Književne novine

Značajan prilog N

međurepubličkoj saradnji

U OVU GODINU ulazimo sa jednom značajnom akcijom, koju su na inicijativu zagrebačkog „„Telegrama“ prihvatile redakcije ljubljamskog „Dela“, sarajevskog „Odjeka“ i našeg lista. To je anketa o problemima finansiranja kulture. Ona je pokrenuta krajem prošle godine, kao jedan od vidova, ne samo međusobnih upoznavanja nego i konkretne međurepub= ličke saradnje. Razmenom mišljenja, uzajammim korišćenjem iskustava, zajedničkim objavljivanjem pojedinih materijala koji tretiraju probleme finansiranja kulture, redakcije ovih listova stvorile su posebnu prijateljsku atmosferu u kojoj sve ove diskusije mogu da pruže stvarmme i opipljive rezultate. · Jnicijativa zagrebačkog „Telegrama“ predstavlja u stvari, jedno u nizu nastojanja da se stvori Što češća i što čvršća saradnja između pojedinih kulturnih centara i da se na taj način učini značajan korak ka integraciji naše kulture. Posle crnogorskog broja „Sođobnosti“ i slovenačkog broja „Stva“ ranja“, broja „Savremenika“ posvećenog Đosamsko-hercegovačkoj MKnjiževnosti, sve češćih prevoda makedonskih pisaca 'na srpskohrvatski i slovenački jezik itd. ova alkkcija dolazi đa još više približi naše Kkultume radnike i još više učvrsti uzajamne veze.

Savetovanje predstavnika ovih redakcija, koje treba da se održi u to=ku januara meseca u Zagrebu biće po svemu sudeći još jedan radni dogovor i ima dovoljno razloga da se očekImje da će na njemu poteći nove inicijative, stvoriti se novi konkretni predlozi i otvoriti nove mogućnosti da se sa pozitivno započetom akcijom nastavi i da ona da što bolje rezultate, Bilo bi nesumnjivo dobro i korisno da se ovoj inicijativi priključe i listovi iz Makedonije i Crne Gore i da ova korisna zamisdo poškane stalna praksa u našim svakidašnjim kulturnim zbivanjima, · Primer o kome govorimo mogao bi da posluži kao podsticaj za užu saradnju „maših izdavača, za stvaranje aramžmana o uzajamnom „izdavanju knjiga i slično. Pre pedesetak godina postojao je dogovor između „Matice Hrvatske“ i „Sıpske književne zadruge“ da svaka od ovih ustanova u SVOjim redovnim kolima izdaje po jednu 'Kmjigu hrvatskog odnosno srpskog pisca. Možda bi sličan pokušaj dao i sada pozitivne rezultate. Utoliko pre, što ima više izdavačkih preduzeća pa samim tim i više mogućnosti za uzajamno upoznavanje. Zajedničkim naporima mogla bi se održavati i edicija „Jugoslovenske kmjiževnosti“ zamišljena na principu na kome su zamišljene edicije „Srpska književnost u sto knjiga ili „Pet vjekova hrvatske književnosti“. Tu koordinaciju trebalo bi Droširiti i na naučne publikacije i udruženim smagama, recimo, naše tri akađemije i naučnih društava omogućiti što šire i Što svestranije proučavanje života jugoslovenskih naroda u prošlosti i sadašnjosti. Ta saradnja mo= · gla bi da se proširi i na likovne umetnosti, pozorište itd. - Pozitivni rezultati ovakvih akcija vrlo brzo se osećaju u praksi. Praksa i svakodnevno iskustvo pokazuju da su sve inicijative ove vrste korime i da ne treba propustiti ni jednu mogućnost za uspostavljanje što čvršćih kon_ takata' među ·pojedinim republikama i u oblasti kulture.

_ bV Pr bd

|b___tema dana ____“

eobično je kako su autori-(novinari, pisci, umjetnici), u stvari, dobrodušna čeljad. Koliko bi samo mogli da saspu žuči na one koje im odredđuju honorare, a koliko tek da se po-

žale na neke propise, pa i zakone, na”

one koji zakone primjenjuju, na poreske organe i sl. A oni, eto, šute, ne što bi se nekoga, nečega, bojali, već što su takvi, što, na kraju krajeva, ipak ne rade. za paru, gurnuti su vlastitosti. To je ona svjesna igra vatrom, tako nešto.

Skratimo uvod. Da bi čovjek napisao nekakav člančić od dvije-tri kartice, trebalo bi da pročita brda knjiga, iskusi na vlastitoj koži bičeve sudbine, kupi knjigu za posljednji dinar. Da bi ga objavio, treba da nudi barem tri rukopisa, da bi omogućio širi izbor kupcima, jer i to je nekakva(kakva-takva) roba, odnosno tek kad se proda ona io postaje. Neobjavljen rukopis vrijedi svakako manje od toaletnog papira. Tu je i obijanje pragova, razgovori s urednicima, telefoniranje, korespondđencija, originalni prilozi koje valja prikupiti, kakva fotografija, filter odgovornog urednika, pa tehničkog (koji može reći strana je puna) i jednoga dana ipak si u olovu. i

Izgledat će pretjerano, ali možda ne ·

daleko. od istine, ako kažem da sav taj rad i nastojanja oko jednog članka od tri kartice traju otprilike mjesec' dana (pribrojio sam i razmišljanja u tramvaju, za vrijeme ručka i gledanja — televizora). Rezultat je otprilike 2.000 dinara kao naknada za rađ koji ne traje (samo pisanje) više od dva sata. Ipak, recimo, da je taj iznos ređakcije u redu jer nemaju većih sredstava i ostanimo — idealisti.

Međutim, slučaj još nije završen. Da bi čovjek došao do svojih teško zarađenih para (idiom s doslovnim značenjem), mora u banku. Tamo je njegov bankovni konto, famozni žiro-račun. Stane u jedan red, čeka sat i saznaje da hono= rar još nije stigao. Prošlo je već duže vrijeme od izlaska časopisa, a honorari nisu ni obračunati. Čeka se, pita i konačno — hura — novac je stigao. Dva sata u banci (primanje obavijesti, pisa= nje naloga, likvidatura, isplatna blagajna) dobro dođu kao kura za mršavljenje.

• Nastavak sa 1. strane

vrše određeni rad. .u ostvarivanju programa, repertoara. „Dosadašnje iskustvo nam pokazuje da se princip raspo= djele i nagrađivanja prema radu teško probija u život. Štaviše, praksa je u tom pogledu često suprotna samom principu. Oblast kulture ne izdvaja se 'iz cjelokupne prakse,

Kao i na drugim područjima društvenog rađa, ponekad i više, ova oblast pokazuje veoma različita mjerila vrijednosti rada usljed čega se pojavljuju ogromne razlike ı konkretnom društvenom „priznavanju divnijednosti konkreinog rada.

Pravilo je na pr. da operni pjevač za svoj rad prima od društva: mnogo nižu nagrađu od kafešansonjera; da slikar — autor reklamnih plakata, dekorativnih crteža i sličnih „umjetnič“ kih“ i zidnih dekoracija u kavanama, barovima, klubovima i drugim javnim prostorijama prima mneuporedivo više od svoga kolege koji u procesu stvaranja ne misli na robu, tržišnu vrijednost svoje slike ili statue, već na njen umjetnički Kvalitet; da autor umietničke proze za svoju zbirku pripovjedaka ili roman dobija honorar koji ie upravo neznatam u poređenju sa ho= norarima koje za: loše filmske scenarije primaju njihovi autori; da se tako= đe u arhitekturi za loše i neupotrebljive projekte dobiju veće nagrade. ne= go za ozbiljna projektantska rješenja, itd., itd.

Nabrajanjem ovih „pojava nismo dakako otkrili ništa novo, pa nema potrebe ni da ga prodđužimo, jer takođe ne bismo ništa novo ~ saznali.

Spomenute nam pojave, međutim, Bo- ·

vore da su u našem društvu još uvjek mogući i vrlo česti primjeri neadekvatnog nagrađivanja u oblasti kulture, i, razumije se, ne samo u njoj, nagrađivanja koja umjesto rada, originalno= sti, stvaralaštva, modernosti, kvaliteta, stvarnog doprinosa kulturi — stimulira površnost, artificijelnost, kič, pomodarstvo, lijenost duha i misli, prednost da .se bude dopadljiv birokratiji i kurentan na tržištu.

U svemu ovome: najgore je to što ozbiljnog otpora navedenim pojavama nema u mjeri kako bi to bilo potreb-

f no od strane onih društvenih faktora i institucija u oblasti kulture koji svoje opravđanje i nalaze, pored ostalog, u alttivnosti usmjerenoj njihovom efikasnom suzbijanju i iskorjenjivanju iz sa-

Bg društvenog organizma.

_ omanar „Bb e O atra —-o

4udiatur' et. altera. pasi ad

NEVOLJE SA i PORESKIM

Novac je, dakle, u džepu.I ne mari što si platio 15% autorskog honorara (kao porez na promet), a misliš da si nešto društevno korisno uradio, bio glas jednog mišljenja, nije važno što banka hoće svoj dio, za manipulaciju i izvode (!), ipak je tu neki dinar i kupit ćeš banane, to jedino voće tvog "alergičnog djeteta. Kako bi bilo da odvojiš koju bananu za „nevolje u koje ćeš kasnije umasti, Svakako vlastitom krivnjom. Ah, ne, ne živi se za sutra. Dok ima-ima, kažeš, nismo komercijalni tipovi; trgovina te stvari nikad nisam razumio.

– LOAN ćeš se, velim ti, moraš razumjeti. I dođe januar. S mukom se prihva– taš neugodnog posla da „prijaviš svoj osobni dodatak; ne želiš nikakvih problema, utaje, gnjavaže. Ali ipak, nisi sve tačno vodio. Dobio si poštom iz Beograda nekih 5.000 dinara. Primila ih je žena. Nije ti ni rekla. Nije od onih što skrivaju, platila je time dječiji vrtić, što da te time uznemiruje. TI onako ne voliš razgovore o novcu, o tome kako ćemo do prvoga, što ćemo za ugljen, a krumpir — hoćemo li? Pusti me s time, rekao bi. Izdržavaš, znam, mater, ženu studenticu, trogodišnje dijete. Tvoj prihod diieli se na četvoro. Kuća je jama, ponavliaš banalno, dosadan sam sebi.

Ipak, čuo si negdje da na članove porođice koje izdržavaš imaš pravo po 50.000 i daješ o tome izjavu, ti. da ti žena ne privređuje. Prelaziš tako neznatno onu granicu od 800.000 podišnie i plaćaš neki mali porez, koji ti također pada teško (ier nisi trgovao i nisi ništa te podine za kuću kumio). ali nemaš vremena da o teme razmišliiš, nisi sitničžar.

Jedmoga dana, oktobarskog, kad si već zaboravio sve fe nevolje s honora–

HONORARIMA

VLASTIMA

rima, bankom,i poreskim organima dolazi ti obavijest da si utajio svoje osobne prihode i da za onih smanjenih 100.000 treba da platiš 10.000 dinara poreza. Šta je sad, pjesniče? Ipak, trebalo je da studiraš pravo, da proučiš zakone, nešlo se poremetilo, vrati se na zemlju. Raspravi ovu konkretnu stvar. Pokaži sada što znaš, umiješ, iskoristi svoj um.

Na žalost, pogriješio si. Nikoga ne ispričava što ne zna zakone. A zakon nije na tvojoj strani, nego na strani onoga tko ga primjenjuje. Pa i tvoja žena je nešto prošle godine zaradila. Nije htjela da zavisi isključivo od tvog dinara. Pored. redovnog studija prepisivala je neke reklamne prospekte i dobila nekoliko tisuća dinara. Kupila ča=rape, djetetu pidžamu, zar si ti malograđanin koji mora znati za svaki dinar kamo je otišao! Sretan si što nije ni prema tebi takva. Možeš da popiješ kavu s društvom i da se igraš kavalira ponekad. A bez ljudi se, znamo, ne može. Tko će te priznati, primiti u svoje kolo...

U rješenju ti piše za onih 5.000 iz Beograda i da je žena privređivala (kakav izraz za tih nekoliko dinara), i nema druge — plati!

Da se otarasiš vraga, plaćaš tih 10.000 dinara otkiđajući od usta i ne slušaš prijatelja da si imao pravo na odbitak troškova oko prijepisa i tehničkog materijala (zaista, postoji li takav propis?!) i ideš svojim putem, pušiš svoju lulu, nosiš svoj šešir. Oho, pa to je već Kozarčanin. Pustimo jadnika na miru, i on je u grobu jer nije mario za propise.

Prerano si se porađovao. Slučaj još nije završen. Pa ti si »utajio« svoj osob=

Protivurječnosti kulturnog razvoja

Osim toga, niz problema u oblasti kulture dobija izvanrednu oštrinu us– ljed neravnomijernog razvitka. Nema u tom ničeg neobičnog, štaviše objektivnim kretanjem uslovljeno je to što su veći administrativno-=politički i ekonomski centri tokom vremena postali i središta razvijenih kulturnih institucija, organizacija, preduzeća, koja svojoj publici mogu-da pruže radosti kulture i umjetnosti.

Normalno ·je što se pozoništa, mu> zičke škole, filharmonije, izložbeni prostori, časopisi itd, osnivaju i pokreću u centrima, u kojima postoje neophodni uslovi za njihovu uspješnu djelatnost. Pitanje koje zaslužuje „gosobitu pažnju društvenih, kulturnih i naučnih radnika — da li je tempo kulturnog razvitka na velikom području naše zemlje morao biti tako spor kao što je bio — kao i neka druga pitanja značajna za kulturni razvoj — zahtijevaju da se prouče egzaktno i da se na njih odgovori tačno i čim prije, jer je to prvi uslov da se savlada stihija i improvizacija u Kulturnoj politici.

Bez naučnog prilaženja pojavama i problemima kulturnog života i odgovarajuće društveno političke aktivnosti ni u buduće se nećemo osloboditi mnogih negativnih pojava, koje su naš kulturni život, jednako s polja kao i iznutra, opterećvale i trovale, kao tamna sjenka pritiskivale i pratile, i još uvijek pritiskuju i prate,

Protivurječnost „našeg kulturmog razvoja, izreženma u relativno živom kulturnom napretku užeg kruga razvijenih ekonomskih i političkih centara i relativnog kulturnog zaostajanja širokog područja zemlje, razrješava se istovremeno jačanjem materijalne baze ovoga područja i organizovanom frajnom kulturnom akcijom njegovih dru„štvenih snaga. Institucija fonda za nerazvijene reone potvrđuje da je društvo našlo rješenje za njihov ekonomski preobražaj i napredak.

Društvo, odnosno odgovorni faktori u njemu dužni su da se isto tako istrajno brinu i za kulturni razvoj i napređak ovih reona, jer socijalizma nema tamo gdje dominira amalfabetizam i prevlađuje niska društvema svijest, gdje živo ne struji misao progresa i gdje se ljudsko stvaralaštvo — alo se nerazvijeni način proizvodnje tako može nazvati — manifestuje u prostož reprodukciji života.

Isto tako, u otvaranju i intenziviranju kultumih procesa u ovim područjima značajna uloga pripada upravo razvijenijim centrima, koji imaju sve uslove, što znači i društvene obaveze, da postanu veoma uticajni, tako reći presudni faktor socijalističkog preobražaja svojih širokih gravitacionih područja; prema tome, faktori i njihovog kulturnog napretka.

Enver REDŽIĆ

nji dodatak (5.000!), ti si dao lažnu izjavu

· da ti žena ne privreduje, a ona je bila

zaposlena (odakle sad taj 'tendenciozni termin), razgovarat ćemo ml još s tobom pred sucem za prekršaje. :

Evo te pred zamjenikom zamjenika suca za prekršaje. Pričaš svoju priču, svoju literaturu interpretaciju nevolje, Ne pali. Prijava se ne proučava. Njoj se vjeruje. Ta ona je došla od organa (što je to organ), a ne od privatnog lica, a ti si privatno lice. Treba te rebnuti, vidjet ćeš ti što je nepoštovanje Zakonaj

Stvar je ispala onako kako je mora. la ispasti. Novih 10.000 (ili 20 dana za. tvora!). Dobro si i prošao, kažu. Bio si | bezobrazan. Mogli smo ti udariti 50.000,

I sad bi trebalo da platiš tih 10.000 | nevolje bi bile završene. Ali tu je bio j kraj tvojih strpljenja. Sad preobraža. vaš svoj lik i svu svoju energiju ubacuješ u ovaj riskantan posao. Više nisi pjesnik, uzimaš pravo u ruke, zakone, Odjednom ti postaje jasno da io ipak tako ne ide, da je io tvoja, socijalistička zemlja, da je u pitanju birokratska primjena jednog zakona koji je već davno prevaziđen, da je u pitanju ideološkopolitički i stručni nivo novopečenih suditelja, da je ponegdje i lični motiv, i subjektivna ocjena slučaja, da taj mandatni postupak nije baziran na temeljitoj analizi, da je nešto frulo u državi Danskoj.

| I vjerujući u tu svoju literarnu interpretaciju pravnih problema, pokucao sam na vrata na koja inače ne bih po. kucao. Pisao sam članak koji inače na bih pisao. Povjerovao sam u ljude, u koje ponekad sumnjam, srođio. sam se sa braćom honorarskom, s kojom me obično ništa ne veže. Nikoga nisam tjerao, nisam tražio nikakve zadovoljštine, rekao sam svoju riječ i lakše mi je. Ako i moradnem platiti za ono što sam skrivio, neće mi sada biti teško. Važno ja igrati, a ne pobijediti.

Dobrodušna smo mi čeljad pisci. Samo, eto, ne marimo za zakone. Nije li vrijeme da ih, barem što se tiče poreza na osobni dohodak, bolje upoznamo. A mogli bismo možda i svojom riječi nešto učiniti. Da bude manje nevolja i nesporazuma. Ne radi se zaista za paru, ali i bez nje se ne može!

Berislap NIKPALJ

Istarski mozaik — novi časopis

'Wrajem 1963. godine izišao je iz štampe prvi broj časopisa za društvena, Književna i umetnička pitanja Istre „Istarski mozaik“. Ovo je prvi časopis u Istri. Narođi našeg najvećeg poluostrva, dobili su svoje glasilo sa težnjom da se njime što bolje ptedđstave i sačuvaju svoje tradicionalne karak-

teristike. : + Prvi broj je posvećen danu slavlja 25. IX 1943. — kađa je u Pazinu Pokrajin-

ski ~narođnooslobođilački ·ođbor. za. Istru doneo istorijsku odluku: „Istra Se priključuje matici zemlje i proglašuje se ujeđinjenje sa ostalom hrvatskom braćom“,

Ww časopisu su objavljeni rađovi pesnika Istre: I. RižOVSKOEg, R. Jovića, Nađe Stanić, B. Barjaktarevića, M. Šebelića, N. Bucala, M. Rokovića, Ž. Dobrosavljevića, i M. Profaca, odlomak iz dnevnika K. Paliske; „Morske dubine uz obalu Istre“ od S. Mlakara, člana međunarodne ekipe za podmorska ispitivanja u Savudriji; Rakljanac Mate Balote — sećanja — od d. Percana. "Tri pesme Mateja Matevskog, savremenog makeaonskog pesnika, ı ave pesme Envera Đerđeku, pesnika sa ikosmeta, predstavljaju poseban prilog u časopisu. Objavljeni su prilozi T. Arambašin-Slišković, K. Skazlića, V. Hubača, A. Božanića i M. Radića. Vredno je napomenuti da je časopis objavio nagrađni konkurs za: roman, studiju ili esej, naučni rađ i zbirku pesama,

Časopis će izlaziti četiri puta godišnje, Cena jednog broja 200 dinara.

. Odgovorni urednik Marijan Grakalićč,

„GROŽDANIN KIKOTĆ U DANSKOJ

Poznato delo našeg književnika Hamze Huma „Grozdanin kikot“ štampa se ovih dana u Danskoj kod .izđavača „Skrifola“, Prvo izđanje na nemačkom jeziku štampano je, kao što je svojevremeno objavljeno, u Istočnom Berlinu u izđavačkoj kući „Rutten und Loening“, a drugo i treće izdanjd objavila je frankfurtska izdavačka kuća „sSurkamp“, koja je štampala i „Prokletu avliju“ Iva Andrića i „Povratak Filipa .Latinovića“ Miroslava Krleže. Štampanje „Gro: daninog kikota“ bilo je propraćeno veoma brojinim pozitivnim recemzijama. dva frag: menta čitana su na emisijama zapadnonemačkog rađija i čak je zatražena dozvola da se delo štampa Brajovom azbukom.

–-- Ć–_—— –- C- _— –____ ___ ____ ______——

U OVOM BROJU OBJAVLJUJE: MO SPECIJALNI BIBLIOGRAFSKI DODATAK — SPISAK. PRILOGA OBJAVLJENIH U „KNJIŽEVNIM NOVINAMA“ U 1963. GODINI.

mo; ; Y

| KNJIŽEVNE NOVINE

Palavestra Tehn m Č rer | dakelomr aodbor.' Miloš! u Bandić. 'Božida ignjatović.

Bogdan Dušan Puvačić. Izet &arajMć Đav

Direktor ı odgovorni uređnik: Tanasije Mlađenović. Oređnik: Pređrag čko-umetnička oprema: Dragomir Dimitrijević. Re| Božović, · pragoljub %5..

Slavko Mihalić, Predrag le Stefanović, DIagoslav SUoJanović-

Velimir Luklć. redakcije),

Dragap Kolundžija.

A. Popović sekretar

Ssip, Kosta Timotijević i Pelar Volk.

građ. Francuska ı.

Protić: čun 101-132-1-208.

e Stampa „GLAG“, Beograd, Vlajkovićeva &,

e List izlazi svakog đrugog petka Poljeđimi broj Din 30 Gođišnja pretplata Dim. 600. polugođišnja Din

300, za inostranstvo dvostruko.

e List izdaje Novinsko-Izdavačko pređuzeće „Književne, novine -· Beo Ređakcija Francuska i. TeL 626-02%. Tekući ra

PL

i “. i