Književne novine

| \

|;

/ ansa Szr uuu veOmE: Yi aezı Tan Cia Cune ira auu grane, Godina XVI Nova serija Broj 214 Beograd 10. I 1964. Cena 30. din.

L FS T

ZA

KNJIZEVNE N

KNJIŽEVNOST,

JMETMNM O

RANI

ST I DRUŠTVE

OVIN

-LIPAR

A

NA PITANJA

|

PROBLEMI FINANSIRANJA KULTURE

| Prolivurie čnosli

Enver REDŽIĆ

Člankom Envera Redžića „Mnjiževne novi-

ne“ nastavljaju diskusiju o finansiranju u 0oblasti kulture, koju su, na inicijativu „zagrebačkog „Telegrama“, pokrenule zajednički ređakcije ljubljanskog „Dela“, sarajevskog „Odjeka“ i našeg lista. U diskusiji koja treba da osvetli probleme finansiranja kulture učestvovaće veći broj javnih radnika.

kulturnog razvoia

posljednje vrijeme vođe se veoma

žive diskusije o pitanju finam=-

' siranja kulturne djelatnosti i u njima posebno ističe značaj specijalnih fondova za kulturu. Postoji opšta saglasnost da je budžetski metod finansiranja kulture „prevaziđen i da kao opšte važeći oblik rješavamja materijalnih problema u domenu kulture u administrativnom periodu, produžen u gadašnjim odnosima, regresivno djeluje na razvoj kulturnog života, jer u njemu podražava elemente birokratizma, sužava društvenu fumikciju Kkulturnih ·institucija, a kulturne radnike u njima pretvara u državne činovnike.

Polazeći od veoma argumentirane kritike neđostataka budžetske prakse u novim uliuslovima, mnogi smatraju da će društveni „fondovi za kulturu predstavljati stabilnu materijalnu osnovu kulturne politike u komuni, U tom smislu govore pozitivna iskustva fondova u izvjesnim opštinama. Međutim, ovdje se otvara više pitanja koja traže odgovor. Ako je budžet odgova=– rao odnosima čiju je značajnu polugu predstavljalo administriranje, da li je instibucija fonda za kulturu sa svim njegovim mehanizmom demokratskog društvenog upravljanja adekvatna zamjena budžeta u nazviiermim dwmuštvenim odnosima sa mnogo složenijim kulturnim polrebama društva? S tim a vezi je i pitanje cjelishodnosti slivanja društvenih sredstava za kulturu u dan fond: Ili je za razvoj kulturnog tivota korisnije da se proširuju i ja"aju razni društveni izvori materijalnih sredstava za kulturne potrebe društva? Pravi odgovor na otvorena pitanja nalazi se u načinu kako zajnteresovati određene društvene faktore, u prvom ređu'u komuni, i kod njih razviti: odgovornost za trajno poboljšavanje materijalnih „uslova „našeg kulturnog razvitka. Shvatanje da je to prevashodno stvar organa uprave i da ·su drugi, organi komune, privredne organizacije, ustanove i društvene organizacije, u tom pogledu sporedan faktor — može da predstavlja prepreku jačanju materijalne baze kulturne djelatnosti,

U sklopu diskusije o veoma složenom problemu finansiranja u kulturi s pravom se postavlja akcenat na djelatnost, za razliku od dosadašnje prak-

se u kojoj je u prvom planu bila usta .

nova. Jer, bitan je program koji ustanova freba da ispunjava, s kojim ona društveno opravdava svoju egzistenciju i funkciju, što se u uslovima budžetskog finansiranja nije imalo dovoljno u vidu. Naime, pošto su jednom. bile osnovane pojedine kulturne i umjetničke institucije i organizacije, odgovarajući budžetski organi odmjeravali su im finansijska sredstva ne prema njihovom radu i mogućnostima, pa ni prema opštim potrebama, “već prema „ključu” koji je za, svaku plansku godinu izradila budžetska administracija. Takvu priksu treba čim prije sasvim napustiti u interesu dru-

štvene funkcije i društvenć opravda-

posti svake kulturne i umjetničke ustanove, društva i organizacije, u intevesu punijeg i plodnijeg kulturnog Žživota i razvitka. Dajući sasvim opravdano prednost programu, konkretnoj djelatnosti, pogrežno je stvari shematizirati i suprotstavljati ustanove, odnosno organizacije, programu jer društvena sredstva se ne daju „nikome drugome već ustanovama i društvenim organizacijama, ali sada za određenc programe.

Sve je ovo prilično „jednostavno kada se načelno i apstraktno izlaže, ali čim se pristupi keonkretizaciji načela, odmah „se pokazuje da su SslUvari ncu~

poređivo složenije i javlja se cijeli niz pitanja.

Ko će utvrđivati nivo sredstava, ko ti, da li je organ koji sredstva dodjeljuje istovremeno naručilac programa i đa li je on u tom pogledu kvalifikovan? Do sada su budžetski organi u ime države odđobravali finansijska sredstva kulturnim institucijama i orgamizacijama i pošto se pri tome nije ovako šimoko i konkretno postavljalo pitanje njihovih programa, to i pitanje kvalifikovanosti ovih organa da ocenjuju programe nije bilo aktuelno. Tamo gdje su budžeti još uvijek naj-

jači izvori finansiranja kulture, savje-

ti za kulturu daju izvršnim organima mišljenje o nivou sredstava koja treba odobriti kulturno-umjeftničkim instituecijama i organizacijama. Iskustvo potvrđuje da izvršni orgami po pravilu smanjuju predloge savjeta. Iako je to korak naprijed u poređenju sa praksom administrativnog perioda, u ovak-

vom rješavanju još uvjek su snažno prisutni njegovi elementi.

To je razlog što: se sada traže nova rješenja, koja bi sa svoje strane ubrzala proces·demokratizacije kulture. Svi ovi momenti, o kojima je ovdje neposredno riječ, đobijaće ubuduće sve više na značaju, u sklađu sa razvojem materijalnih proizvodnih snaga našeg društva od čega u prvom redu zavisi ne samo kvantum društvenih sredstava za kulturu, već, u socijalističkim društvenim odnosima, i njegova društveno cjelishodna raspodiela.

Stanovište da se finansira konkretna djelatnost, kulturni i umjetnički repertoar, sasvim je u sklađu sa socijalističkim načelom raspodjele prema radu. Međutim, ovo načelo se odnosi kako na same radne kolektive u institucijama i organizacijama, koji imaju određene zadatke prema društvu, tako i na pojedine članove kolektiva koji

Nastavak na 8. strani

Peta godina „Telegrama“

POČETKOM 1964. „„Telegram“ je ušao u petu godinu svoga izlaženja. Ove „jugoslovenske novine za društvena i kultuma pitanja“ okupile su tokom svog četvorogodišnjeg života veliki broj saradnika iz svih naših republika koji su svojim prilozima pomogli da list kao ozbiljna, dobro informisana, objektivna i angažovana novinska institucija stekne visok ugled među svojim čitaocima.

„Telegram“ se od svog izlaženja do danas „borio za progresivne idejnopolitičke stavove, za integralnu afirmaciju kulture u zemlji, za kulturnu propagandu naših ostvarenja u inozem stvu, za podršku vrijednim. manifestacijama kulturnog života, za vrednovanje kulturne baštine, za informacije kulturnih zbivanja u svim zemijama svijeta, za domaće stvaralaštvo u kazalištima, za pojeftinjenje knjige, za bolju organizaciju i koordinaciju izdavačkih planova, „protiv penetracije šunda i kiča, protiv zloupotrebe tendencije komercijalizacije pojedinih kulturnih ostvarenja — borio se, dakle, za sve oblike kojima je težište progresivno kretanje i pozitivni razvojni proces naše socijalističke kulture, Uverene da će „Telegram“ i ubuduće nastaviti da „podržava iskrenost,

ww:WIWWSISIPH„u an upegnijBDijAIRI Gana WBR:RRK IN O aun ILA RK OU WD A III yIrunRRRUNI; Giz: gr vinu lui tiii amini mei EI uni Pi ia uasrr III Ir girI sutnu si er iii gi i ersrg IE: ri rs

Slovenačka književna žetva

u 1963. godini

| vogodišnja žetva originalnih dela o slovenačkih književnika po broju . Knjiga bitno se ne razlikuje od prošlogodišnje. Zbir od petnaest pesničkih zbirki, dvadesetak proznih dela, triju drxma i šest knjiga esejističke proze — bar do izvesne mere odgovara proseku nekoliko poslednjih godina. No navedene brojke, naravno, nisu još konačne, jer upravo oko Nove godine mo že da izađe još nekoliko najavljenih knjiga.

Odmah na početku svog izveštaja želim da pomenem radosnu činjenicu da je u ovoj godini preštampano dosta ranije objavljenih slovenačkih dela, među kojima sabrana i izabrana dela Prežihova Voranca, Franca Bevka, Antona Ingoliča, „PFrana PFinžgara, Frana Detele, Janeza Mencingera, JOsipa, Muma i Ivana Pregel)a. U sebi svojstvenom svetlu pokazao nam se ı Matej Bor u izboru iz dosadašnjeg pessničkog stvaranja u zbirci U letnjoj travu („Cankar,eva zajložba“).,

Posebno bih pomenuo vanredan pod vig omladinske rev:je Kurirček u Ljubijani, koja je ove godine — u sklopu svojih izdanja za omladinu — štampala u „Kajuhovoj biblioteci“, u tiražu od po 5.000 primeraka i po ceni od 180 dinara, zbirke izabranih partizanskih pesama Karela Destcovnika-Kajuha, Ivana Minxatija i Mateja Bora, i većinu tiraža u najkraćem vremenu i rasprodala. Time je postigla značajan uspeh u popularizaciji slovenačke poezije.

Mnogo zanimljivija od brojnog stanja ovogodišnje slovenačke originalne književne žetve je, naravno, sadržinska i umetnička slika te literature.

ukusno opremljene pesničke -

Ako

smo na kraju prošlogodišnjeg bilansa ·

mogli da napišemo da je u kvalitevu prevladavala proza — onda ove godine moramo konstatovati snažno pomeramje ka kvalitetu u pesničkom stvaralaštvu i u csejiscici;, proza ove gođine očigledno zaostaje, a dramska književnost mo že da se ponosi čak samo jednim značajnim „delom „(Kozakovom 4ferom), naročito zato što se igra Daneta Zajca Deca reke pre može ubrajati u svet poezije nego dramske liverature,

Među prozn'm delima objavljeno je nekoliko zaista zanimljivih dela, iako se ona ne izdižu iznad proseka solidne knjige. Miško Kraniec se u svojoi kmji zi Mladosti u močvari („Pomurska založba*) vratio svojm uspomenama na dečačke godine i opisao ih toplo i srdačno sa neuobičajenom karalkterističnom razvučenošću. Petar Božić je napisao kraći filozofski romam Izvam (Državna založba Slovenije), koji tretira sudbine grupe ljudi — brodolomaca. na ivici ljudskog društva. Mira Mihelič se svojim novim romanom Ostrvo i korito, (Slovenska matica u Ljubljani) i ovog

kJ

puta predstavila kao izvrstan-sciist i osećajam posmatrač savremenog života, dok ie Pavle Zidar svojom „knjigom novela S konjima i sam („Cankari,eva založba“) — u kojoj opisuje vojnički život danas na sasvim svojstven način — zaostao za svojim „prošlogodišnjim prvim proznm tekstom. Ove godine izašlo je nekoliko knjiga Franca Bevka, koji nam se u svojim delima za odrasle i omladinu uvek iznova predstavlja kao zreo, uravnotežem i skladam „pripovedač. U slovenačkom dramskom stvaramju centralni događaj ove godine nesumnjivo predstavlja pojava Afere Primoža Kozaka (Državna založba „Slovemije). Kada ju je Vladimir Kralj u svojoj

oceni u „Našoj sodobnosti“ nazvao „dija loškom dramom s tezom“, okarakterisao

France FILIPIČ

ju je tako markantno da' bi čovek za nju jedva: našao nekakvu drugu defini ciju. U njoj je reč o problemu podređivanja i afirmisanja pojedinca u izuzenom položaju u sklopu jedne zajednice, o sprovođenju sopstvene koncep=cije protiv opštih, Ona tretira problem unutrašnje slobode, koji na svoj način ispoveda i Dane Zajc u svojoj pesničkoj drami Deca reke („Cankarijeva založba“), ovog puta varirajući težnji da se na Ssopstven način, mimo dosadašnjih saznanja, upozna život. Centralne ličnosti re drame Dan i Reka završavaju tragično, Jer ne znaju da usklade svoje unutrašnje potrebe sa životom oko sebe. Drama je divna poema i verni nastavak dosadašnjeg Zajčevog pesničkog izraza.

Nastavak na 6. strani

ICC MoNDĆ ik O; WP KA Ćć O) o +

LR

~ The

a |

ON 1} - h y= . S || il wd |} VAM

-: a · iby'! %.

|M

)—

< e

Oz e i MI: ~”

Si O ORC a \) | || S. Će

D vi aa (TI O o T LR ||| 1 OR AC e /

O Oe OSEKO TC 7 3

Ch lan SRNO? ~—- mz

=O ALS z <

š Ž DOMA

am

{o

LIKOVNE PRILOGE U OVOM BROJU IZRADIO BRANKO MILJUSŠ

dobronamjemaost, nepristrasnost, smjelost i otvorenost u iznošenju i otkrivanju kako pozitivnih tako i negativnih problema u našem kultumom životu“, „Književne novine“ žele da se i ubuduće nastavi plodna saradnja između naša dva lista i da naše zajedničke akcije urode pozitivnim rezultatima. e

Deset godina ansambla Zagrebačkih solista

SVEČANIM KONCERTOM održanim u Zagrebu 6. januara ove gođine obeležen je značajan jubilej našeg najistaknutijeg orkestra — „Zagrebačkih solista“. Za deset godina svoga postojanja orkestar na čijem se čelu nalazi Antonio Janigro učinio je mnogo na stvaranju i izgrađivanju muzičke kulture kod nas, na približavanju značajnih muzičkih dela našoj publici i na popularisanju kompozicija naših stvaralaca u inostranstvu. Sastavljen od muzičara — kompletnih majstora muzike, poštenih umetnika i disciplinovanih radnika, ovaj orkestar je širom sveta stekao mnoga priznanja i uvrstio se u red najpoznaltijih „svetskih muzičkih ansambla.

Iz završne reči A. Rankovića na savetovanju u CK SKJ

„JAČANJE DEMOKRATIZMA mora da prati i idejno izgrađivanje svih drugova koji rade u organ ma društvenog upravljanja, a takođe jačanje lime i društvene odgovornosti i to baš u interesu punijeg i sadržajnijeg demokratizma. Izvesne pojave na području kulture ne pomažu ni samoupravljanju, ni socijalističkoj demokratiji, ni individualnom umetničkom stvaralaštvu. Tim pojavama, uzetim.samo za sebe, možda ne bi trebalo posvećivati veliku pažnju. Ali, ako bi se one umnmožile, ako bi se povezivale s drugim · „negativnim mamijfestacijama, mogle bi da imaju štetnije posledice nego što to na prvi pogled izgleda. Zbog toga im dajemo odgovarajući značaj da bismo u početiku sagledali njihovu suštinu i da bismo ma vreme sprečavali gomilanje negativnih manifestacija,

Videli ste iz naše štampe da je pre izvesnog vremena sud u Sarajevu zabranio prikazivanje filma „Grad“, a da je javni tužilac u Novom Sadu nedavno pokrenuo postupak za zabranu rasturanja jednog romana. Svakako da te mere nisu dobre, madđa su one u krajnjoj liniji opravdane, ali i do njih ne bi došlo da su komunisti u organima društvenog samoupravljanja u tim producentskim i izdavačkim preduzećima savesno i blagovremeno obavili svoj posao.

Te mere neki samozvani „borci“ za „slobodu stvaralaštva“ pokušali su u jednom delu štampe i publicistike da jeftino senzacionalistički prikažu u kri-

vom svetlu, kao jedan grubi nasrtaj birokratizma na> slobodu umetničkog

stvaralaštva. Autorima ovakvih napisa i redakcijama koje su im dale prostor čak i za duboko nehumane napade na državne organe, sasvim je jasno da takve tvrdnje ne stoje, jer organi koji su preduzeli te mere ne ulaze u Ocenu umetničke vrednosfli dela, ne ulaze čak ni u to da li je delo dobro ili loše, nego jedino u to da li izvesne stvari, kao što je gruba pornografija, dolaze u sukob s našim pozitivnim zakonodavstvom. Protiv grubih ekscesa , na tom području, koji očigledno dolaze u sukob s moralom našeg društva i socijalističkom svešću naših radnih ljudi, treba preduzimati i ovakve mere ako su već iscrplienn sva druga sredstva ili ako su organi društvenog upravljanja i komunisti u niima zataiili. A komunisti u tim institucijama i njihovim organima društvenog upravljanja treba da se odgovorno odnose prema svojim društvenim funkcijama da se ne bi i ovakve mere preduzima!e. Što se tiče primedaba na ugrožavanje slobode stvaralaštva, Savez komunista ne samo što tu slobodu ne dovodi u pitanje nego upravo njegovi neposredni ciljevi su oslobođenje Ččoveka u rađu i stvaraloeštvu, i to ne praznim nji gromkim frazama, nego praktičnim ostvarenjima, čiji smisao je utiranje puta istinskoj i sve punijoj slobodi, i sve dubliem stvaralaštvu, što.

je potvrdio i naši. dosadašnji razvitak“,

'

Beno Zupančić o društvenoj kulturnoj politici i U SKLOPU diskusije o finansira-" nju kulture koju, na inicijativu. zagrebnčkog „Telegrama“, vode liubliansko „Delo“, sarnievski „Odjek“ i .Mnji-,

Nastavak na 2. stvani WA