihovih nađahnutih hroničara oruđem deseterca — da mi se samom, pre godinu dana, u sopstvenom stanu, pred ponoć uoči Nove godine, nije dogodilo ovo što ću ispričati. Dočekivah i sim tu ponoćnu Novu godinu, u malenom krugu najbližih rođaka. Nekoliko minuta pred gašenje svetlosti iz Električne centrale zatekoh se u kupatilu zajedničkog stana, kraj napuklog lavaboa, pirkajući malo čaša i tanjira. Onda me, iz odškrinutog prozora, ponese mlaka noć — u Stalać, nedaleko od mog već dva puta pomenutog rodnog grada, u dečačko doba, u jesen 1912. godine. Mati i baba odnekud su saznale da će te noći, u prebacivanju vojske vozovima preko Stalaća na jug ka Kumanovu, proći i drinska divizija, u čijem je sa-

nitetu i otac. Htele su, žena i tašta, da ga vide, i da ga sin vidi, valjda da bi ga upamtio. Iz mračne čekaonice male željezničke stanice Stalać istrčavali bismo sve troje, čim bi u punom mraku naišla koja kompozicija, i sama sva zamračena. Prigušenim glasom žene bi zapitkivale, a iz tamnih kvadrata neosvetijenih prozora na vagonima odgovarali bi rezervni oficiri i vojnici, drugopozivci: ne nije ovo sedmi puk, sanitet je prošao pre nas, ne nije, proći će odmah posle nas. Svako pola sata ušuljao bi se zamračeni voz u stanicu, malo postojao, pa odlazio dalje, u moć. Dočekali. smo tako i ispratili više od dvanaest vozova a oca ne nađosmo. Drhtao je dečak pred zoru, od Jesenje vlage, od umora i možda od tajanstva mraka, koji je dovlačio i gutao vozove krcate ljudima, od kojih se mnogi nikada više neće vratiti. Tamne siluete ljudi kazivale su brižnim ženama, poneku utehu: doći će, proći će, sad, posle nas, ne, posle trećeg v--a, ne, posle sedmog, posle trinaestog, posle. Kad je na istoku počelo da rudi siluete su počele da dobijaju likove, mahom bradate. Svi ti inženjeri, profesori, zanatlije, činovnici, seljaci u šinjelima, svi ti moji očevi govorili su tiho, odlazili su tiho, zajedno sa noći. — Kada sam se

. pakosti,

vratio u sobu, sa, čašama i tanjirima w obema šakama, Nova godina je već bila nastupila. Moja deca me dočekaše sa zagrljajima i čestitkama, a ja, došavši iz davnog svog dečačkog noćnog cvokotanja u Stalaću, obavijen blagim senima svih svojih očeva iz jedne predRumanovske noći. zajecah od sreće, gla sno, sasvim glasno.

Krotki, dobri, bezazleni moji preci! Ja se·sad neću pitati ko vas je vukao po ratovima, za koju i čiju čast ili slavu ste dolazili, odlazili i umirali, koji ideali su vas nosili, koje varke, koje lepote, koje predrasude, ubeđenja ili zablude. Ali, ako se nešto može zaboraviti, nešto se nikada ne može zaboraviti. Pa ako danas — kao, zacelo, i tada — ima toliko zla i gadosti u svetu, u nama ljudima, u našim apetitima. i na– vikama, u našoj tuposti i poslušnosti, u našoj lakoj i brzoj mrzovolji, prekosti, zlobi i nesavesnosti, u našoj anarhičnosti, uinaćenosti i neodgovor– nosti, u našoj nedruštvenosti, u: našem nepoštovanju drugog i u smešnom, glupom, olakom i nekritičnom isticanju sebe ispred svih, sebe uprkos svima, onda mislim da bi to trebalo prevazići ne zaboravom i precrtavanjem, već smelošću da se u „Dpopravljanju sveta“ počne od sebe: ne od „mi“, već od „ja“ I eto zato sada ću otvoreno reči — neću primiti ni jedan od ona dva poziva na zajednički doček Nove godine. Ni luda veselost jedne noći, da bi se sva zla zaboravila, — ni kapitulantski dešperat, zato što se mnoga zla ne mogu zaboraviti, Već: uporni trud da se zlo ne izaziva, ne začikava i ne priziva, da se stane oči u oči sa njim, đa se njegovi tajni i duboki koreni prvo potraže u samom sebi. A-može se to·uvek, pa i uoči Nove

godine. Pavle STEFANOVIĆ

leksandar, Rodrigez Valentin, Ručigaj Danica, Ršumović Ljubivoje. SABLJAK Tomislav, Samu-

jiževni

novina“ u 1902. godini

Tokom 19062. gođine u „Književnim novinama“ sarađivali su sledeći autori:

AVRAMOVIC Gavrilo, Albahari Melvi, Aleksić Aleksandar, Ambrozić dr Katarina, Andreeveski Cane, Andrić Ivo, Andreevski Petre, Anđelković Dušan, Aranđelović Miodrag, Arambašić Bogdan, Atanacković Slobodan,

BANDIĆ Miloš I., Barjaktarević Bogoljub, Benzon Marinko, Bećković Matija, Berberski Slobodan, Berić Dušam, Bihalji-Merin Oto, Biskuplja=nin Mile, Bogdanović Milan, Bogdanović Stanojlo, Bogojević Slavoljub, Bogdanović Vladimir, Božovic Božidar, Braun Alek, Brašanac Ćedomir, Boškovski Petar, Bratko Ivan, Bujić Zdravko, Bulatović Miodrag, Bunjac Vladimir,

VAIĆ Fedor, Vaupotić Miroslav, Vitošević Dragiša, Vojvodić Radoslav, Vlatković Dragoljub, Vujačić Miodrag, Vujačić Mirko. Vujaklija Lazar, Vujasinović Todor, Vujanović Dragutin. Vujičić Petar, Vuković Čero, Vukmirović Mirjana, Vulović Čedo, Vučo Vuk,

GALOGAŽA Slobođan, Gligorić Velibor, Glišić Milija, Glišić Milivoje, Gluščević Zo-

ran., Grafenauer Niko, Grbić Dragoslav, DAVID Filip, Damnjanović

Dafina, Damnjanović dr Milan, Deretić Jovan, Diana Srećko, Divjak. Ksenija, Dijak Božo, Dimitrijević. Dragan, Dimitrijević Kosta, Dimitrijević Milo, Drenovac Nikola, ĐOKOVIĆ Milan. Đurić Dra= gomir, Đurić dr Miloš N.„, Đu-

. Nova sveska „.Bibliotekara“

u specijalizovanim biblioteče kim ustanovama,

Uvodnu studiju u ovoj SVeSci, „Sedamdesetogodišnjica Srp

Iz štampe je izišla, ovih dana, četvrta sveska „Bibliotekara?” za 1962 god.nu U tehničkoj opremi koja ovaj časopis prezentira bolje od svih stručnih povremenih publikacija koje izlaze u Bnašoj zemlji, sa odabranim materijalom koji je, često, povezan za mnajaktuelnije događaje Iz našeg kulturnog života, pre svega za mnogobrojne i u potpunosti još merešene vidove rada

KNJIŽEVNE NOVINE

ske književne zadruge“, napisao je dr Milan Živanović. Koristeći se mnogobrojnim IZ• vorima, objavljienim i neobjavljenim, autor je ma desetak stranica svoga teksta prikazao razvitak ove naše najstarije izdavačke kuće s posebnim o» svrtom o planovima rada ma

• Direktor i odgovorni urednik: Tanasije Mlađenović. Urednik: Pređrag Palavestra Tehničko-umetnička oprema:. Dragomir Dimitrijević. .Re- · dakcioni odbor: Miloš I Bandić, Božidar Božović, dr Milan Damnjanović, Dragoljub S Ignjatovitć, Slavho Jamevski, Dragan Kolundžiia, Velimir Luktć, Slavko Mihalič. Bogdan A Popović (sekretar ređak-

rić Ostoja, Đurović Dušan, Đurović Žarko,

BMIN Iljami, Emin Nermin, Esih Ivan,

ŽIVANCEVIĆ Milorad, ković Živorad,

ZAHAROV Lav, Zorić Pavle, Zupančić Beno,

IVANOVSKI Ivan, Iveljić Nada, Ivanji Ivan, Ignjatović Dragoljub S., Ignjatović Petar, Ilić-IHijašević dr Vojislav, In=golič Anton, Isakov Đorđe,

JANOŠEVIĆ Vera, Janevski Slavko, Jeknić Dragoljub, Jelčić Dubravko, „Jeremić M. Dragan, Jovanović Živorad P. Jovanović Slobodan „A, Jovanović Milivoje, Jovanović Raško, Jokić Zoran, Jocić Ljubiša, Jurković Marijan,

KALESI dr Hasan, Karakaš Branko, Karahasan Mustafa. Kašanin Milan, Kecmanović Ilija, Kiš Danilo, Klajn Hugo, Kovačević Božidar. Kovič Kajetan, Kolar Vladimir. Kolar Slavko, Kolaković Nikola. Kolundžija Dragan, Koljević Nikola, „Konstantinović „Kosta, Kosmač France, Kostić Dušan, Kostić Momčilo, Koteski Jovan, Koš Erih, Kreft dr Bratko, Krklec Gustav, Krnjević

Živ-

kojima Je Zadruga trenutno angažovana. Pored memorijalnog članka „Ksenije Lazić o bibliotekarskom radu nedavno preminulog Đorđa Pejanovića (1878—1962), i teksta Dragana Lukića, poznatog dečJeg pesnika, o potrebi školovanja knjižarskog kadra („Nova škola škola za knjižare*) pažnju izazivaju i zapažanja „Jovana Deretića o prvom ızdanju DOostteJevog „Sobranija“ iz 1793. godine, uzimajući u obzir dve sitne vesti iz bečkih „Vjedomust!” «Stefana Novakovića (1792—1793), hoje je doveo u vezu & pojedinim podacima iz sačuvanih Dositejevih pisama, autor je došao do najverovatnije kombinacije kada je ova

· knjiga našeg prosvetitelja Izi-

šla iz štampe i po kojoj se ceni pojavila ma tržištu; Wu preostalom delu svoje raspravice MDeretić je, govoreći o poreklu maslova ove Knjige,

Vuk, Krsmanović Dragica, Krstićč Uglješa, Kulenović Tvrtko, Kulundžić Zvonimir,

LADAN Tomislav, Lazarević Branko, Lazić Žika, Lalić Ivan V., Lakićević Ognjen, Laušić Jozo, Logo Oto, Lubarda Dragan, Lukić Velimir, Lukić dvr Radomir,

LJUBIBRATIČ Delanira, MAĐAREVIĆ Vlado, Mađer Miroslav S., Majdak Marija, Majetić Alojz, Maksimović Desanka, Malović Dragutin M. Manivilov Nada, Manojiović Todor, Marinković Nada, Marković Vera, Marković Slobodan, Madžagali Dragiša, Matulić Maristela, Medaković Dejan, Meivinger Jasna, Milićević Nikola, Milunović Milo, Miljković Aleksandar A„ Mijušković Vladimir, Miljković Branko. Miljuš Branko, Milankov Murmčilo, Miloradović Mirko, M:nderović Cedomir, Minderović Zora, Mitrinović Gordana, Mihalić Slavko, Mišković Dušan, Mihailović Dušan. Mitrev Dimitar. Mitić Srboljub. Mlaauenović Tanasije, „Momčilović Slobodan, Molnar E.. Momirovski Tome, Musić Srđan, Mužijević Pero.

ukazao na njegovu sličnost s naslovima upotrebljenim već ranije — s Orfelinovim na natpisnom listu „Slaveno-serbskog magazina“ iz 1768. i, po sugestiji Pavla Popovića, s naslovom «popularnog „časopisa Ruske akademije nauka „dežemjesječnija sočinenija“ (koji on pogrešno navođi u ob=

lika „BEžemesečnija , sčineni-

ja“?), iz perioda od 175. do 1764. godine. e

CAMIL LALIC

BRANKO COPIC, SIJARIC I IVAN V. NA RUSKOM

Nedavno su u Sovjetskom Savezu, u izdanju „Inostrane književnosti“, izišli iz štampe novi prevodi naših pisaca, T. Popov je pripremio zbirku Copičevih pripovedaka „Srce

cije. Predrag Protić. Dušan · Puvačić. Izet Snrnilić, Pavle Stefanović Dragoslav Stojanović-Sip i Kosta Timotijević.

e List izlazi svakog drugog petka. Poje. · plata Din. 600, polugodišnja Min. 300, za: (inostranstvu dvostruko.

VINJETA DRAGOSLAVA STOJANOVIĆA-SIPA

NAGORNI Miodrag, Neđeljković Dragan, Nedeljković ar Dušan, Nikolajević Dimitrije, Nikolić Danilo, Nikolić Marin, Ninković Ladislav, Novakovic Boško,

OGNJENOVIĆ Vidosava, Oljača Mladen, Omčikus Branko,

PAVELKIĆ Rade, Pavić- Basta Branka, Pavić Milorad, Favletić Vlatko, Pavlovski Jovan Pavlovski Radovan, Paviović Milivoje, Pajić Petar, Palavestra Predrag, Panić MilorađSurep, Pantović Jovan, Parun Vesna, Paunović Mihailo, Pe16 Branko, Petrov Aleksandar. Petrov Mihailo S„ Petrović Veljko, Petrović-Dimitrijević Evgenija, Petrović Branislav, Petrović St.„ Pešić Radivoje, Petrić Vladimir. Perović Predrag S., Polenaković Haralam= piie, Popović Aleksandar, Popović Bogdan A., Popović Tadija, Popović Slobodan, Predić Vladimir V., Protić: Predrag, Puvačić Dušan,

RADIČEVIĆ Branko V. Radović Borislav, Radojčić Đorđe Sp.. Rajković Radomir, Rakitić Slobodan, Raičković Stevan, Ređep Draško, Ribnikar Jara, Ristić Milivoje, Risimović Boško--Risim, Ristović- A~

u buri“, dok je N. Vagapova prevela romam Camila Sijari> ća „Bihorci“.

_ „Literaturnaja gazeta“ m broju od 29. novembra 1962. godine, pozdravljajući praznik naše Republike, donosi prevod Laličeve pesme „dajinci“. Pesmu je prepevao Boris Slucki,

e ISPRAVKA

U prošlom broju „Književnih novina” potkrala se jedna ozbiljna štamparska greška wu prikazu Dragana M. Jeremića o knjizi G. R. Tamarina „Teorija groteske“. U drugom pa= susu ma 4. strani dve rečenice su spojene na. taj način što je po jedan deo svake rečenice ispušten. Ove dve rečenice treba da glase: „Dopuštajući pak da i druge estetske kategorije mogu da se pretvore u

9. Buauupia „GMNB" JBeograd, Vlajkovaceva, #.

rović Sveta, Sarajlić Izet, Selaković Milan, Sibinović Miodrag , SJekloća Rajko, Slavićek Milivoj, Slamnig van; Spasić Aleksanda' ., 'Starik6vić Milić, Stanković Mile, Stančić Miljenko, Stamenković Vladimir, Stefanović Aleksandar V., Stefanović Milica, Stefanović Pavle, Stojanović Dragoslav-Sip. Stojanović Jugana, Suvin Darko, Sušić Derviš,

TADIČ Dimitrije, Tautović Radojica, Tahmiščić Husein, 'Taškovski Ljubiša, Timotijević Božidar, „'Timotijević Kosta, Terzovski Milan, „Todorović Gordana, Tomović Robert, Trajković Nikola, 'rifković Risto,

ĆIRLIĆ „Branislav, Branko,

UGRINOV Pavle,

FETAHAGIĆ Sead, Filipič France, Finci Mazalta Fogl Ivan, .

HLAPEC-ĐORĐEVIĆ dr Julka, Hristic Jovan, Humo Hamza, CAR EMIN Viktor, Cesarić Dobriša, Crnjanski Miloš,

ĆCOLAK Tode, Colanović6 Vojislav, Colović Ivan,

DŽUMHUR Zulfikar, Džumnić Slobodan,

SAULIC Jelena, Šegedin Petar, Simunović Franjo, Škritek Božidar, Šoljan „Antum, Sop Ivan, Sopov Aco, . Štefan Plorika, ŠSteković Luka, Šuica Božidar, Šuplinova Evgenija.

Ćopić

groteskno, Tamarin je, u stva” ri, negirao svoju osnovnu tezu da je groteskno jedna posebna estetska kategori J3a. Zar me bi bilo logičnije misliti da groteskno nije mišta drugo nego devijacija jedne od osnovnih kategorija ka neočekivanom, bizarnom, čudovišnom?“, Molimo čitaoce dđa uvaže ovu ispravku. POZIV NA PRETPLATU

MOLIMO PRETPLATNIKE DA OBNOVE PRETPLATU ZA SLEDEĆU GODINU. UPLATE SLATI NA TEKUĆI RAČUN „KNJIŽEVNIH NOVINA“ KOD NARODNE BANKE. 101–20-1–208. GODIŠNJA PRETPLATA IZNOSI 600 DINARA, A POLUGODIŠNJA 300 DINARA: ZA INOSTRANSTVO | DVOSTRUKO, a a epa aa etru kae e

đini broj Din. 30 Godišnja pret-

e List,.izdaje Novinsko-izdavačko pređuzeće „Mnijiževne movine“ Beo> grad. Francuska Y. Redakcija Francuska.'7. Tel.626-020.. Tekući 'ra> · čep 101-90-1-00R