Književne novine

kotiraju u razmieru sa

\

Nova serija Godina XVI | Broj 239 Beograd 25. XII 1964. Cena 30 d”> LL IS? Z A

KNJIŽEVNE

KMJIŽEVNOS TT,

UMETNOST !

KRITIČARI O KNJIŽEVNOJ,

SITUACIJI 1964. CODINE.

Vlatko Pavletić

Godina nove krilike

Godinu čine dani, ali joj značenje daju — događaji. Književna gođina 1964. nije nam donijela izuzetna djela po kojima bismo je pamtili, ukoliko jednog dana ne buđe možda zabilježena kao vrijeme nastajania neke buduće izvanredne Knjige. Gledajući statističke po datke, nekoliko posljednjih gođina u Hrvatskoj nema mnogo naslova ni da se vidi, a kamoli đa se poseb= no istakne. To je međuTim već dovoljno analizirana pojava, i nije u vezi s krizom književnosti nego s krizom izdavačke djeJlatnosti. U tom je pogleđu protekla godina nagovijestila svjetliju perspektivu, jer su izdavači bez sumnje poklonili mmogo više pažnje i povjerenje djelima suvremenih hrvatskih pisaca nego što je to u neđavnoj prošlosti bio slučaj. Nije nimalo slučaino što je tako! S jedne strane, izdavači su djelomično Kkonsolidirali svoiu sifnncim j re>eli se dinamičnije prilagođavati zahtjevima trenutka sadašnšjosti. šn su neki izdavači izvan Zagreba bili znatno prije učinili. Koliko je takvo stanje trajno. a koliko tek rezultat prolaznih povolmijih okolnosti vidjet ćemo uskoro. Zasad je dovolino da znamo, da i naši suvremeni pisci mogu stvarati s više izgleda na objavljivanje nego prije. _ Možda to afirmiranim piscima i nije životno važno, jer su svoja diela relativno lako mogli obšavljivati — ako ne u Zagrebu, a ono izvan matičnoga grada — za mlađe pisce i književne početnike presudno je mogu li računati na brzo obiavliivanie ili se moraju zadovoljiti tek eventualno okvirorm časopisa i nnvina. Nova, druga poslijeratna generacija

hrvatskih književnika javliala se i sazriievala je · bez obzira na to. što im izdavači nisu pružali mno-

go šanse; obiavliivala je } iačala okupljiaiući se prije svega oko „Razloga“ i „Telegrama“. No, đa bi se

njezina prisutnost snažniie nametnula pažnji Kritiara svakako je bilo potrebno, đa pred javnost iza-

đe s knjigama.

| _ Dok ne izdrže kušniu i ne motvrđe trainost sa

brani u jednoj temntskoj cjelini, pojedini rađovi, podiednalko pjesme i novele a napose kritike, ne svojom vriiednošću, nego u skladu s popuvularnošću tribina i kniiževnih revija u kojima. su objavljeni. Neko od razvikanjiiih mlađih imena može nam zvučati češće i samo naizgled sugestivniše u uhu ođ imena drugog, manje poznatog ali matno falentiranileg pisca. Siečamo se još kako ie svoiedobno, nakom mnogih đanašnjih svojih kolega, stupio na književno poprište Slavko Mihalić sa

skromnom fankom 'Kknjižicom stihova. I tek nakon

te knjižice, zapravo znatno posliie toga, postalo je jasno — još uviiek samo u užem krugu — da se pojavio pjesnik koi će madmašiti, mnoge, dotađa uvaženije, svoje 'vršniake. .

| Nešto slično, događa se u posliednje vrijeme s ni~

gom imena, kojih smo djela čitali povremeno u časo>

pisima ali o kojima se mogao iskristalizirati ođređe» niji sud tek pošto su njihovi rađovi objavljeni u knjigama. Zahvaljujući „Mlađosti“, „Zori“, „Znanju“ (s njegovom novom bibliotekom Prvijenac) i „Telegramovu“ natječaju i suradnji s „Otokarom Keršovanijem“, kao i izdavačkoj djelatnosii „Razloga“, danas već druga posljeratna generacija zauzima sve vidljivije mjesto, i to ne više na marginama već na središnjim stranama hrvatske literature.

Kao pjesnici oni wajviše objavljuju i sve uvjerljivije iskazuju svoi pogled na svijet, tako da se o imenima kao!što su Danijel Dragojević, Dubravko Horvatić, Nikica Petrak, Alojz Majetić, Igor Zidić i dr. već može govoriti ne samo zbog vrijednosti nji-

Nastavak na 5. strani France Filipič

(poro svedočansivo

U ovogodišnjoj slovenačkoj literarnoj produkciji nije bilo izuzetnog „događaja. Žetva knjiga je kvantitativno kao i kvalitativno dosta skromna, tri pesničke zpirke, desetak knjiga proze. Odabrao sam tri dela za koja mislim da se izdvajaju od ostalih; to su zbirka pesama Lojzeta Krakara i romani Vladimira KRavčiča i Borisa Pahora.

Krakarova neizvitoperena iskrena reč već je našla svoje mesto u slovenačkoj poeziji. Zbirka koja je ovih. dana izišla u izdanju Cankarjeve založbei koja nosi naslov po ciklusu što je bio nagraauen n3, konkursu „iu'elegrama“ Med šskalci biserov, dopunjuje i produbljuje Krakarov pesnicki svet. S GMRuiUaıl, ponesxau za.sva povuresnom rečju uobličio je portret pesnika tragača, čoveka tragača, sužnja sudbine, koji mora da 6e hiljade puta spusti u opasne dubine, u crni ponor pod muklog mora da donese na dan sitni biser spoznanja. Zbirka je splet rezizniranog meditiran;a o sitnom, o-malom, o naoko beznačajnom čoveku koga životni fok“ sudbonosno nosi prema uskom groilu smrti, kao i sve što živi, ali koji se otima tome da bude u tom toku samo deo prirođe, nastojeći da bude ČOVEK, individuum, tragalac, buntovnik, junak do kraja.

Satirični roman Vladimira Kavčiča Od tu dalje, koji je izdala Državna založba Slovenije, po svom kafkinskom načinu pisanja jedinstven je u slovenačkoj literaturi i do sađa je najoštrija osuđa birokratizma i čovekove uskosti. U iznakaženom, do kraja izopačenom svetu birokratskih odnosa nađe se *ovek s idealima, čovek koji bi želeo da koristi društvu i koji ima svoj životni cilj. Ali tog Kav žičevog junaka počinju da melju kamenovi podmukle,' bezdđušne okoline, ispunjene sumnjama i intrigama. Sve što se dešava stavlieno je u neku maglu, obrisi jezivih događaja isprepliću se među sobom, junak zbivanja luta naokolo kao u nekom transu. Bezđušni, birokratizovani svet se savija oko junaka

kao polip s pipcima, trga sa njega poslednje Krpe kojima je do tada skrivao svoje ljudsko dostojanstvo, a na kraju ga odbacuje i gura u reku u kojoj treba da se udavi. Ali, junaku smrti nije suđena, preko reke odlazi u neki drugi, slobodniji svet. Odatle, dalje, njegova životna putanja postaje drukčija. 'Preća značajnija novina ovogodišnje književne žetve je roman Borisa Pahora Parnik trobi nji (Izdala Cankarjeva založba). Pahorov tršćanski svet, toliko puta već nam otkrivan u njegovim prošlim knjigama, ponovo nam se otkriva u metežu narodnooslobodilačke borbe na početku drugog svetskog rata. U središte žilave borbe maloga naroda na jadranskoj obali pisac je ukomponovao ljubavnu istoriju dvoje mladih, ljubav između skromne slovenačke činovnice i slovenačkog studenta. Stranice na kojima Pahor opisu;e tu ljubav odlične su, prava su umetinost, dok su neki istorijski opisi zaista simpatični, ali su ipak bliži kronici nego beletristici. „Sve tri knjige imaju nešto zajedničko. Upravo izrazito strči osećanje ugroženo:Mi. Ljudi se utapaju u tom stvarnom moru u kom traže bisere, u moru bezdušnosti, u moru odnarođavanja. To su ljudi koji iđu kroz džunglu, koji lutaju i prebijaju se, ali koji ipak iđu napred i nikada do kraja ne dolaze. Pogrešno bi bilo mišljenje đa su ove tri knjige izraz nekog pesimizma, beznmđa. Naprotiv, u njima je sjedinjena životna sila, junaci tih triju knjiga osećaju u sebi moralnu snagu đa se neprestano suprotstavljaju sudbini, uvek i svuda.

Interesantno je da sva trojica pisaca pripadaju generaciji koja se umetnički formirala peđesetih godina. Sve tri knjige su prvi međaši njihovog zrelog umetničkog stvaralaštva.

Da na kraju ovog skromnog zapisa pomenem da će realizacija ovogodišnjeg književnog programa u Slovenji preći daleko i u Novu godinu. Najavljeno je još nekoliko zanimljivih knjiga, među kojima zbirke pesama Cirila Zlobca i Tona Pavčka.

Draško Ređep Drugo rodenie pesnika

KNJIŽEVNA SENZACIJA 1964? Ne znam da li bih smeo da se opredelim „za jednu među istorodnima, prvu među jednakima, najuzbudljiviju među značajnima, na ovom prokrustovski omeđenom prostoru novogodišnje ankete. Bilo ih je ne malo, i bilo ih je od svake vrste. Senzaciju, i to prvog reda, Va je „Dah života“ Velika Petrovića, taj sveži, osobeni preplet pripoveđačkog postupka i memoarskog tkiva koji je naišao u jeku jubilarskog slavlja svoga autora. Ali je na senzaciju nalik i

Nastavak na 5. strani

zzzIIIAAR Gs GG mIIA IA I= Smuu„AAA A IImu„A III uu II II u miuz uu IE RAEVIIIRIz unum III ur GRIGI: m mA III IA GI punu u II II III III III IAA III III i II III uIIIAIAIA

mali esej

đe bođi jeđan kauzalni princip, u svojoj

· POSEDOVANJE REČI

svojom očiglednošću nastajanje umet-

___„Za pesmika,\kao + za toga reč postaje svet.“ — Žom, Val

i MOTIVNI NABOJ svake od onih 'reči, koje smo u određenom eStetskom' smislu skloni da upotre>

bimo svakako da nije apsolutan. Trašiti od reži jednu umetničku svrsishodnost u svakoj situaciji, znači i ne shvatati dovolino njenu semantiku, iza koje se ne krije već javlja ono svakodnevno, realno, postojeće. '\Uobičajenom ljudskom govoru,. koji nije umetnost, niti traži to da buđe, reči ostaju u smislu komunikacije samo oznake onih 'pojmova za koje se odlučujemo, negiramo ih, priželikujemo, ili im dopuštamo da upravlja,u mislima, da izazivaju izvesne potrebe. Čaša na stolu, voda koja će dospeti u nju postupkom navike, komađ uglja, zapušač, list hartije, pero, ptica, vazduh, delovi tela, pa 1 radnje kojima oni dospevaju u odnose sa subjektom, oni pokreti kojima ih on približava ili udaljuje, stupa u kontakt Sa njima, samo su imena i znaci Upravo za ovaj niz predmeta koje shvatamo koji mogu izazivati našu pažnju, emo? cije ili ravnodušnost, baš iz razloga što smo svojom' egzistencijom materijalni u tolikoj meri da smo upućeni na njih.

Ničega, dakle, božanskog. ničega čemu bismo u trenucima glađi, žeđi, ljubavi i mišljenja pridavali natprirodnu moć ili ga izdvajali iz opštih Ta Ja kojima postoilmo na cđređene PRSA koji, ma. koliko različiti, ipak se podvo

osnovi i u svome poreklu logičan i

potpun.

Mistifikacija iđe napoređo sa osveEćivanjem; počinje u onom trenutku kada. umetnost počinje sa svojim zamenama. One oslobađaju reči „Jedne direktne odgovornosti i njihova utilitavrr.ost biva opažena na više planova koji su utoliko više mogući ukoliko su nepreciznije definisane snage kojima umetnost nastaje, kojima ona gospodari, pomoću kojih traje i koje će učiniti da se ona ne završi sa, recimo, jednim budućim društvenim stanjem.

Pesnik poseduje reči u onom smislu i u onom intenzitetu u kojem je uspeo da ih veže u svome duhu za određen i već izdvojen svet, na koji on polaže pravo, jer je njegov, on sam dakle. Nastaje bitna razlika između utilitarno-spoljnjeg i estetičko-unutarnjeg, ne zato što u ovom drugom slučaju reči drugome služe, sredstva su za jednu drugojačiju vrstu komunikacije od one koja nam je data samim životom; kretanjem i vezama sa drugima.na koje smo upućeni. Upravo, ta razlika po stoji jer.ono što 'smo'skloni da nazovemo umetnička tema, motiv, predmet, situacija ili materijal, i ne postoji kao takva van njihovog donosioca-pesnika u ovom slučaju. Suprotno tvrditi značilo bi isto kao, na konkretnom primeru, smatrati da bol postoji izvan čovekovih „osetila“, a da ga om doživljava onđa kada mu se približi, No ovni primer ie dobar, jer je u slanju da odgoneine

ničkog inipulsa koji je kod pesnika uvek reč-slika, izazvana zaista jednim sličnim nenamernim „„draškanjem“, „sudarima“ sa samom prirodom, no čija svrha nije omogućena nekom posebnom logikom.

Snaga posedovanja reči zavisi od pesnikove osetljivosti, što bismo mogli nazvati talentom. Ono, dakle, što nazivamo talentom osmišljeno je ovim i ovakvim postupcima. Naše prepoznavanje ima jednu meru koja nam u različitim prilikama služi da odredimo upravo snagu kojom pesnik „poseduje reč — autentičnost: mehanizam nedo· voljno određen da bi nas sveo na one koji su se prihvatili uloge hemičara u jednoj mogućoj laboratoriji, ali efikasan da odredi istinitost ovog posedovanja ili njegovo odsustvo, a· to je sasvim dovoljno. Broj reči, količina, pa i Kvalitet, koji je često u stanju da nas zaseni svojim nedovoljno, najčešće, oblikovanim ili usmerenim asocijacijama kod nekih pesnika zaista imponuje, no od sekundarnog je značaja, U ovome ne treba preterivati i izvoditi zaključke koji bi nekad imali i ovakav smisao' što obuhvatniji jezički kompleks, to j pesnik apsolutniji, i suprotno što iz ovoga sledi. Postoje pesnici savršeno mali čija je verbalna' mogućnost. gotovo bezgranična, i oni koji bivaju nekom svojom prirođom ograničeni na nekoliko stotina izraza, no koji se potvr= đuju podtekstom,

AW 08: 0ya,

» “. *

WA / BRODA

Prepoznavanje pesnika može a = de pojednostavljeno. Zapubeaja ci Šo leženja čak više puta ponovljenih reči tokom čitanja jednog poeiskog dela da bi se otkrio jedan „svet“. Ovaj put nije besmislen, ali rezultati do kojih dovođi su neznatni i osuđeni da pate od pukog formalizma, bilo da smo ga izabrali radi valorizacije vrednosti ili osobenosti. Daleko efikasnije, no i teže,

strano ovoj mehaničkoj rigoroznosti, je prepoznavanje reči kao adekvatnih relacija jednog poetskog sna u kome je biće zamenjeno samim svoiim delom, koje ga tumači ne izlazeći iz okvira subjekta. Ovakav postupak kao da traži od svoga izvršioca da ima osetljivost iste vrste i snage kao što je ona u pesnika kojeg ispituje, pa kako je ovo nemoguće u potpunosti, to se javlja „izbor po srodnosti“, traženje prema afinitetima. Zato je apsolutna ocena uvek nesigurna, neđovolino jasna i

u naiboljem slučaju, ako je iskrema,. subjektivna, te prema tome naročito ne |

obavezuje,

Pesnik . poseduje. reč, ako. je on u njoj, ako je nije našao, već bio nađen od nje. On osvaja jezik i polaže pravo na ođređen i za njega zaustavljen skup reči koje, makar i izdvojene iž

· teksta, kada “su to, ako su zaista one

jedino moguće, kadre. su da sugeriraju jedan svet koji je zapravo autentičan.

Aleksandar RISTOVIĆ

uzas asHuHSHBHGSHqHGHHSBGHBHUSRSS8. i e aa . . i O OL O U u La auu u odu o O u u O o a a a a a i u a serqassamasusueomunuaogegS0qagugmugugseansgogagoaaugagagGpuRHGZGBaanagpgGgagGGgagagnaGamnoMuGSNa&pagGugeSuHuBBGuWaGNRHRA&AGBGGa&SGAReGSGRBBBBGZRGBGGGGuGGa GINE

NOVINE

DRUŠTVENA ĐITAMJA

aktuelnosf{fi

Nastavak na 2. strani

DANA

|

Rezolucija VIII kongresa SKJ o narednim zadacima Saveza komunista

\ OSMI KONGRES Saveza komunista Jugoslavije koji je nedavno završio sa radom, usvojio je Rezoluciju o narednim zadacima SKJ u kojoj se, između ostalog, o pitanjima kulture i idejnopolitičkih zadataka Saveza komunista kaže sledeće:

„I na polju kulture i obrazovamja Savez komunista se istovremeno zalaže za odlučno suzbijanje birokratskih tendencija unitarizma i uniformnosti, kao i zatvaranja u svoje nacionalne okvire, koje u stvari ograničavaju i sputavaju kulturni razvitak naroda i njihovo dublje povezivanje. Komunisti će se zalagati za socijalističku, humanističku sadržinu i idđejnu orijentaciju kulturnog stvaralaštva u okviru svoje nacije kao i za što doslednije ostvariva-– nje principa društvenog samoupravIjanja, kako bi se bitni interesi radnih ljudi što neposrednije izražavali u različitim domenima kulturnog života i obrazovanja“.

I dalje:

„U cilju usavršavanja sistema obrazovanja i vaspitanja moramo dalje jačati saradnju međunacionalnih i međurepubličkih obrazovnih i vaspitnih institucija i svih ostalih društvenih faktora u toj oblasti, Osnova za takvu saradnju mora biti borba za afirmaciju socijalističkog i humanističkog sadržaja vaspitanja, za unošenje savremene, progresivne, naučne misli u obrazova-

nje i vaspitanje, za dos:edno uklanjanje

i suzbijanje svih nacionalističkih, idealističkih i nazadnih primesa u nastavnim planovima, programima, udžbenicima, kao i u samoj nastavi.

Na današnjem stupnju razvitka 8ocijalističkog društva, nauka i primena naučnih dostignuća ističu se kao neophodan preduslov društveno-ekonomskog progresa, veće društvene produktivnosti rada, pođizanja životnog standarda, oslobođenja rada i čovekove ličnosti.

Savez komunista će se zalagati da se naučnoistraživački rad sve jače povezuje sa svim drugim područjima društvenih delatnosti. Jedino u takvim uslovima naučno stvaranje može da postane istinski slobodno, da utiče na jačanje vlastite materijalne baze i da potpunije ispunjava svoju društvenu ulogu. Sve proizvodne i društvene delatnosli pre.uziman'em konkretn'h mera treba da osiguravaju povoljnije materijalne i društvene uslove za intenzivnije povezivanje njihovog rada sa naučnim stvaranjem. Takva politika ima danas sve realniju osnovu u položaju i pravima proizvođača, radnih organizacija i društveno-političkih zajednica.

Doslednije razvijanje samoupravljanja u naučnim institucijama nužno će oslobađaii stvaralačku inicijativu naučnih radnika i doprinositi jačanju njihovog društvenog i materijalnog položaja. Savez komunista će se i đalje zalagati za stvaranje što povoljnijih dru-

= :

LIKOVNE PRILOGE | VINJMTFE U OVOME

BROJU IZRADILA BVGENIJA PE'PROVIĆDIML:RIJNVIĆ i